Prati nas

Mozaik

"Nasušna potreba"

Većina ljudi svakodnevno trača. Tko vam je danas bio na tapetu?

Preziremo ogovaranje jer bismo i mi mogli postati meta? Sjećam se da sam o svom kolegi s početka priče uvijek mislila – kada preda mnom ovako priča o svima ostalima, kako li tek priča o meni kada izađem iz prostorije?

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Ben White/Unsplash

Znanstvenici pretpostavljaju da se 65 do 90 posto svakodnevnih razgovora vrti oko ljudi koji nisu prisutni. A svi se slažu da nije lijepo govoriti o onima koje nema. Kako piše Julia Vergin, novinarka Deutsche Wellea, psiholozi tvrde da je tračati – dobro.

Imala sam kolegu koji me u svakoj prilici zavjerenički odvlačio u stranu i u pola glasa mi govorio što misli o osobi koja je upravo napustila prostoriju. Bio je tipična “baba tračara”. Meni je uvijek bilo neugodno.


Pa ipak, i ja to radim: govorim o ljudima koji trenutno nisu tu. Znanstvenici pretpostavljaju da se 65 do 90 posto svakodnevnih razgovora vrti oko ljudi koji nisu prisutni. “Ljudi tračaju s uživanjem koje se može uspoređivati s hranom ili seksom”, pišu istraživači u jednoj studiji.

Tek mali broj ljudi priznaje da voli ogovaranje. Prema jednoj anketi koju objavljuje Njemački zavod za statistiku, polovica ljudi kaže da trača rjeđe od jednom mjesečno ili nikada. Tek 11 posto ljudi priznaje da to čini svakodnevno. Predmeti tračanja su gotovo jednako često susjedi, kolege, rođaci i prijatelji, nešto rjeđe šefovi, a najrjeđe životni partneri.

Moralni kod većine društava osuđuje pričanje o ljudima iza njihovih leđa. “Trač se vidi isključivo kao samoživo ponašanje s ciljem manipuliranja ljudima, utjecaja na njih sa zlim namjerama”, stoji u jednoj nizozemskoj studiji s naslovom “Zašto ljudi ogovaraju“.

Ali zapravo su ti razgovori u pola glasa bolji od glasa koji ih prati. Ne samo da su ljudski, nego su i smisleni. “Kroz trač učimo tko je potencijalno dobar partner za suradnju, a od koga se trebamo držati podalje”, kaže psiholog Jan Engelmann koji istražuje ovu temu na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji.

Tko će biti primljen u grupu, a tko ostaje van? To je tijekom evolucije bilo pitanje života i smrti. Presudno za preživljavanje je bilo da na vrijeme budete upozoreni tko su izdajnici, prevaranti, egoisti…

Ogovaranje nam u tom čitanju pomaže da odlučimo koga ćemo primiti u svoj krug. Već se i mala djeca na ovaj način štite od egoističnih vršnjaka koji ne žele ništa dijeliti ili s kojima nije zabavno igrati se, utvrdio je Engelmann u jednoj studiji.

A što ako pričaju o meni?

Tračanje ne pomaže samo da se odvoji žito od kukolja i tako izaberu odgovarajući članovi grupe. Ogovaranje drugih također predstavlja i vezivno tkivo grupe. Jača socijalna veza između tračara koje se u povjerenju naginju jedne prema drugima i pričaju ispod glasa.

Ali olajava se i u okviru čvrste grupe. Zar nije to posebno odvratno? Pa i nije. Jer tko povrijedi norme grupe kako bi stekao osobne prednosti, mora računati s tim da će i drugi o tome pričati.

Strah da bi mogli postati predmet sljedeće trač-partije motivira članove grupe da se ponašaju fer prema drugima. Konačno, ako se pravila ekstremno prekrše, osoba može biti i istjerana iz zajednice.

Pa znači li to da tračare imaju na umu dobrobit cijele grupe? Nije sve tako jednostavno. Znanstvenici su našli razloge koji pokreću ljude na ogovaranje. Osim razmjene korisnih informacija, tračanje se doista može koristiti kao manipulacija.

Trač širi predrasude

Kada nekom pričate o odsutnoj osobi, onda utječete na mišljenje te osobe. Tako se šire predrasude i glasine koje brzo mogu poprimiti razmjere mobinga. Nije stoga čudo što trač prati loš glas.

Doduše, većina ljudi nema loše namjere kada ogovara. Najčešći motiv je jednostavna radost zbog malo glasina o nekome. Zabavno je razmjenjivati nove tračeve, to skreće pozornost sa svakodnevice i omogućava ljudima da ispune slobodno vrijeme, pišu nizozemski istraživači.

Ali iako gotovo svi tračaju, barem ponekad, svi će se složiti da to nije lijepo. “Možda ne volimo kad drugi ogovaraju jer bismo i se i sami mogli naći ‘na tapetu’. Naša reputacija tada više nije u našim rukama, više nemamo potpunu kontrolu”, objašnjava Jan Engelmann.

Preziremo ogovaranje jer bismo i mi mogli postati meta? Sjećam se da sam o svom kolegi s početka priče uvijek mislila – kada preda mnom ovako priča o svima ostalima, kako li tek priča o meni kada izađem iz prostorije?

Možda me je ta neugodna pomisao potakla da mu pokušam ne dati razlog da me ogovara. Ponašala sam se najbolje što znam i umijem. I time je njegovo tračanje stvarno ispunilo evolutivnu svrhu.

.

Mozaik

Stiglo je pismo iz Italije. ‘Mi smo tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana’ Pročitajte ga!

‘Mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Francesca Melandri, poznata talijanska spisateljica koja se već skoro tri tjedna nalazi u karanteni u Rimu, napisala je ‘pismo iz budućnosti upućeno dragim kolegama Europljanima‘, opisujući sve emocije koje će nas preplaviti u tjednima pred nama.

Pišem vam ovo iz Italije, što znači – iz vaše budućnosti. Mi smo sada tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana. Svi grafovi epidemije pokazuju da smo upleteni u nekakav paralelni ples.


No mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.

Sad kad vas gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da su se mnogi od vas zaključali u kuće, citirali Orwella, neki čak i Hobbesa. No uskoro ćete biti prezauzeti za takvo nešto.

Kao prvo, jesti ćete. Ne samo zato što će to biti jedna od posljednjih stvari koju još možete učiniti.

Naći ćete desetke grupa na društvenim mrežama u kojime se nude savjeti kako provesti svo ovo slobodno vrijeme na što bolji način. Priključit ćete se svim tim grupama i onda ih nakon par dana potpuno ignorirati.

Potražit ćete sve one apokaliptične knjige koje imate, no ubrzo ćete shvatiti da vam se takvo što uopće ne čita.

Opet ćete jesti. Nećete baš dobro spavati. Pitat ćete se što se događa s demokracijom.

Imat ćete vrlo buran društveni život na društvenim mrežama – na Messengeru, WhatsAppu, Skypeu, Zoomu…

Vaša odrasla djeca će vam nedostajati kao nikada prije. Ta pomisao da nemate pojma kad ćete ih opet vidjeti, boljet će vas kao da vas je netko snažno udario u grudi.

Stara zamjeranja i nesuglasice činit će se posve nevažnima. Nazvat ćete ljude za koje ste se zakleli da više nikada nećete razgovarati s njima i pitat ćete ih: “Kako si?”

Mnoge žene će biti pretučene u svojim domovima.

Pitat ćete se što se događa sa svima onima koji ne mogu biti kod kuće jer nemaju svoju kuću. Osjećat ćete se jako ranjivo kad odlazili do trgovine posve pustom ulicom, pogotovo ako ste žena. Pitat ćete se je li ovo načina na koji propadaju društva. Događa li se to doista tako brzo? Zatomit ćete te misli, a kad se vratite kući, opet ćete jesti.

Prikupit ćete nekoliko dodatnih kilograma. Potražit ćete online fitness programe. Smijat ćete se. Puno ćete se smijati. Uživat ćete u crnom humoru kao nikad prije. Čak će i ljudi koji su prije sve shvaćali jako ozbiljno, ozbiljno razmišljati o apsurdnosti života, svemira i svega.

Dogovarat ćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete u supermarketu da ih barem nakratko vidite uživo, no svo to vrijeme pridržavat ćete se mjerama društvenog distanciranja.

Pobrojat ćete sve stvari koje morate napraviti.

Vidjet ćete pravu narav ljudi oko vas jasnije nego ikad prije. Neke će vam se sumnje potvrditi, a druge vas posve iznenaditi.

Intelektualci koji su prije bili sveprisutni i svakoga se dana pojavljivali u vijestima, sada će biti posve nevažni. Neki će se tješiti racionalizacijama koje će biti toliko lišene suosjećanja da ih ljudi više neće moći slušati. No, ljudi na koje prije niste obraćali pažnju, pokazat će se velikodušnima, pouzdanima, pragmatičnima i pronicljivima.

Oni koji na sve gledaju kao na priliku za globalnu obnovu, pomoći će vam da sagledate širu sliku. No oni će vas istovremeno i jako nervirati: lijepo, planet opet diše jer emitiramo manje CO2, ali kako ćemo platiti račune idući mjesec?

Nećete shvaćati je li svjedočenje rađanju novog svijeta grandiozna ili očajna situacija.

Puštat ćete glasnu muziku kroz otvoreni prozor ili iz dvorišta. Kad ste nas vidjeli kako pjevamo arije iz opera s naših balkona, pomislili ste “ah, ti Talijani”. Ali i vi ćete pjevati da se međusobno ohrabrite. Na sav glas ćete kroz prozor pjevati “I will survive”, a mi ćemo vas gledati i potvrdno kimati glavom baš kao što su nama kimali građanu Wuhana koji su to isto pjevali u veljači.

Mnogi od vas će zaspati s mišlju kako ćete se razvesti odmah prvog dana nakon što se ukine karantena.

Mnoga će djeca biti začeta.

Vaša će djeca slušati nastavu preko TV-a. Bit će užasno naporni, ali će vam pričinjati i veliko zadovoljstvo.

Stariji ljudi će se oglušivati na naredbe kao bezobrazni tinejdžeri: morat ćete se svađati s njima i braniti im izlaske, a sve kako se ne bi zarazili i umrli.

Pokušat ćete ne razmišljati o svim onim ljudima koji su umrli usamljeni u jedinicama intenzivne njege.

Željet ćete posipati latice putem kojim prolaze zdravstveni radnici.

Reći će vam da se društvo ujedinilo u zajedničkoj borbi, da ste svi u istom čamcu. I to će biti istina. Ovo iskustvo će zauvijek promijeniti kako vidite sami sebe kao individuu koja je dio veće cjeline.

Kojoj klasi pripadate, bit će jako važno. Nije isto jeste li zatvoreni u velikoj kući s prekrasnim vrtom ili u malom stanu prenapučene stambene zgrade. Niti je isto biti u mogućnosti raditi od kuće ili gledati kako vaš posao nestaje. Taj čamac u kojem ćete svi zajedno ploviti kako biste pobijedili epidemiju, neće svima izgledati isto, niti je doista isti za svakoga. Nikad nije ni bio.

U nekom ćete trenutku shvatiti koliko je sve ovo teško. Bojat ćete se. Podijelit ćete svoje strahove sa svojim najmilijima, ili ćete ih zadržati za sebe kako ih ne biste opterećivali.

Opet ćete jesti.

Mi smo u Italiji i ovo je ono što znamo o vašoj budućnosti. Ovo je tek malo proricanje budućnosti. Mi smo vidovnjaci na niskoj razini.

Ako pogledamo u dalju budućnost, budućnost koja je nepoznata i nama i vama, možemo vam reći samo ovo: kad sve ovo jednom završi, svijet neće biti isti.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP