Prati nas

Mozaik

Samo za milijunaše

Ni osamdesetih Jadran nije bio za one plićeg džepa. 70 posto plaće trošilo se na hranu

Životni standard, koji se srozao na nivo od prije dvadeset i više godina, prisiljava svako prosječno jugoslovensko domaćinstvo da više od 70 posto svojih prihoda izdvoji samo za hranu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

screenshot: MyCentury

“Četvoročlanoj porodici za deset dana odmora na Jadranskom moru u privatnom smeštaju sa ishranom i boravišnom taksom biće potrebno najmanje sto starih miliona! Prevoz, kafa, sokovi, sladoled… nisu uračunati, a kako nam tek predstoji majsko “odmrzavanje cena” ne treba sumnjati da će i za to biti potrebna puna kesa para”, pisala je o mogućnostima ljetvanja na Jadranu ženska revija Nada 1988. godine. Tekst prenosimo u cijelosti.

I Grčka, dosadašnja Meka jugoslovenskih turista, postala je nedostižna, iako su cene u njoj upola manje nego kod nas… Ko želi da svoj godišnji odmor ovog leta provede na našem lepom plavom Jadranu, moraće da spremi džak para! Samo jednodnevni boravak četvoročlane porodice, i to na skromniji način, stajaće čitavu jednu prosečnu platu! Naravno, bez prevoza i ostalih “sitnica” kao što su sokovi, kafe, sladoledi, voće…


Ovako bi ukratko mogao da glasi izveštaj sa nedavno protekle Turističke berze u Sarajevu, na kojoj se već godinama, tradicionalno prvi put saopštavaju cene za predstojeću letnju turističku sezonu. Iz tabele koju objavljujemo može se vrlo brzo i jednostavno videti šta sve sačinjava pomenutu cenu. Međutim, može se videti i to da hotelskih cena uglavnom nema. Razlog je lako naslutiti.

Iako su nas predstavnici pojedinih hotelijera i agencija ubeđivali da će se cenovnici pojaviti najkasnije do kraja aprila, skloni smo neverici. Jer, očigledno je da svi čekaju polovinu maja i “odmrzavanje”, pa da tek posle bujice koja nastaje uvek posle otapanja leda, i raznih kalkulacija, iziđu na videlo sa “crnim na belo”. Koje li će to tek cifre biti može se samo pretpostavljati, ali i od ovih već viđenih boli glava!

No, da biste dobili pravu migrenu, pomenućemo i sledeći “detaljčić”: ispod tabela gotovo svih cenovnika koji su ponuđeni našim širokim narodnim masama stoji napomena da “hoteli, turističke agencije i turistička društva zadržavaju pravo izmjena cijena”. Pa sad, ko voli, nek’ izvoli!

Pula, 1974.

Kraći boravak 

Očigledno je da će Jugoslovena na svom moru biti znatno manje nego lane. Životni standard, koji se srozao na nivo od pre dvadeset i više godina, prisiljava svako prosečno jugoslovensko domaćinstvo da više od 70 odsto svojih prihoda izdvoji samo na ishranu!

Otkud mu onda stotine starih miliona da bi išao na more, na letovanje? O padu interesovanja otvoreno govore i turistički poslenici. Naime, ovog leta se na Jadranu nudi 20 miliona pansionskih dana, a tražnja je za četvrtinu manja!

Osim toga, smanjuje se i broj dana koje domaći turisti žele da provedu na moru, na ispod devet. Ako se ima u vidu i činjenica da je i interesovanje stranaca za našu zemlju manje, jer konkurenti sa Mediterana Španci, Grci, Italijani, Turci… nude i za 20-30 % niže cene od naših, a daleko atraktivniji odmor, onda zbilja, ostaje za čuđenje zašto se nije nešto povoljnije ponudilo domaćem gostu. Pogotovu što se zna da je on taj koji je uvek “vadio kestenje iz vatre”. Međutim, posle saznavanja ovih cena, sumnjamo da će to moći da uradi i ovog leta.

Koje logike, na primer, ima da se za upotrebu kuhinje dnevno po osobi plaća 2.000 dinara? Četvoročlanoj porodici za deset dana, samo za to je potrebno 80.000 dinara. A da li se za to vreme, zbilja, potroši toliko električne energije? Sigurno ne, jer što se tiče kuvanja, u najvećem broju se to čini na plinskim štednjacima. Ne verujemo ni da stalno uključeni bojler za 10 dana može ovoliko struje da “izgori”, posebno što su nam predstavnici turističkih agencija rekli da im se iz godine u godinu sve više turista, koje smeštaju privatno, žali da im gazdarice isključuju bojlere ili izjavljuju da su pokvareni, pa se kupaju hladnom vodom.

O cenama ležajeva da i ne govorimo. No, moramo, jer svedoci smo da većina gazdarica ne samo što isključuje bojlere, nego za 10-15 dana nikad i ne uđe u sobu svojih gostiju da je pospremi ili dobrovoljno zameni posteljinu. Tek na insistiranje to čini, iako je dužna da svakih nedelju dana stavi čistu. A 30-40 starih miliona samo za spavanje, za četvoročlanu porodicu, zbilja nije malo.

Nudističke plaže u Hrvatskoj
Hvar, 1981. (screenshot: Stubenkino)

Bez popuštanja 

Neko će možda pomisliti da će cene, ipak, biti niže ako ne bude bilo dovoljno stranaca. Ali, to je teško očekivati, ubeđuju nas predstavnici turističkih agencija. Po prvi put zvanično oni su saopštili da gazdarice neće ni da čuju za niže cene. Jednostavno, izjavljuju da im se više isplati da im sobe budu prazne i po 15-20 dana, pa da posle prime stranca samo nedelju dana. Jer, razlika u ceni za domaće i strane goste je poprilično velika.
Čak i Makarska rivijera na kojoj se po tradiciji odmara najveći broj Jugoslovena, i na kojoj su uvek bile najpristupačnije cene, ovog puta ne zaostaje za drugim regijama.

Najjeftiniji pansion ponudilo je selo Morin u bokokotorskom zalivu – 13.000 dinara dnevno po osobi, ali, spavanje je pod šatorima.

Nešto pristupačnije cene ponudila su odmarališta pojedinih radnih kolektiva, ali njihovi kapaciteti su, ipak, minimalni u odnosu na one koje nudi “domaća radinost”. I SIZ za organizaciju odmora radnika “Beograd”, za svoje članice ima znatno niže cene. Na primer, pun pansion u julu i avgustu, u dvokrevetnim sobama sa kupatilom, kreće se od 14.400 do 19.000 dinara dnevno. No, njihovi kapaciteti ne mogu da prime sve zainteresovane, a za lica čije radne organizacije nisu njihove članice, u toku leta uopšte nema mesta.

Beogradska agencija “Putnik” bila je jedina na berzi u Sarajevu koja je ponudila specijalan program za radne organizacije, baš imajući u vidu sveopštu skupoću. U sobama druge kategorije, što znači jedno kupatilo na dve-tri sobe, u 12 manjih mesta na moru, nudi puni pansion u privatnom smeštaju od 17 do 19 hiljada dinara dnevno. Naravno, ove cene važe samo ako radna organizacija zakupi smeštaj za određeni broj dana.

Cene hotelskog smeštaja nećemo ni da pominjemo, ne samo zato što je veoma malo njih bilo koji su ih već izneli, nego i zato što su one astronomske. Minimalni pansion je 30.000 dinara, a kreće se sve do 88.800 po osobi dnevno! Međutim, ovo sigurno nije najviša cifra, jer dubrovački i istarski hoteli, koji uglavnom imaju najviše cene, još nisu napravili svoje kalkulacije. A i kad ih naprave, ne moraju ni da ih saopštavaju našem narodu, jer on to sigurno neće moći da plati.

Koliko će teško biti domaćim godišnjeodmorcima u ovoj sveopštoj skupoći govori i sledeće. Grčka, obećana zemlja za Jugoslovene i njihovo letovanje poslednjih nekoliko godina, takođe je postala nedostižna, iako su cene apartmana, po trenutno važećem kursu dolara, upola niže od naših, a hrana u odnosu na prošlo leto poskupela je samo za 20 odsto.

Naime, 1985. godine u ovoj susednoj zemlji na letovanju je bilo pola miliona naših zemljaka. Prošle godine taj broj je iznosio 250.000. Koliko će ih ove godine biti, teško je pretpostaviti.Tek, sve u svemu, našim ljudima se loše “piše” ovog leta i na svom i na tuđem moru. (Ljiljana Matejić-Vučković / Nada, 1988. / Yugopapir)

.

Mozaik

Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, a traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.


Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Mirjanu nevidljive sile žele kontrolirati

Koronavirus je obična prevara! To je tek malo jača gripa. Ma što jača – to je obična gripa. Niti to! To je obična prehlada. Pa zna se da koronavirusi izazivaju prehlade. A sad su u čitavom svijetu umjetno stvorili tu paniku samo zato da bi nas mogli lakše kontrolirati.” (Facebook)

Dragica je “pročitala” Big Pharmu

I evo ga! Sad će nekim čudom iznenada pronaći cjepivo! Baš zgodno! Prvo izazovu bolest, a onda nam ponude čudotvoran lijek. I to po 20 dolara po dozi. 20 dolara puta nekoliko milijardi ljudi pa vi računajte. I još sad vele da neće biti dovoljna samo jedna doza nego ćemo se morati cijepiti tri ili više puta! I tko zna čega će sve biti u tim cjepivima? Mene nitko neće cijepiti! Jednostavno ne dam! (Facebook)

Vlado se probudio, više nije ovca

Ništa im ne vjerujem! To je sve smišljeno. Pa vidite da nas sad već pripremaju za novi val. I sve je to po direktivi nekoga izvana. A ovce sve to puše. Ovi vele karantena, i mi kao ovce svi u kućama. Onda vele maske, a mi opet svi brnjice na usta. Ljudi su ovce. I oni to dobro znaju zato se tako i ponašaju prema nama! (Facebook)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP