Prati nas

Show

Pjesmom do srca

Grabar-Kitarović: ‘Tko pjeva, zlo ne misli! Briga me za kritike, jedna sam od vas!’

Ja ću stati za ovaj mikrofon pa iako me cijela Hrvatska kritizirala, kaže predsjednica. Tako je, smatra, bliža narodu. Na kritike se ne obazire.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kolinda Grabar-Kitarović (foto: Siniša Bogdanić)

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović komentirala je za HTV kritike koje je u domovini doživjela zbog jučerašnjeg pjevanja prilikom susreta s hrvatskom iseljeničkom zajednicom u New Yorku.

“Ne možete nikad sve zadovoljiti, kada biste se to trudili, ne biste imali svoje mišljenje. Ja sam rekla uvijek. Tko pjeva, zlo ne misli. Ja pjevam tako kako pjevam. Kada sam bila mala, crkveni zbor me prihvatio, unatoč mojemu “štonavanju”, sad sam malo bolja, ali ipak odlučila sam prihvatiti one prijedloge Jacquesa Houdeka i još nekih koji su mi predložili da poradim u mojem glasu, no problem je u tome što i ne stignem puno pjevati”, kazala je predsjednica koja u svijetu uživa ugled “narodne državnice” koja se ne usteže pokazati emocije.


U razgovoru se osvrnula i na svije dane pjevanja u crkvenom zboru: “Kada sam pjevala u crkvenom zboru imala sam vremena za vježbanje jer je to kao i svaka druga aktivnost, morate puno pjevati da biste dobro pjevali.”

“No, nije to bitno. Bitno je da se tom gestom daje do znanja da sam čovjek, da sam žena, da sam jedna od vas. Ja ću stati za ovaj mikrofon pa iako me cijela Hrvatska kritizirala, ja ću vam otpjevati jednu pjesmu, jer moram trčati u zračnu luku da bi stigla u New York na ove sastanke u Općoj skupštini, da vam pokažem koliko ste mi bitni i važni, koliko je hrvatsko zajedništvo važno. Briga me tko će me kritizirati i briga ma me ako “štonavam”. Nitko se ne bi trebao ustručavati niti od pjevanja ili neke druge aktivnosti, ako ti netko kaže da nisi u tome dobar”, smatra predsjednica Grabar-Kitarović.

.

Show

Jadranka Kosor: ‘Za oca sam bila ‘ta osoba’, a ne kći. Pisala sam mu pisma, nije odgovarao’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Nekadašnja premijerka i šefica HDZ-a, Jadranka Kosor, u programu HRT-a govorila je, između ostalog, i o privatnom životu. U emisiji “U svom filmu”, kazala je da je odrasla s bakom, da su se njezini roditelji rastali kada je imala dvije godine te da je otac zlostavljao majku.

“Majka me posjećivala dva, tri puta godišnje do sedme ili osme godine. To je bilo takvo vrijeme, ona je živjela u Međimurju, a ja s bakom u Lipiku, dolazila bi vjerojatno na godišnji odmor”, kazala je Kosor.


Otac joj je, kaže, jako nedostajao, a u Lipiku su je nazivali vanbračnim djetetom: “To je mala sredina, bila sam jedino dijete bez oca u razredu. Počeli su me maltretirati i tući. Ja sam odlučila da to mora prestati, žestoko sam se potukla s jednim dječakom, skoro sam mu oko razbila s jednom šalicom.”

Počela je tajno pisati pisma tati, ali odgovora nije bilo. “Maše mi poštar s ogromnom žutom kovertom. Sakrila sam kovertu pa otvorila da baka ne vidi. Uglavnom, moj otac je u toj velikoj žutoj koverti meni vratio neotvorena sva pisma koja sam mu pisala. To je bio trenutak koji opisujem kao konačno odrastanje. Tako to pamtim. Za tako malo dijete to je bila preteška trauma. Tada sam kao mala curica shvatila da mu ja ne značim ništa.”

Uz puno se emocija prisjetila situacije oko maturalne večeri kada mu je odlučila opet pisati: “Ja sam tati prije maturalne zabave pisala da sam najbolja u generaciji, da sam sjajna, priložila jednu fotografiju da vidi kako izgledam. Napisala sam da bi bilo dobro i da ga molim nakon svih pisama na koja nije odgovorio, da dođe, da mu to nudim kao vrstu deala (eng. dogovora), da dođe i otpleše ples sa mnom i da više nikada neće imati nikakvu obvezu prema meni. Napisala sam mu to suvereno kao djevojka od 17 godina.”

Kaže, zaista je bila uvjerena da će doći: “Došla je maturalna večer, ja neprekidno gledam na ta vrata. Moja je mama shvatila i jako se uvrijedila, rekla je ‘da sam ja njega zvala nakon svega što sam ja prošla’. Organizirano je da će ujak sa mnom otplesati ples. Sve dok nije zasvirao taj valcer, taj ples, bila sam uvjeren da će se otac pojaviti. Kada sam postala predsjednica Vlade, novinari su ga pitali o meni, je li ponosan, a on je jedva izgovorio: Ja o toj osobi ne želim govoriti. Dakle, ja sam i tada za njega bila ‘jedna osoba’, a ne kći.”

Ipak, otišla je ocu na sprovod. “Kad je bio bolestan, jer nada je čudo, nadala sam se da neće otići da mu ne pružim ruku. Nije se to dogodilo. Kad su mi javili da je umro, to je bila jedna užasna kombinacija. Ja kao kćer dolazim i izražavam sućut njegovoj obitelji, a ja sam njegova obitelj. To je bilo nešto potpuno nadrealno”, rekla je.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP