Prati nas

Mozaik

Vjerske slobode?

Tito: “Najproblematičniji su katolici, Stepinac je politički zlotvor, a s muslimanima imamo najbolje odnose”

‘Nismo glupi da bismo mislili kako se religija može eliminirati silom. Vjera je privatna stvar pojedinca i tu ne možemo ništa učiniti. Ni ne pokušavamo’, kazao je Tito.

Objavljeno

|

Je li Tito branio vjeru?
Josip Broz Tito i papa Pavao VI. u Vatikanu 23. ožujka 1971. godine

Je li se u Jugoslaviji smjelo ići u Crkvu, banalno je pitanje koje se često postavlja u sklopu internetskih rasprava na temu sloboda u Jugoslaviji. Odgovor na njega iznimno je jednostavan: smjelo se, iako nije bilo poticano i nije se smatralo poželjnim ponašanjem. Uostalom, o tome svjedoče i brojni novinski tekstovi koji upozoravaju, primjerice, na navodno štetan i nazadnjački utjecaj Crkve na jugoslavensku mladež.

Vjerske slobode u Jugoslaviji intrigirale su i strane medije, a s njima su se sasvim ozbiljno bavile i državne politike zapadnjačkih zemalja. Tako je američka Središnja obavještajna agencija (CIA) u veljači 1999. godine skinula oznaku tajnosti s prijepisa razgovora američkog izaslanstva i doživotnog jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, a koji otkriva maršalove stavove o vjerskim zajednicama. Izaslanstvo predvođeno dr. J. Huntleyem Dupreom, Tito je ugostio na Brijunima 29. srpnja 1953. godine.


Uz brojna pitanja koja su se ticala uređenja države, mogućnosti stranog investiranja, obrazovanja i socijalističke ideologije, velik dio razgovora posvećen je vjerskim slobodama. Tako je jedan od gostiju, čije je ime u dokumentu cenzurirano, konstatirao da je Katolička crkva “u Jugoslaviji napravila probleme i počinila zla”. No zanimalo ga je postoji li i nekakav pozitivan doprinos Crkve u Titovoj Jugoslaviji.

“Vatikan stvara probleme”

“Imamo nekoliko religija; katoličku, najbrojniju pravoslavnu, muslimansku, protestansku i druge. Moram reći da imamo najviše problema s katoličkom vjerom, drugim riječima, s višim svećenicima. Niže svećenstvo, koje čini najveći dio katoličke vjere, sklono je surađivati s državom i prilagođava se okolnostima i trenutnim uvjetima. S druge strane, više svećenstvo, potaknuto Vatikanom, stvara nam probleme. To se vidi i u inozemstvu”, odgovorio je doživotni jugoslavenski predsjednik Josip Broz.

“Politički zlotvor i ratni zločinac”

U nastavku izlaganja spomenuo je i Alojzija Stepinca za kojeg je rekao da je bio dobrovoljac na Solunskom frontu. “Preskočio je sve stepenice da bi postao biskup. Kao skorojevića sada su ga učinili kardinalom. Za nas je on politički zlotvor i ratni zločinac, kako mu je suđeno i presuđeno. Svatko u ovoj zemlji to zna. Bio je predstavnik Vatikana u Jugoslaviji. Vatikan ga je koristio kako bi nam stvarao probleme u unutarnjim i vanjskim odnosima”, izgovorio je Tito u dugom odgovoru u kojem optužuje Svetu Stolicu za daljnje pokušaje destabilizacije Jugoslavije: “Na vanjskom planu Vatikan svoju borbu protiv Jugoslavije predstavlja kao sukob između aktualne vlasti i religije. Nismo glupi da bismo mislili kako se religija može eliminirati silom zakona. Vjera je privatna stvar pojedinca i tu ne možemo ništa učiniti. Ni ne pokušavamo. Ali želimo da predstavnici Crkve priznaju sadašnje stanje i da obavljaju samo crkvene dužnosti.”

foto: CIA

Dekret o zabrani pokrivanja muslimanki

Nadalje, član američkog izaslanstva kojem je cenzurirano ime postavio je pitanje o odnosima s muslimanskom zajednicom koja se opirala nekim Titovim mjerama.

“To je iza nas. Morali smo donijeti dekret o zabrani pokrivanja lica i bilo je nešto otpora oko toga. Nisu se bunili poglavari muslimanske zajednice, već neki pojedinci i niže svećenstvo. Ali to smo lako riješili i sada više nema problema. Moram priznati da s muslimanskom religijom i predstavnicima muslimanske vjerske zajednice imamo najbolje odnose”, pohvalio se Broz.

Na sastanku koji se održao u prijepodnevnim satima bili su predstavnici pravoslavne, muslimanske, starokatoličke i židovske vjerske zajednice, no bez predstavnika Katoličke crkve iz Hrvatske. Od važnijih sudionika na sastanka bili su zamjenik direktora Federalnog planiranja Kiro Gligorov, predstavnici vojnih i zdravstvenih vlasti te tajnik Centralnog komiteta Saveza sindikata Jugoslavije Ivan Boričević.

Tito i Jovanka Broz na audijenciji kod pape Pavla VI. u Vatikanu 23. ožujka 1971. godine

Tito nije uspio odvojiti narod od vjere, ni Crkvu od Vatikana

Svjestan da ne može odvojiti narod od vjere, Josip Broz svom silom pokušavao je odvojiti Katoličku crkvu u Hrvatskoj od Vatikana. No, zahvaljujući Stepincu, to mu nije pošlo za rukom. Kardinal je, naime, još za života među vjernicima zadobio status mučenika, a njegovo suđenje i presuda smatrani su farsom i zastrašivanjem Hrvata.

Nakon dugotrajnih pregovora u lipnju 1966. godine, Sveta stolica i Jugoslavija potpisale su u Beogradu protokol kojim Jugoslavija potvrđuje slobodu vjeroispovijesti. Najvažnije, tim je dokumentom potvrđena nadležnost Svete Stolice nad Katoličkom crkvom u Jugoslaviji u duhovnim stvarima.

Vatikan je pak izjavio da svećenici ne mogu svoje crkvene i vjerske funkcije zloupotrebljavati u političke svrhe te je osudio političko nasilje i politički terorizam. Te je godine dopuštena i prodaja ploča s božićnim pjesmama, a izdana je i dozvola za gradnju prve nove katoličke crkve u Zagrebu.

1970. godine uspostavljeni su i diplomatski odnosi s Vatikanom. Konačno, 1971. Tito je u pratnji supruge Jovanke posjetio Vatikan gdje ga je primio papa Pavao VI.

.

Mozaik

Mudri ljudi su manje usamljeni, evo zašto

Svi znamo da biti sâm i biti usamljen nije jedno te isto. No zašto se neki ljudi osjećaju usamljeni, a neki drugi ne – iako možda imaju sličan društveni život? Odgovor bi mogao biti: zbog mudrosti!

Objavljeno

|

Usamljenih je na svijetu mnogo pa se ponekad govori i o pravoj epidemiji usamljenosti. Istraživanja pokazuju da se broj ljudi koji kažu da se osjećaju usamljeno u zadnjih 50 godina udvostručio, a s rapidnim starenjem stanovništva taj će se broj sigurno i povećavati.

Ali biti usamljen i biti sâm nije jedno te isto! Doktor Dilip Jeste sa Sveučilišta Kalifornija, gostujući u programu CNN-a, kazao je ovako: “Moramo znati da je osjećaj usamljenosti subjektivan. Usamljenost ne znači biti sâm, ne imati prijatelje… Usamljenost se opisuje kao ‘subjektivna nevolja’. U biti to je opaženi jaz između veza koje imamo i veza koje bismo željeli imati.”


O usamljenosti je provedeno već dosta istraživanja, no doktor Jeste i kolege proveli su istraživanje koje je pokušalo povezati usamljenost i mudrost. Istraživanje upravo te veze svakako ima smisla. Osim anegdotalnih dokaza, detaljnije studije sugeriraju da je sama narav mudrosti posve suprotna usamljenosti, kaže doktor Jeste.

Iz dosad objavljenih studija može se iščitati da je mudrost kompleksna ljudska osobina sastavljena od emotivne samoregulacije, samorefleksije, pro-socijalnog ponašanja poput empatije i suosjećanja, odlučnosti, tolerancije, njegovanja raznolikih vrijednosti i duhovnosti.

Usamljenost je najizraženija u tri životna stadija

Koristeći seriju isprobanih instrumenata za mjerenje usamljenosti, mentalnog i fizičkog zdravlja te mudrosti, doktor Jeste i njegovi kolege ispitali su usamljenost i mudrost na osobama između 27 i 101 godine starosti.

Rezultati nisu bili ohrabrujući. U grubo, 76 posto ispitanih kazali su da se osjećaju umjereno do jako usamljeno, a što je neki ispitanik bio više usamljen, to je bilo vjerojatnije da je lošeg psihičkog, tjelesnog i kognitivnog stanja.

Znanstvenici su također pronašli i zanimljivu vezu između usamljenosti i dobi. Otkrili su da je usamljenost najizraženija u tri životna stadija: u kasnim dvadesetima, u srednjim pedesetima i kasnim osamdesetima. Iako studija sama po sebi nije bila osmišljena da objasni ovu pojavu, Jeste je ponudio moguće razloge: “Kasne dvadesete su razdoblje važnih životnih odluka što je često i vrlo stresno jer možda osjećate da su vaši prijatelji donijeli bolje odluke od vas. Zbog toga možete osjećati krivnju jer ste odlučili tako kako ste odlučili.”

“U srednjim pedesetima svjedočit ćete i prvim smrtima sebi bliskih ljudi te možda i po prvi puta doista shvatiti da nećete živjeti zauvijek. Što se usamljenosti u kasnim osamdesetima tiče, mnogo dobrih prijatelja je već pomrlo, a i vaš se životni vijek bliži kraju, a ne pomažu ni vrlo izvjesne financijske poteškoće”, navodi Jeste.

No nije sve tako crno

Što se odnosa mudrosti i usamljenosti tiče, ispitivanja su pokazala da što je netko mudriji, manje će osjećati onu vrstu duboke usamljenosti tako štetne po zdravlje. Znanstvenici su mudrost mjerili kroz šest ključnih aspekata: altruizam, osjećaj za pravdu, samouvid, općenita znanja o životu, upravljanje emocijama, prihvaćanje raznolikih vrijednosti i odlučnost. Istraživanja sugeriraju da mudre osobe koje gaje dobar odnos same sa sobom jednako toliko kao i sa drugim osobama, biraju u kakvom će društvu biti – bez obzira jesu li okruženi prijateljima ili nisu.

Pitanje koje se samo po sebi nameće je kako razviti mudrost?

Nažalost na ovo pitanje ne postoji baš mnogo odgovora, a ako odgovori i postoje, oni su često pseudoznanstveni ili nedovoljno istraženi. Koncept mudrosti je teško definirati jer je sastavljen od čitavog niza društvenih ponašanja. No oslonimo li se na samu definiciju, mogli bismo reći da, želite li biti mudri, poradite na introspekciji, naučite kako regulirati emocije i njegujte empatiju. Rezultat svega toga mogao bi biti i da se osjećate manje usamljeno.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP