Prati nas

Vijesti

Udar na siromašne

Desetak tisuća umirovljenika ostaje bez besplatnog dopunskog osiguranja

Dohodovni cenzus, na osnovi kojeg se određuje pravo na besplatno dopunsko osiguranje nije se mijenjao 15 godina, iako su u međuvremenu rasli i troškovi života i plaće i mirovine. U tom razdoblju su, primjerice, mirovine porasle za oko 34 posto, a plaće za čak 54 posto.

Objavljeno

|

Cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja
foto: hzzo.hr

Dok je Vlada još branila svoju mirovinsku reformu, posebno se hvalila time kako je uz redovito usklađivanje mirovina, u kolovozu ove godine za dodatnih 3,13 posto izvanredno povećala primanja 253 tisuće umirovljenika kojima je određena najniža mirovina.

No, to dodatno povećanje od prosječno pedesetak kuna mnogima je, među umirovljenicima zapravo značilo da raspolažu s manje novca. S povećanjem mirovine prešli su granicu prihoda koja im je jamčila da će država za njih plaćati dopunsko osiguranje. Viša mirovina značila je da sada moraju odvojiti 70 kuna za dopunsko osiguranje, pa je za njih povećanje mirovine značilo gubitak, piše Novi list.


Upozoravale su i kod prijašnjih usklađivanja umirovljeničke udruge na taj apsurd, a ministri su odgovarali da će pokušati pronaći rješenje za problem, odnosno da će se razmisliti o podizanju dohodovnog cenzusa na osnovi čega se ostvaruju pravo na dopunsko osiguranje na teret države.

No, i dalje samci koji primaju više od 1.939,39 kuna mirovine ili oni koji žive u kućanstvu gdje je prihod po članu obitelji veći od 1.516, 32 kune moraju plaćati policu dopunskog osiguranja. To znači da su s dva redovita usklađivanja umirovljenici koji su prešli taj prag i za pet kuna, izgubili pravo na besplatno dopunsko osiguranje.

Nema promjena na vidiku

Po svemu sudeći takvo stanje će ostati do kraja mandata sadašnje Vlade, jer u Planu zakonodavnih aktivnosti Ministarstava zdravstva za sljedeću godinu, objavljenom u javnom savjetovanju, nema Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju.

U Sindikatu umirovljenika Hrvatske su izračunali da će u rujnu nakon drugog ovogodišnjeg usklađivanja još desetak tisuća umirovljenika izgubiti pravo na besplatno zdravstveno osiguranje zbog minimalno povećane mirovine i povišice najniže mirovine za 3,13 posto. Zato pozivaju ministra zdravstva Milana Kujundžića da odobri hitno utvrđenje prihodovnog cenzusa u visini hrvatske linije siromaštva od 2.496,5 kuna za samca.

Napominju i da je kod prošlog usklađivanja na proljeće više od tri tisuće umirovljenika dobilo mirovine veće za 40-50 kuna, ali su izgubili besplatno dopunsko osiguranje, te su morali početi plaćati po 70 kuna mjesečno, čime je saldo usklađivanja za njih negativan. “Sada će 250 tisuća onih s najnižim mirovinama doći u rizik gubitka dopunskog zdravstvenog osiguranja”, upozoravaju iz Sindikata umirovljenika.

Dohodovni cenzus, na osnovi kojeg se određuje pravo na besplatno dopunsko osiguranje nije se mijenjao 15 godina, iako su u međuvremenu rasli i troškovi života i plaće i mirovine. U tom razdoblju su, primjerice, mirovine porasle za oko 34 posto, a plaće za čak 54 posto.

No, svi oni koji, kao samci, dobivaju mirovinu veću od 1.939 kuna moraju plaćati dopunsko osiguranje, ako ne žele snažnije participirati u troškovima svog liječenja, iako su i službeno u skupini koja je ostala ispod linije siromaštva.

Postajemo društvo nejednakosti

Sindikat umirovljenika napominje i da se u posljednjih sedam godina broj korisnika polica dopunskog osiguranja na teret države smanjio za više od 200 tisuća, odnosno s 944 tisuće na sadašnjih oko 743 tisuće. Među onima koji imaju to pravo je oko 163 tisuće umirovljenika, ali sa svakim povećanjem pa tako i rujanskim od dva posto njihov se broj smanjuje, piše Novi list.

“Takvo je postupanje neshvatljivo, tim više što su istovremeno povećane mirovine. Upozoravaju i na to da je svaki treći građanin Hrvatske stariji od 65 godina potonuo u siromaštvo, te da trenutačno stanje stvara društvo nejednakosti i uzrokuje situacije u kojima umirovljenici zbog neznatnog povećanja mirovine ostaju bez dopunskog osiguranja.”

.

Mozaik

A zašto, zapravo, umirovljenike ne pustimo da rade, ako to žele?

Bilo bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade i da uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i onima koji žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Objavljeno

|

Svaki put kada se netko zauzme da se umirovljenicima, umjesto sadašnja 4 radna sata, omogući rad na puno radno vrijeme uz zadržavanje mirovine, pokrene se lavina negativnih komentara.

U raspravu se podmeće i niz lažnih argumenata, poput: “Trebalo bi se boriti za veće mirovine, a ne za rad u mirovini.” Kao da jedno isključuje drugo pa se po toj izvitoperenoj logici borba za pravo na rad tumači kao borba protiv mirovina dostatnih za život. U nastavku smo se pozabavili najčešćim zabludama kada se govori o ovoj temi.


“Stari će oteti posao mladima”

Iako je tržište rada već gotovo godinu dana (na pola radnog vremena) otvoreno umirovljenicima, pokazalo se da su se na njega vratili tek malobrojni. Naime, zadnjeg dana 2018. godine radilo je 5.138 umirovljenika, dok ih je 21. rujna bilo 13.829. Iz toga možemo zaključiti da je mirovinska reforma zaslužna za svega 8.891 umirovljenika na rad u okvirima zakonski dopuštenoga.

Ilustracije radi kažimo da je krajem rujna Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao 1.240.266 mirovina pa ispada da je mirovinska reforma na rad potaknula svega 0.7% primatelja hrvatskih mirovina. S obzirom na iznesene brojke i činjenicu da hrvatski poslodavci ističu koliko im je teško otvorena radna mjesta popuniti kvalitetnim radnicima, priča o umirovljenicima koji ugrožavaju potencijalne mlade radnike jednostavno je – šuplja.

“Starima treba zabraniti rad, jer nam se mladi iseljavaju”

Još jedna zabluda. Istraživanje koje je provedeno na novim iseljenicima u Njemačku pokazali su da novac i posao nisu priroritet. “Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija svakako su među glavnim razlozima za iseljavanje”, kazao je dr. Tado Jurić koji je ispitao 1.200 iseljenika. Čak 55% ispitanika je imalo posao prije iseljavanja.

“Stari su potrošeni”

“Stari nemaju ništa za ponuditi i trebaju se maknuti da mladi imaju mjesta.” Ovo je samo jedan od mora sličnih komentara koji otvoreno diskriminiraju prema dobi. Kada stariji diskriminiraju starije, onda to nazivamo internaliziranim ageizmom. Osim toga, tvrdilo se da su stariji ljudi bolesni i iscrpljeni radnim vijekom te da se ne mogu nositi s fizičkim zahtjevima novih poslova.

Za očekivati je da takve komentare, iz vlastite vizure, daju ljudi koji su zaista teško fizički radili i koji objektivno ne mogu više raditi. No postoje i drugačiji umirovljenici kao što je i ponuda poslova puno šira od teškog manualnog rada. U mirovini su i brojni intelektualni radnici, profesori, znanstvenici, umjetnici, arhitekti, liječnici, novinari i inženjeri čije iskustvo je nezamjenjivo i koji svojim radom mogu i dalje pridonositi društvu. Jednostavno, bilo bi ih se glupo odreći.

Upravo njih pronalazimo u podacima da je 2018. godine najviše zaposlenih umirovljenika bilo u znanstvenim, stručnim i tehničkim djelatnostima. Najmanje je umirovljenika radilo u građevinarstvu i turizmu. U 2019. godini zamjetan je porast oglasa kojim se traže zaštitari i čuvari, što je idealna niša za umirovljene policajce i vojnike.

foto: Pixabay

“Stari će zatrpati državne službe”

Neće. Postoje propisi prema kojima se umirovljuju osobe u državnim i javnim službama. S druge strane postoji privatni sektor koji nije podložan tim propisima. Sjetite se slučaja uglednog neurokirurga Josipa Paladina kojega se javna ustanova odrekla zbog njegove dobi za umirovljenje. U isto vrijeme, privatne bolnice i klinike otimale su se za njegove stručne ruke. Zašto bi itko morao birati između punog radnog vremena i mirovine koju je zaradio?

“U normalnim državama umirovljenici idu na krstarenja”

Zapravo, u normalnim državama umirovljenici velikim dijelom rade da bi išli na krstarenja. Osim ako nisu radili u izdašno plaćenim branšama pa sada imaju zavidnu štednju i skupo plaćena mirovinska osiguranja.

Prema podacima njemačkog Ministarstva rada 2016. godine u Njemačkoj je radilo čak 943.000 umirovljenika. Taj je broj od tada samo rastao pa njemački mediji javljaju da u toj zemlji više od 3 milijuna umirovljenika obavlja povremene takozvane mini-poslove na kojima mogu mjesečno zaraditi do 450 eura bez oporezivanja.

Nizozemski think tank Netspar u svojem istraživanju “Rad poslije umirovljenja” iz 2016. godine navodi da različiti narodi različito poimaju rad u mirovini. Istraživanje je obuhvatilo 16 zemalja, a među njima, nažalost, nije Hrvatska. “Dok je rad u mirovini nešto neuobičajeno u Španjolskoj (3%), Sloveniji (3%), Poljskoj (5%) i Francuskoj (5%), relativno je čest među umirovljenicima Estonije (22%), Švedske (21%), Švicarske (20%) i Danske (14%)”, navodi Netspar.

I Sjedinjene Države bilježe sve više onih koji žele raditi nakon 70. rođendana. Prema službenim podacima, njihov se broj u posljednjih 20 godina podigao s manje od 10% na gotovo 15%.

foto: PAnnie Gray/Unsplash

“Ne želim umrijeti na poslu”

Često govorimo kako su gimnasticiranje, boravak u prirodi, čitanje i rješavanje križaljki ključni za održavanje fizičkog i psihičkog zdravlja u starosti. No jednako je dobar i rad u poticajnoj okolini. Često tako čujemo od ljudi koji su umirovljeni kako se osjećaju isključenima iz društva i nepotrebnima, zatvaraju se u kuću i stare suprotno od onoga što bismo nazvali aktivnim starenjem.

Čak i neki povremeni posao vraća im smisao, održava društvene kontakte i blagotvorno djeluje na zdravlje. Istraživanje koje je provedeno na Sveučilištu Oregon pokazalo je da rad nakon 65. rođendana može produžiti život za više od desetljeća, dok samo jedna godina rada nakon 65. rođendana može smanjiti rizik od smrtnosti za čak 11%.

Znate li da ni među umirovljenicima nema pravice?

Hrvatski ratni vojni invalid koji je invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvario prema posebnom zakonu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja od 1.1. 2019. godine, može raditi uz invalidsku mirovinu na puno radno vrijeme uz smanjenje mirovine (mirovinski faktor 0,6667, odnosno smanjenje mirovine za oko 1/3). Uz to, umirovljeni vojni i policijski službenici mogu birati puno radno vrijeme s pola mirovine ili pola radnog vremena s punom mirovinom.

S druge strane, korisnicima obiteljske mirovine, a zapravo socijalno ugroženim ženama, nije dana nikakva mogućnost zaposlenja bez obustave isplate mirovine. Protiv ovih nepravdi se zahtjevom za ocjenom ustavnosti pobunio i Sindikat umirovljenika Hrvatske.

Glasni su oni koji ne žele raditi, iako ih nitko na to ne tjera

Uz sve navedeno, jasno je da protivnici rada u mirovini nemaju argument te da svoje neutemeljene stavove pokušavaju nametnuti neistomišljenicima. A zapravo, bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade. Pri čemu bi trebalo težiti tomu da rade zato što žele, a ne zato što moraju. I da tako uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i one koji opravdano žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP