Prati nas

Zdravlje

Dim i pepeo

Što se događa s tijelom kad prestanete pušiti i kako pobijediti krizu

Prva večer s prijateljima, glazbom i vinom – ali bez cigarete, bila je prilično komična. Nešto mi je nedostajalo i nekako sam se čudno osjećala. Godinama sam se vrlo uspješno navikla na to da je pušenje sastavni dio nekih određenih situacija: uz kavu, uz vino, tijekom pauze.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Oliver Cole/Unsplash

“Već osam tjedana ne pušim. I od tada se puno lijepih stvari dogodilo s mojim tijelom i mojom psihom. A što točno, to mi je objasnio Tobias Rüther, stručnjak za pitanja ovisnosti”, piše za Deutsche Welle Julia Vergin.

“Mama, umrijet ćeš od pušenja!” Što je moj sin češće bio zgrožen činjenicom da me vidi kako pušim, ja sam sve manje sebi samoj mogla opravdati konzumaciju duhana. I zato sam prestala.


Posljednju cigaretu sam popušila prije dva mjeseca. Stručnjak za pitanja ovisnosti Tobias Rüther je oduševljen tim mojim potezom. On je voditelj specijalne ambulante za ovisnike o pušenju u klinici Sveučilišta Ludwiga Maximiliana u Münchenu. “Kad prestanete pušiti, vrlo brzo se u Vašem životu događaju brojne pozitivne stvari.”

Jako brzo, jako puno…

Već nakon osam sati organizam se puno bolje opskrbljuje kisikom, objašnjava Rüther. Nakon samo dan-dva mnogi ljudi su rekli da im se “poboljšao” rad osjetila mirisa i okusa. Nakon dva tjedna se znatno popravila i plućna funkcija, što se primijeti posebice prilikom bavljenja sportom. Ali ja sam kao pušačica imala osjećaj da sam u formi kao i sada, nakon prestanka pušenja.

“Može se dogoditi da dobijete češće napadaje kašljanja, nego što je to ranije bio slučaj”, kaže Rüther. “Razlog za to su pluća, koja se počinju čistiti.” A to “proljetno čišćenje” traje oko mjesec dana, dodaje on: “Nakon jednog mjeseca je osim toga znatno ojačan i vaš imunološki sustav.”

Ukoliko još mjesec dana uspijem apstinirati, onda se mogu radovati i znatno boljem snu, kaže mi Rüther. “Pušači tijekom noći doživljavaju nikotinsku krizu. Zbog toga se doduše ne bude, ali spavaju puno nemirnije. Nakon tri mjeseca san se opet normalizira.”

Opasnost od treće cigarete

Prije nego što sam se odlučila za kompletnu apstinenciju, mislila sam da je automatski zdravije reducirati broj cigareta. Ali u tom slučaju ne bih smjela pušiti više od dvije dnevno: već od treće otrovni dim nanosi veliku štetu tijelu. “Kardiovaskularni rizik, znači opasnost moždanog udara ili srčanog infarkta, ne povećava se znatnije bez obzira pušili vi tri ili 20 cigareta”, kaže Rüther. Što se tiče raka, stvar je drugačija. Opasnost raste sa svakom pojedinačnom cigaretom.

“Baš je dobro što ste prestali”, to mi Rüther stalno ponavlja. Njegova radost je zarazna – jer moje je oduševljenje zbog prestanka konzumacije duhana bilo relativno skromno.

Pritom svaki drugi pušač umire zbog ovisnosti o duhanu. Oko 50 posti njih čak i prije nego što dožive 70. rođendan. “Najkasnije u dobi od 50 godina biste osjetili posljedice pušenja”, siguran je stručnjak. I odjednom sam ipak vrlo sretna što sam prestala – prije nego što “raspad2 ne postane vidljiv.

Visoka kvota “povratnika”

Ali nije to bilo uopće lako. I nisu mi bila potrebna pomoćna sredstva poput nikotinskih flastera, hipnoze ili akupunkture da bih se odrekla cigareta. Činjenica da je bila dovoljna moja čvrsta volja, mogla bi imati veze s time da sam relativno kasno počela pušiti – tek kao 21-godišnjakinja. Još jedan razlog da budete sretni, kaže Rüther.

“Većina pušača počinje s time između 12. i 16. godine života, dok mozak još sazrijeva. Nikotin je ekstremno aktivan neurotransmiter, koji na odlučujući način utječe na razvoj neuronskih veza u mozgu.” Posljedica je ovisnost koja traje cijeli život, i koju se teško može svladati samo snagom volje, pojašnjava stručnjak.

Rüther je nekako uspio da se sad osjećam i ponosno i – olakšano. Ali onda mi kaže: “Od 100 pušača koji prestanu pušiti kao Vi, dakle bez pomoći, njih 95 opet počne pušiti u roku od godine dana.” Tja…

Pušačka iluzija

Jedan razlog za povratak u pušačke vode mogla bi biti “pušačka iluzija”, zločesti psihološki trik nikotina. Psihička ovisnost je jako velika, naglašava Rüther. I zato sam i ja naravno nasjela na tu pušačku iluziju: godinama sam se uvjeravala da me pušenje smiruje, da mi oduzima stres i nudi kratku pauzu.

“U stvarnosti svaka cigareta povećava broj srčanih udara i čini vas nemirnijim”, kaže moj sugovornik. Činjenica da sam imala osjećaj da me pušenje smiruje povezana je jednostavno s time da sam nakon duže pauze bez cigarete imala apstinencijsku krizu i da je moje ovisno tijelo zahtijevalo novi nikotin. “Cigareta Vam dakle uzima nemir koji Vi kao nepušačica uopće ne biste ni osjećali.”

Pavlovljev refleks

Prva večer s prijateljima, glazbom i vinom – ali bez cigarete, bila je prilično komična. Nešto mi je nedostajalo i nekako sam se čudno osjećala. Godinama sam se vrlo uspješno navikla na to da je pušenje sastavni dio nekih određenih situacija: uz kavu, uz vino, tijekom pauze.

“Funkcionira kao kod Pavlovljevog psa: dajete psu da nešto pojede i istovremeno zvonite zvoncem. Kad-tad je dovoljno da zazvonite i pas već slini”, objašnjava Rüther.

A kod pušača to zvonce zvoni stalno – puši se za opuštanje i kad se netko želi “aktivirati”. Kao nagrada nakon obavljenog posla, nakon jela, dok se čeka na autobus ili nakon seksa. I tako dalje. “Cigarete su čvrsto integrirane u svakodnevicu pušača, to je problem.”

Želim prestati. Ali kako?

Nije lako prestati. Tobias Rüther zato svoje pacijente najprije umiruje tvrdnjom da je neuspjeh sastavni dio procesa. “Kada mi pacijenti kažu da su već pet puta pokušali prestati s pušenjem, onda ja najprije odajem priznanje tim pokušajima. To daje naslutiti da je ta stvar za njih jako važna.”

Nepušenje se može naučiti poput vožnje biciklom, kaže. Padovi su sastavni dio, važno je opet ustati i sjesti na sjedalo. Osim toga je važno signalizirati mozgu da se nešto promijenilo. “Sjednite ujutro na neku drugu stolicu nego inače. Pijte čaj umjesto kave. Biljku na vašem radnom mjestu stavite na neko drugo mjesto.” Tako se može “izigrati” Pavlovljevog psa u glavi pušača.

Intuitivno sam dakle sve napravila kako treba! Umjesto da pomičem namještaj, ja sam iza sebe ostavila svoju svakodnevicu i na par dana otputovala kod najbolje prijateljice. U međuvremenu samo rijetko mislim na pušenje. Možda sam ja jedna od onih 5% koji “prežive” prvu godinu nakon prestanka pušenja?

Ako to i ne bude slučaj, to ne mora biti automatski povratak na staro, kaže Tobias Rüther za Deutsche Welle. “Jedna cigareta je nesmotrenost. Tek od druge je to povratak pušenju.”

.

Zdravlje

Dolaze nove vrste cjepiva. Koje su njihove prednosti i mane?

I prije pandemije COVID-19 znanstvena zajednica raspravljala je o genetski baziranom cjepivu. No s njim i dolaze rizici koje znanstvenici pokušavaju poništiti prije nego takav lijek uđe u primjenu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Virusi su prodrli u organizam i u stanju su razmnožavati se u stanicama. U nekima oni ponekad, ali ne uvijek, izazovu bolest. Imunosistem može prepoznati virus i napadnute stanice i odstraniti ih obrambenom reakcijom. To imunosistemu uspijeva kod najvećeg broja virusa, ali ne kod svih – izuzetak je, recimo, HIV, piše Deutsche Welle.

Što je obično cjepivo?

Uobičajena cjepiva podrazumijevaju unošenje oslabljenih ili umrtvljenih izazivača bolesti, ili njihovih dijelova, u organizam. Prema važećem medicinskom učenju, imunosistem reagira na strana tijela antitijelima i pamti taj odgovor u “memorijske stanice”. Tako organizam u sljedećem susretu s virusom reagira bolje i efektivnije, pa se virusna infekcija sprječava ili u najmanju ruku bivaju spriječeni teži oblici bolesti. To znači da tijelo postaje imuno. U kojoj mjeri i koliko to traje – to zavisi od više faktora.


Što su cjepiva zasnovana na DNK i RNK?

Ovakva cjepiva sadrže genetske informacije izazivača bolesti. Stanice organizma u koje se unese cjepivo prevode te informacije u proteine. Bezazleni dijelovi virusa također izazivaju obrambeni odgovor imunosistema. Tako organizam i poslije ovog cjepiva može brže reagirati na pravi virus.

Cjepivo na bazi RNK – ribonukleinske kiseline – se unosi u organizam u obliku takozvane “informacijske RNK”, koja sadrži neku vrstu uputstva za izgradnju antigena, proteina koji provociraju odgovor imunosistema.

Cjepiva na bazi DNK – dezoksiribonukleinske kiseline – funkcioniraju slično, ali molekule DNK moraju najprije prodrijeti u jezgro stanice da bi ih “informacijska RNK” prepoznala i potom tu poruku iznijela iz stanične jezgre.

Prednosti ovih cjepiva su mogućnost proizvodnje veće količine u kratkom vremenu i uz manje mjere sigurnosti – za proizvodnju nije potreban uzročnik ili njegovi dijelovi. I cijepljenje je jednostavnije, obavlja se takozvanim “pištoljima za cijepljenje”.

Rizici koje donose ovakva cjepiva

Cjepiva zasnovana na DNK sa sobom nose teoretski mogućnost da unošenjem stranog genetskog materijala u stanicu on prodre u genetski materijal, genom, same stanice. Moguće posljedice su pojačano formiranje tumora ili autoimunih bolesti. No dosada obimna ispitivanja na životinjama nisu potvrdila ovu mogućnost.

Nasuprot tome, cjepivo bazirano na RNK ne prodire u staničnu jezgru pa ne postoji ni teorijska opasnost da bude integrirana u genom stanice domaćina. Teoretski je ipak moguće da virusi koji su prisutni u stanici “prepišu” RNK u DNK i tako ipak dospiju u genetsku strukturu domaćina. Do sada takav proces nije zabilježen.

Svi ovi teoretski rizici, koji dosada nisu zabilježeni u praksi, odnose se na manji broj stanica u organizmu, a ne na genom čovjeka koji je cijepljen. Tvrdnja da ovakva cjepiva utiču na čovjekov genom je netočna.

Ovakva cjepiva su relativno nestabilna i moraju se stabilizirati, a osim toga, potrebne su im transportne tvari, primjerice nanočestice. Neželjeni učinci nisu dovoljno ispitani, ali prije izdavanja dozvole za proizvodnju i ovi aspekti se moraju istražiti u velikim kliničkim ispitivanjima.

Kakva su iskustva?

Do sada ni jedno cjepivo, bazirana na DNK i RNK, nije dobilo dozvolu za primjenu na ljudima. Više njih se nalazi na kliničkom ispitivanju – tu se cjepivo daje dobrovoljcima. Za cijepljenje životinja nekoliko ovakvih preparata je već dobilo dozvolu.

U Europskoj uniji je moguće da se dozvola dobije za cijeli prostor Unije, ako se traži dozvola za primjenu cjepiva od Europske agencije za lijekove (EMA). Dvije države članice preuzimaju u ime svih ocjenu cjepiva. U Njemačkoj je nadležan Institut Paul Erlih (PEI) pri Saveznom institutu za cjepiva i biomedicinske lijekove.

Trenutno se radi i na drugim vrstama cjepiva. Tako se primjerice bjelančevine uzročnika upotrebljavaju kao antigen. Postoje i takozvana vektorska cjepiva. Ona koriste bezopasne viruse da bi izazvale odgovor imunološkog sustava u čovjeku, piše DW.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP