Prati nas

Zdravlje

Dim i pepeo

Što se događa s tijelom kad prestanete pušiti i kako pobijediti krizu

Prva večer s prijateljima, glazbom i vinom – ali bez cigarete, bila je prilično komična. Nešto mi je nedostajalo i nekako sam se čudno osjećala. Godinama sam se vrlo uspješno navikla na to da je pušenje sastavni dio nekih određenih situacija: uz kavu, uz vino, tijekom pauze.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Oliver Cole/Unsplash

“Već osam tjedana ne pušim. I od tada se puno lijepih stvari dogodilo s mojim tijelom i mojom psihom. A što točno, to mi je objasnio Tobias Rüther, stručnjak za pitanja ovisnosti”, piše za Deutsche Welle Julia Vergin.

“Mama, umrijet ćeš od pušenja!” Što je moj sin češće bio zgrožen činjenicom da me vidi kako pušim, ja sam sve manje sebi samoj mogla opravdati konzumaciju duhana. I zato sam prestala.


Posljednju cigaretu sam popušila prije dva mjeseca. Stručnjak za pitanja ovisnosti Tobias Rüther je oduševljen tim mojim potezom. On je voditelj specijalne ambulante za ovisnike o pušenju u klinici Sveučilišta Ludwiga Maximiliana u Münchenu. “Kad prestanete pušiti, vrlo brzo se u Vašem životu događaju brojne pozitivne stvari.”

Jako brzo, jako puno…

Već nakon osam sati organizam se puno bolje opskrbljuje kisikom, objašnjava Rüther. Nakon samo dan-dva mnogi ljudi su rekli da im se “poboljšao” rad osjetila mirisa i okusa. Nakon dva tjedna se znatno popravila i plućna funkcija, što se primijeti posebice prilikom bavljenja sportom. Ali ja sam kao pušačica imala osjećaj da sam u formi kao i sada, nakon prestanka pušenja.

“Može se dogoditi da dobijete češće napadaje kašljanja, nego što je to ranije bio slučaj”, kaže Rüther. “Razlog za to su pluća, koja se počinju čistiti.” A to “proljetno čišćenje” traje oko mjesec dana, dodaje on: “Nakon jednog mjeseca je osim toga znatno ojačan i vaš imunološki sustav.”

Ukoliko još mjesec dana uspijem apstinirati, onda se mogu radovati i znatno boljem snu, kaže mi Rüther. “Pušači tijekom noći doživljavaju nikotinsku krizu. Zbog toga se doduše ne bude, ali spavaju puno nemirnije. Nakon tri mjeseca san se opet normalizira.”

Opasnost od treće cigarete

Prije nego što sam se odlučila za kompletnu apstinenciju, mislila sam da je automatski zdravije reducirati broj cigareta. Ali u tom slučaju ne bih smjela pušiti više od dvije dnevno: već od treće otrovni dim nanosi veliku štetu tijelu. “Kardiovaskularni rizik, znači opasnost moždanog udara ili srčanog infarkta, ne povećava se znatnije bez obzira pušili vi tri ili 20 cigareta”, kaže Rüther. Što se tiče raka, stvar je drugačija. Opasnost raste sa svakom pojedinačnom cigaretom.

“Baš je dobro što ste prestali”, to mi Rüther stalno ponavlja. Njegova radost je zarazna – jer moje je oduševljenje zbog prestanka konzumacije duhana bilo relativno skromno.

Pritom svaki drugi pušač umire zbog ovisnosti o duhanu. Oko 50 posti njih čak i prije nego što dožive 70. rođendan. “Najkasnije u dobi od 50 godina biste osjetili posljedice pušenja”, siguran je stručnjak. I odjednom sam ipak vrlo sretna što sam prestala – prije nego što “raspad2 ne postane vidljiv.

Visoka kvota “povratnika”

Ali nije to bilo uopće lako. I nisu mi bila potrebna pomoćna sredstva poput nikotinskih flastera, hipnoze ili akupunkture da bih se odrekla cigareta. Činjenica da je bila dovoljna moja čvrsta volja, mogla bi imati veze s time da sam relativno kasno počela pušiti – tek kao 21-godišnjakinja. Još jedan razlog da budete sretni, kaže Rüther.

“Većina pušača počinje s time između 12. i 16. godine života, dok mozak još sazrijeva. Nikotin je ekstremno aktivan neurotransmiter, koji na odlučujući način utječe na razvoj neuronskih veza u mozgu.” Posljedica je ovisnost koja traje cijeli život, i koju se teško može svladati samo snagom volje, pojašnjava stručnjak.

Rüther je nekako uspio da se sad osjećam i ponosno i – olakšano. Ali onda mi kaže: “Od 100 pušača koji prestanu pušiti kao Vi, dakle bez pomoći, njih 95 opet počne pušiti u roku od godine dana.” Tja…

Pušačka iluzija

Jedan razlog za povratak u pušačke vode mogla bi biti “pušačka iluzija”, zločesti psihološki trik nikotina. Psihička ovisnost je jako velika, naglašava Rüther. I zato sam i ja naravno nasjela na tu pušačku iluziju: godinama sam se uvjeravala da me pušenje smiruje, da mi oduzima stres i nudi kratku pauzu.

“U stvarnosti svaka cigareta povećava broj srčanih udara i čini vas nemirnijim”, kaže moj sugovornik. Činjenica da sam imala osjećaj da me pušenje smiruje povezana je jednostavno s time da sam nakon duže pauze bez cigarete imala apstinencijsku krizu i da je moje ovisno tijelo zahtijevalo novi nikotin. “Cigareta Vam dakle uzima nemir koji Vi kao nepušačica uopće ne biste ni osjećali.”

Pavlovljev refleks

Prva večer s prijateljima, glazbom i vinom – ali bez cigarete, bila je prilično komična. Nešto mi je nedostajalo i nekako sam se čudno osjećala. Godinama sam se vrlo uspješno navikla na to da je pušenje sastavni dio nekih određenih situacija: uz kavu, uz vino, tijekom pauze.

“Funkcionira kao kod Pavlovljevog psa: dajete psu da nešto pojede i istovremeno zvonite zvoncem. Kad-tad je dovoljno da zazvonite i pas već slini”, objašnjava Rüther.

A kod pušača to zvonce zvoni stalno – puši se za opuštanje i kad se netko želi “aktivirati”. Kao nagrada nakon obavljenog posla, nakon jela, dok se čeka na autobus ili nakon seksa. I tako dalje. “Cigarete su čvrsto integrirane u svakodnevicu pušača, to je problem.”

Želim prestati. Ali kako?

Nije lako prestati. Tobias Rüther zato svoje pacijente najprije umiruje tvrdnjom da je neuspjeh sastavni dio procesa. “Kada mi pacijenti kažu da su već pet puta pokušali prestati s pušenjem, onda ja najprije odajem priznanje tim pokušajima. To daje naslutiti da je ta stvar za njih jako važna.”

Nepušenje se može naučiti poput vožnje biciklom, kaže. Padovi su sastavni dio, važno je opet ustati i sjesti na sjedalo. Osim toga je važno signalizirati mozgu da se nešto promijenilo. “Sjednite ujutro na neku drugu stolicu nego inače. Pijte čaj umjesto kave. Biljku na vašem radnom mjestu stavite na neko drugo mjesto.” Tako se može “izigrati” Pavlovljevog psa u glavi pušača.

Intuitivno sam dakle sve napravila kako treba! Umjesto da pomičem namještaj, ja sam iza sebe ostavila svoju svakodnevicu i na par dana otputovala kod najbolje prijateljice. U međuvremenu samo rijetko mislim na pušenje. Možda sam ja jedna od onih 5% koji “prežive” prvu godinu nakon prestanka pušenja?

Ako to i ne bude slučaj, to ne mora biti automatski povratak na staro, kaže Tobias Rüther za Deutsche Welle. “Jedna cigareta je nesmotrenost. Tek od druge je to povratak pušenju.”

.

Zdravlje

Je li BCG cjepivo zaštitilo zemlje bivše Jugoslavije od koronavirusa?

Američki magazin The Times ispitao je koliko ima istine u onim pretpostavkama da je BCG cjepivo protiv tuberkuloze zaslužno za to što su balkanske zemlje tako dobro prošle u epidemiji koronavirusa.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Jedan dio Europe bolje je od ostatka kontinenta upoznat sa svim opasnostima koje virus nosi. U svom kratkom životu, Jugoslaviju su pogodile epidemije tuberkuloze i malih boginja, a tijekom ratova devedesetih godina, već ionako napaćene ljude, napadale su i ospice. Zbog toga se, kada je COVID-19 stigao na zapadni Balkan, regija bolje pripremila za najgori scenarij, piše ugledni list The Times.

No, u sedam država bivše Jugoslavije koje ukupno imaju 22 milijuna stanovnika zabilježeno je tek  21.145 slučajeva zaraze koronavirusom i 775 smrtnih slučajeva povezanih s ovom bolešću.


Razloge za tako dobre rezultate Times nalazi u teoriji koja je već neko vrijeme prisutna. Naime, neki su znanstvenici uvjereni kako su zemljama bivše Jugoslavije najviše pomogle prijašnje epidemije, odnosno, odgovor na njih – dugoročno, sveopće i, u nekim državama, obvezno cijepljenje.

Stručnjaci se već godinama pitaju kako to da se čini da Bacillus Calmette-Guérin (BCG) cjepivo, jeftina imunizacija protiv tuberkuloze koja postoji gotovo stotinu godina, jača čovjekov imunitet i kad su u pitanju druge bolesti. Njihov je rad dobio novi uzlet zbog iskustava koja su imale države bivše Jugoslavije.

-“Ljudi koji su se cijepili protiv tuberkuloze imali su slabije simptome COVID-19. Ovo su samo dojmovi i još uvijek nema dovoljno dokaza da bismo mogli reći kako je to sigurno. Ali, čini se da su zemlje koje su dobro procijepljene BCG-om imale lakše iskustvo s COVID-19”, kaže vodeći srpski epidemiolog Predrag Kon.

Rezultati su svakako uvjerljivi. Velika Britanija i veći dio Europe od sveopćeg cijepljenja BCG-om su odustali 2000-ih godina, a nikad ga nisu primjenjivali u SAD-u ili Italiji. U većem dijelu Afrike, istočne Europe, Azije i Južne Amerike i dalje se rutinski procjepljuje.

Jugoslavija je insistirala na cijepljenju

Jugoslavija i države nastale nakon njezina raspada, među zemljama su koje su uporno inzistirale na visokoj procijepljenosti. Krajem Drugog svjetskog rata tuberkuloza se proširila zemljom, svake godine se zarazilo 15 posto stanovništva. Jugoslavenska vlada je 1946. započela s cijepljenjem svih vojnih regruta i svih osoba mlađih mlađe od 25 godina te onih za koje se smatralo da spadaju u rizičnu populaciju. Tri godine kasnije BCG cijepljenje je postalo obavezno za sve mlađe od 25 godina i od tada se primjenjuje.

Beograđani u ogromnim gužvama čekaju cijepljenje, 1972.

Istraživači su od 50-ih godina prošlog stoljeća znali da BCG također poboljšava opći imunitet, iako su tek nedavno počeli shvaćati zašto.

“BCG reorganizira epigenom kako bi omogućio da se određeni dijelovi imunološkog sustava izraze ili zatome. A to onda omogućuje, kada vas izazove potpuno nepovezani virus, poboljšani imunitet”, kaže za The Times Andrew DiNardo, koji je dio istraživačkog tima Medicinskog fakulteta Baylor u Teksasu koji proučava šire učinke BCG-a.

“Navedite infekciju i vjerojatno postoje dokazi da ovo cjepivo poboljšava reakciju organizma”, tvrdi DiNardo.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da zasad nema čvrstih dokaza koji bi ukazali da cjepivo doista štiti i od COVID-19. Neki znanstvenici, pak, vjeruju da cjepivo protiv tuberkuloze od drugih bolesti štiti samo kratak period, a ne cijeli život.

Nasumična kontrolirana ispitivanja učinka BCG-a na COVID-19 sada se provode u Nizozemskoj i Australiji. Rezultati se očekuju za tri do šest mjeseci. ” Vjerojatnije je da će BCG dovesti do manje ozbiljnih simptoma, iako može pružiti i djelomičnu zaštitu od prijenosa”, kaže Mihai Netea, voditelj tima sa Sveučilišta Radboud u Nizozemskoj.

Ukidanje sloboda za opće dobro

I druga nasljeđa iz Jugoslavije pomogla su zemljama bivše države da ublaži krizu izazvanu koronavirusom u zdravstvenom sektoru. Iako njihova tijela za javno zdravstvo ne surađuju blisko, Times navodi da te države dijele kulturne i političke odlike koji su oblikovali odgovor na krizu – uglavnom centralizirani zdravstveni sustavi i vlade koje se neće ustručavati od ograničavanja građanskih sloboda za zajedničko dobro.

Srbija, Bosna i Hercegovina te Sjeverna Makedonija uvele su policijski sat u cijeloj zemlji, a starijima od 65 godina bilo je zabranjeno izlaziti izvan kuće.

“Mjere nisu dobro primljene u javnosti, ali uspjeli smo. I otkrili smo da sada, kada je izvanredno stanje pošlo, stariji od 65 i dalje se pridržavaju naših preporuka”, rekao je dr. Kon.

The Times podsjeća da je Crna Gora zaključala cijelu jednu općinu, Kosovo i Hrvatska zatvorili su gospodarstvo i ograničili putovanja unutar zemlje, a Slovenija je uvela obvezu nošenja maski i rukavica na svim javnim zatvorenim prostorima.

Jugoslavensko javno zdravstvo funkcionira i danas dobro

“Vidjeli smo da se brzina širenja zaraze usporila. Naše bolnice su stare i nemamo mnogo odjela za intenzivnu skrb, no imamo jedinstveni javnozdravstveni sustav koji je uglavnom u državnom vlasništvu što nam je olakšalo organizaciju”, kaže Bojana Beović, državna epidemiologinja u Sloveniji.

Cijepljenje u Ljubljani, 1972.

Komparativni podaci iz regije pokazuju povezanost između brzine zaustavljanja normalnog života i učinkovitosti takvih mjera. Sve zemlje zapadnog Balkana prekinule su školsku nastavu i rad poduzeća sredinom ožujka. Na Kosovu i Crnoj Gori mjere su uvedene i prije nego što je zabilježen prvi slučaj zaraze, pa ne čudi što te dvije države imaju najmanji broj slučajeva i smrti po glavi stanovnika. Za razliku od toga, Sjeverna Makedonija, koja je svoj prvi slučaj potvrdila 20 dana prije najave izvanrednog stanja, pretrpjela je najveću stopu smrtnosti.

Čini se da se slovenska strogost također isplatila. Zemlja je to, piše The Times, koja graniči s Italijom i više od petine njezinog stanovništva ima preko 65 godina. Virus je u početku pogodio dva staračka doma, ali 14. svibnja, šest tjedana nakon što je Slovenija pojačala pravila o maskama i domaćim putovanjima, postala je prva zemlja u Europi koja je proglasila kraj epidemije, a do danas je zabilježilo samo 1.473 slučajeva zaraze i 108 smrtnih slučajeva.

Balkanske zemlje sada su daleko ispred zapadne Europe na putu prema normalnosti. Većina tvrtki radi, a ograničenja i izvanrednih stanja se ukidaju. Pod pritiskom građana, od kojih mnogi imaju obiteljske veze na Balkanu, vlade ponovo otvaraju svoje granice. Hrvatska, koja četvrtinu svog BDP-a ostvaruje u turizmu, već je otvorena za inozemne turiste.

To brine epidemiologe koji prognoziraju drugi val epidemije najesen. Testiranje protutijela u Sloveniji sugerira da je samo 3 posto populacije imalo virus i steklo imunitet, a BCG cjepivo nije čarobni štapić, čak i ako se pokaže da je djelotvorno.

“Vjerujemo da bi to bio uglavnom ‘most’ do razvoja specifičnog cjepiva: mogli bismo biti zaštićeni dvije do tri godine, dok se novo cjepivo ne može razviti i proizvesti za cijelu populaciju”, rekao je profesor Netea.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP