Prati nas

Aktivno starenje

jedinstveni studij u hrvatskoj

Gerontologija – profesija budućnosti?

Osim temeljnih sadržaja kolegija o starosti i starenju, tu su i pedagoške i psihološke pretpostavke odgojnog, obrazovnog, socijalnog i kulturnog djelovanja u starijem životnom periodu.

Objavljeno

|

Kredititi za stare?
foto: Pixabay

Stanovništvo rapidno stari. I to ne samo kod nas. Taj je problem izražen u gotovo svim zemljama Europe i mnogim zemljama svijeta, pa stoga ne čudi što se sve češće može čuti mišljenje da je gerontolog profesija budućnosti.

Razmatrajući problematiku sve više izraženog društvenog problema u svezi starenja populacije te neminovne potrebe senzibiliziranja mladih za potrebe osoba starije životne dobi, profesorice dr.sc. Jasminka Zloković i dr.sc. Anita Zovko govore o svojim iskustvima i izazovima s kojima su se susrele pri implementaciji za sada jedinstvenog visokoškolskog kolegija Pedagogija treće životne dobi i najnovijeg Gerontologija u sveučilišni studijski program Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, Sveučilište u Rijeci.


Kad je i gdje pokrenut kolegij gerontologije?

Promičući značaj socijalne vrijednosti starijih osoba u obitelji i u društvu kao “Zlatnog životnog doba” a ne “nepotrebnog troška” sinergijom koju imamo uvodeći i do sada nekoliko temeljnih kolegija na studiju pedagogije, odlučile smo se za jedan novi i značajan iskorak i kreirale jedinstveni sveučilišni nastavni kolegij Pedagogija treće životne dobi koji je osmišljen kao jednosemestralni izborni kolegij namijenjen studentima jednopredmetnog i dvopredmetnog studija pedagogije, Sveučilišta u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju.

Kolegij je uveden akademske 2014/2015. godine. Dakle, sada već imamo lijepo višegodišnje iskustvo i dragocjene vrhunski pozitivne povratne informacije studenata na temelju kojih smo kolegij redizajnirali u kolegij Gerontologija koji službeno otpočinje sljedeće akademske 2020/2021. godine. Za sada isto kao izborni međutim imamo i ambicioznije planove što su naši student zaslužili.

Kako ste Vi i kolegica došle na tu ideju? Što Vas je potaknulo na to?

Službeni pokazatelji o sve starijem stanovništvu u svakom civiliziranom i humanom društvu otvaraju ključno pitanje s obzirom na njihov trenutni obiteljski i društveni status – Je su li nama starije osobe socijalni kapital ili nepotreban trošak?

U našem društvu uočava se kontinuirana pojava marginaliziranja značaja starijih osoba u obitelji i socijalnoj sredini. Gotovo je postalo opće prihvaćeno pravilo da su starije osobe društvu i gospodarstvu “teško rješiv problem” što je razvidno u kontinuiranim socijalnim porukama– kako su i zaposlenima i kreatorima socijalne politike starije osobe teret, budući im moramo osigurati zdravstvene usluge, mirovine.

Zar starije osobe nisu tijekom čitavog svojeg života mlađima osigurale životni start, zar stariji nisu imali i nemaju značajne doprinose društvu i svijetu u kojem živimo? Ovakvim stavom prije svega mladima se poručuje da su jedina i najvažnija društvena skupina, dok je starost nepotreban teret kojeg se ne možemo riješiti. K tome čini se neke i zabrinjava činjenica da se njihova životna dob sve više produžava. Brojne mogućnosti kako nekadašnjeg tako i mogućeg sadašnjeg doprinosa starijih društvu sustavno se zanemaruje.

I unutar nekih obitelji starije članove često se marginalizira, «nepotrebno» su opterećenje i kao da nam bez naše želje zauzimaju životni prostor (?). Unatoč svijetlim primjerima pokazuju se neželjeni odnosi i nerazumijevanje starih, pa gotovo i ponižavanje starosti kao važnog životnog razdobolja (stari su dementni, beskorisni, dosadni, nametljivi, stari su kao i mala djeca, oni su potrošeni..i druge pogrde prema starijim osobama).

Ageizam je postao vrijednosni kriterij. Primjerice, čak i vrhunskim akademskim građanima, vrhunskim liječnicima ili drugim potencijalno životno snažnim građanima određuje se dobna granica sudjelovanja u nekim (životnim i profesionalnim) aktivnostima ili projektima. Dobna granica mogućeg aktivnog participiranja u svojoj okolini postaje alfa i omega kriterij. Ovo između ostalog otvara i pitanja diskriminacije i dobne segregacije i eksplicite negiranja moguće snage starijih osoba i njihov razvojni doprinos društvu. Pri ovome ne mislimo na potrebu produžavanja radnog vijeka.

Obitelj bi trebala biti za sve njezine članove mjesto ljubavi, emocionalne topline, bezuvjetne međusobne podrške i brige. Nažalost za mnoge vulnerabilne skupine kao što su to starije osobe, to nije stvarnost. Odrasla djeca prema ostarjelom roditelju nerijetko pokazuju nerazumijevanje, netrpeljivost, važni su im samo onoliko koliko stariji može zadovoljiti ekonomske ili druge vrste potreba ostatka obitelji. Nakon toga, postaju bezuvjetni teret kojeg se rješavaju uglavnom institucionalno iako su mentalno, tjelesno i ekonomski bili neovisni. Tako u domovima za starije osobe nalazimo ljude koji su zdravi, nisu ovisni o tuđoj pomoći, ali su ekonomski osiromašeni zadovoljavajući potrebe mlađeg dijela obitelji i jasno im je dano do znanja da nisu poželjni. Ovo su neki odista tužni primjeri. Postoje i neki obiteljski i društveni stereotipi da su starije osobe, djedovi i bake, nepoželjni u sudjelovanju u odgoju djece. Oni su ti koji nam urušavaju odgojna pravila, koji su unuke razmazili, koji su isto djeca kao i njihovi unuci, dementni, naporni i sl. Sva relevantna istraživanja govore o neospornom značaju baka i djedova u odgoju djece, o njihovom velikom doprinosu u poticanju socijalnog, emocionalnog i kognitivnog razvoja. Konačno na skali stresa, gubitak bake i djeda činjenicom smrti, nalazi se odmah uz smrt roditelja.

Je li ovo jedini kolegij gerontologije u Hrvatskoj? Prema Vašim saznanjima, kakva je situacija na fakultetima u drugim zemljama? Možete li neku zemlju izdvojiti kao posebno pozitivan primjer?

Za sada ovo je na studijima Pedagogije i nastavničkim usmjerenjima u Republici Hrvatskoj jedinstven kolegij. Drugačije strukturiran i sa drugih stručnih i komeptencijskih polazišta nalazimo ga na zdravstvenim studijima, primjerice u Rijeci; studiju medicine te socijalnog rada. Međutim o posebnosti sadržaja i kompetencija koje se stječu, kao i načina izvođenja kolegija govori činjenica da se ovaj isti kolegij u sadašnjem nazivu Pedagogija treže životne dobi izvodi isto kao izborni kolegij na Zdravstvenim studijima u Rijeci, Zdravstvenim studijima u Varaždinu. Posjećenost kolegija nas je ugodno iznenadila. Bolje reći, posebno razveselila, jer proširivanje informacije na druge sastavnice Sveučilišta u Rijeci i na druga Sveučilišta u RH već samo za sebe nešto govori o kolegiju oi odnosu prema studentima.

Što se tiče drugih zemalja nalazimo svijetle primjere u susjednoj Sloveniji, primjerice Sveučilište u Mariboru, potom u Austriji, Beču gdje su krenuli čak sa konkretnim studijem za starije osobe koji vrlo jasno pokazuje značaj i respekt prema starijima. Neki koraci postoje i u nas primjerice Sveučilište 3 životne dobi, na Filozofskom fakultetu sa doduše drugačijim ciljem, organizacijom i ishodima, ali isto tako vrijednim naporima «pionirske» senzibilizacije i brige za starije osobe.

O čemu se uči na kolegiju Pedagogija treće životne dobi odnosno u u sljedećoj studentskoj generaciji – kolegij gerontologije? Za koje će poslove studenti biti osposobljeni nakon ovog kolegija?

Osim temeljnih sadržaja kolegija o starosti i starenju, tu su i pedagoške i psihološke pretpostavke odgojnog, obrazovnog, socijalnog i kulturnog djelovanja u starijem životnom periodu; društvene i kulturne pretpostavke pozitivnih odnosa prema starijima; suvremeno poimanje starosti i starenja – socijalni, kulturni, odgojno-obrazovni obiteljski kontekst; starenje i društvo; znanost o starosti i starenju; teorije o starosti i starenju); položaj starijih osoba u obitelji (međugeneracijski odnosi u obitelji-odnosi odrasle djece prema roditeljima; odnosi unuka, djedova i baka; međusobni odnos starijih partnera; odnos i briga odraslih prema starijim osobama u obitelji; međugeneracijska suradnja; stereotipi o starosti i starenju; percepcija starenja i medijsko-društvena slika o starima); naglasak je ovog kolegija i na konceptu cjeloživotnog učenja u starijoj dobi (važnost učenja u starijoj dobi; aktivno starenje i učenje; gerontopedagogija kao pedagoška disciplina; teorijsko-metodološki aspekti istraživanja starosti i starenja; posebnosti istraživačkog pristupa istraživanja starosti, starenja i učenja u trećoj životnoj dobi; kvalitativne i kvantitativne istraživačke metode); Kvaliteta života starijih osoba, Institucionalna briga o starijim osobama; Domovi za starije i nemoćne osobe; Gerontološki centri; Palijativna skrb; Smrt i gubitak starijih članova obitelji; Nasilje nad starijim osobama u obitelji i institucijama skrbi); Pedagoško savjetovanje (educiranje i senzibiliziranje djece i mladih za osobe treće životne dobi; specifičnosti i ciljevi savjetodavnog rada; teorije i modeli; mogućnosti i ograničenja savjetodavnog rada; konfliktne situacije i načini rješavanja; pedagoško obrazovanje i cjeloživotno učenje)

Kakve su reakcije studenata? Zašto se odlučuju za ovaj kolegij?

Spomenule smo, službene studentske evaluacije koje se provode u sklopu praćenja i unaprijeđivanja kvalitete visikoškolske nastave evaluacije su vrhunske. Student ii u našim internim evaluacijama i neposrednoj komunikaciji pokazuju oduševljenje sadržajem i načinom izvođenja kolegija. Znate, za sada su i rijetki suradnički odnosi kolega koji će istovremno i u timskom radu izvoditi kolegij. Ovo je jedna od novena, ali ne jedina. Primjenjujemo osim pažljivo biranih sadržaja kolegija i inovativne nastavne metode primjerene visokoškolskom obrazovanju, primjerice u nas za sada malo korištenu metodu učenja u zajednici. Pozitivne refleksije kako studenata pedagogije tako i starijih osoba koje su u trogodišnjem periodu aktivno bile uključene u realizaciju kolegija ukazuju na različitost pedagoško-andragoških mogućnosti i optimističnost u podizanju kvalitete života i humanijih odnosa prema starijim osobama.

Studenti su mladi ljudi koji će kao pedagozi i profesori odgajati druge mlade i poučiti ih vrijednosti svake osobe bez obzira na životnu dob ili bilo koje moguće segregacijske i diskriminacijske pristupe čovjeku. Glavni cilj je poučiti ih i senzibilizirati za poštivanje potreba i značaja starijih, te da steknu temeljne komeptencije za rad sa starijim osobama u domeni za koje ove mlade ljude odgajamo i obrazujemo. Ovo su neki temeljni razlozi odluke zašto odabrati ovaj kolegij. Posebno smo sretne zbog ovog, jer nam daje optimističko vjerovanje da starije osobe imaju perspektivu kao naše socijalno bogatstvo a ne nepotreban trošak. Barem mi vjerujemo u takvu perspektivu.

Može li se reći da je gerentologija profesija budućnosti s obzirom na starenje stanovništva i sve veći broj osoba treće životne dobi?

Vjerojatno jest. Pitanje starenja, starosti i starijih osoba u društvu i obitelji zaslužuje profesionalni pristup na svim razinama – zdravstva, odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, lokalne zajednice……

Starije osobe dugo se smatralo teretom društvu i posebno ekonomiji. Mislite li da je to još uvijek tako ili se stav društva prema starijima pomalo mijenja? 

I danas se u neprimjerenom broju slučajeva društvo prema starijim osobama odnosi kao prema nepotrebnom teretu. To je nažalost činjenica a ne osobna impresija. Točno je da pomaka na bolje ima ali oni su za sada samo uočljivi preko nekih segmenata života na lokalnoj razini. Dakle, što je lokalna sredina osvještenija za ovaj problem, senzibilizranija, i ekonomski stabilnija to je i odnos prema starijima nešto bolji.

Primjerice, na području grada Rijeke donešena je Strategija zdravog starenja (2009-2013), Vodič za seniore Primorsko-goranske županije (2017) i mnogi drugi relevantni dokumenti koji su vezani uz podizanje kvalitete života osoba treće životne dobi. Socijalno uključivanje starijih ljudi u život zajednice pokazatelj je razvojne razine društva a također snažno utječe na mentalno zdravlje starijih ljudi, pa ga Grad Rijeka nastoji zaštititi i poticati. Osim programa i projekata koji su razvijeni i posvećeni starijim osobama (Penzionerski klubovi – Udruga umirovljenika grada Rijeke i dom za njegu Kantrida, specijalizirana web stranica posvećena osobama treće životne dobi “Penzići Rijeka, razni programi Udruge umirovljenika u Rijeci, programi “Knjižnica na vašem pragu “, besplatni ICT tečajevi itd.) od 2009. godine djeluje Sveučilište za treću životnu dob Rijeka. Kroz različite obrazovne programe osobama treće životne dobi nudi neformalno obrazovanje u svrhu stjecanja novih znanja, vještina i sposobnosti, te povezivanja navedenog s vlastitim iskustvom. Ono svoje djelovanje ostvaruje u organizaciji Sveučilišta u Rijeci. Nadamo se da i našim radom na visokoškolskoj ustanovi kroz apomenuti kolegij smo doprinjele prvenstveno lokalnoj zajendici u promicanju potrebe bolje skrbi o starijim osobama i u društvu i obitelji.

Na početku ste rekle da imate i nove ideje i ambicije? Možete li nam reći o čemu se radi?

Mi osobno, kao kolegice koje su ujedinile svoje profesionalno znanje i životnu snagu, uvjerene smo da između ostalog naši daljnji profesionalni ciljevi idu u pravcu senzibiliziranja i prosvjećivanje, osposobljavanja mladih ljudi, obitelji i društva u cjelini u smjeru da su starije osobe naš socijalni kapital, a ne nepotrebni trošak. Podrška naših studenata i suradnika iz znanstvene zajednice i lokalne sredine daju nam snagu da idemo i novi korak dalje u podršci svim starijim osobama. Nadamo se da će svijetli primjeri koje u našoj široj Eu okolini ima, biti i naša stvarnost i da ćemo u tome dati i nadalje naš doprinos u obogaćivanju kvalitete života starijih osoba u obitelji i socijalnoj okolini.

Uvjerene smo da uz podršku Sveučilišta, Filozofskog fakulteta, lokalne zajednice nadasve grada Rijeke možemo zajedno više i bolje u interesu naših starijih građana. Naša nastojanja (prof. Zloković i prof. Zovko, op.u.) idu u pravcu suvremenih Eu trendova, pa tako i mogućeg kreiranja specijalističkog studija. Ali neka ovo ostane za sada na razini novog radnog projekta koje će se zasigurno dorađivati u okviru i naša dva znanstveno-istraživačka projekta – Osnaživanje obitelji za razvoj pozitivnih odnosa i obiteljskog zajedništva voditeljica Jasminka Zloković, šifra: uniri-drustv – 18-6 ) te projekta „Kritički diskurs didaktičkih modela i kompetencija nastavnika u obrazovanju odraslih„ (voditeljica Anita Zovko, šifra: uniri-drustv-18-184) koji su otpočeli u siječnju 2019. godine uz potporu Sveučilišta u Rijeci.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Aktivno starenje

‘Sad napokon imam vremena pa učim strani jezik!’

Mnogi umirovljenici nakon prestanka radnog odnosa napokon imaju vremena posvetiti se svojim interesima, pa mnogi odlučuju naučiti neki strani jezik. U ponudi je mnogo tečajeva za umirovljenike, a dobra je vijest što se jezik može naučiti i u zrelijoj životnoj dobi.

Objavljeno

|

“Što sam učila u školi? Joj, pa ja sam vam učila ruski. Bilo je to prije ohoho godina. Takvo je vrijeme bilo – ili ruski ili ništa. Ne moram ni reći da mi od tog ruskog na kraju nije ništa ostalo. A i ne putujem u Rusiju, ne treba mi baš ruski jezik. Ali engleski – to je posve druga stvar”, priča nam Olga Mišak, umirovljenica iz Zagreba.

“Odlučila sam se na engleski jer u današnje vrijeme svi znaju engleski. To je postao nekakva lingua franca, zajednički jezik na kojem se svi sporazumijevaju. Osim toga, ako hoćeš pročitati nekakav članak izvana, vidjeti što se događa po svijetu, moraš znati engleski. To je postalo posve normalno. A mi koji nismo engleski učili u školi i koji nismo odrasli uz kompjutore, nama engleski nije tako prirodan i normalan kao mlađima. Ja sam zato došla na tečaj”, govori dalje gospođa Olga.


“U današnje vrijeme svi znaju engleski. Moji unuci su znali engleski i prije nego su krenuli u školu. Tu su filmovi, igrice, glazba… Engleski im je ušao u uho i prije nego su ga počeli učiti u školi. Ali s nama starijima je drugačije. Mi engleski nismo ‘uhvatili’ u mladosti i danas je puno teže naučiti ga. Ja sam zato odlučila upisati tečaj. U mirovini sam, imam vremena i sad je vrijeme da nešto napravim za sebe – a to je učenje jezika”, objašnjava naša sugovornica.

Tečaj je, kaže, platila na rate. “Upisala sam početni tečaj da mi objasne sve lijepo ispočetka. Imam nastavu dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom. Učiteljica nam je jako simpatična mlada djevojka. To koliko ona ima strpljenja s nama je nevjerojatno. Znate, mi stariji ne kopčamo baš tako brzo kao djeca i za neka nam stvari treba puno više vremena. Ali naša Ivana je jako strpljiva. Svaka joj čast”, kaže nam na kraju gospođa Olga pripremajući se za još jedan sat.

Učenje i druženje

Razna pučka otvorena učilišta, centri za kulturu i obrazovanje pa i privatne škole stranih jezika nude tečajeve jezika za umirovljenike. Oni nisu toliko popularni kao tečajevi jezika za mlade, no zainteresiranih se ipak nađe. Nekoliko pitanja postavili smo profesorici Ani Horvatović iz centra za jezike Poliglossa.

Razlikuje li se učenje jezika u starijoj dobi od učenja u mlađoj, kako je koncipiran tečaj i koje su specifičnosti učenja jezika kasnije u životu?

Imamo dosta učenika starije životne dobi koji dolaze iz privatnih razloga u smislu da sada napokon imaju vremena učiti jezike i žele savladati neki jezik za koji prije nisu imali vremena. Možda imaju neku rodbinu vani ili im djeca žive vani pa im treba jezik ili naprosto sada više putuju pa se žele moći sporazumjeti. Znači, treba im svakodnevna komunikacija, snalaženje u restoranima, u zračnoj luci i slično.

Je li nastava jezika za starije po nečemu specifična i razlikuje li se od nastave za mlađe osobe?

Prije svega, tečajevi za umirovljenike uglavnom su u prijepodnevnim satima kad umirovljenici imaju vremena jer ne rade i ne idu na posao. U to vrijeme i brže stignu do naše škole jer u prometu nije takva gužva kao kad bi na tečaj morali dolaziti poslijepodne kad su nam termini tečajeva za poslovne ljude ili učenike.

Što se same nastave tiče, i teme i način i ritam prezentiranja prilagođeni su starijim osobama i njihovim potrebama i dok poslovni ljudi više trebaju pisanu komunikaciju, umirovljenici uglavnom više trebaju usmenu komunikaciju pa je naglasak na konverzaciji, ponavljanju, igranju uloga i slično.

Posebno je i to što su na tečajevima jezika za umirovljenike naši polaznici okruženi osobama slične dobi i sličnih interesa, pa nema treme koja bi se možda pojavila da idu na tečaj s mlađima. Atmosfera na satovima je zato sjajna, opuštena, stvaraju se i prijateljstva koja često potraju i nakon što tečaj završi. Ljudi često poslije sata idu na kavu i druže se tako da je to jedna vrlo vrijedna posebnost tečaja za umirovljenike. Dakle, nije samo učenje jezika već i druženje.

Može li osoba u zrelim godinama doista savladati neki jezik i progovoriti ga kao da ga je počela učiti u mlađim godinama?

Starije osobe definitivno mogu naučiti jezik. Oni koji zaista dođu motivirani, čak i ako nemaju neko posebno predznanje, čak i ako nisu engleski ili koji drugi jezik nikada nisu učili, mogu ga savladati do razine koja im je potrebna. Godine tu nisu nikakva prepreka. Ako doista to žele, svi mogu naučiti strani jezik bez obzira na godine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP