Prati nas

Aktivno starenje

Mladi zauvijek

Eliksir vječnog života? Dr. Ivica Rubelj: ‘To je apsolutno moguće!’

“Točno se zna koji su to mehanizmi koji uzrokuju starenje i s tim mehanizmima se može manipulirati na način da se starenje ubrza, da se uspori, čak i eliminira. U ovom trenutku se razvijaju tzv. anti-ageing strategije koje bi onda za cilj imale upravo to – zaustavljanje starenja i pomlađivanje.”

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Anna Auza/Unsplash

Dug život je vjerojatno pri vrhu svačijih želja. A dug život i pritom mladolik izgled čitavo to vrijeme, vjerojatno je najčešći dodatak toj želji. Tko ne bi volio živjeti dugo i svo to vrijeme biti mlad? No radi li se samo o fantaziji ili će znanstvenici kad-tad uspjeti skuhati čarobni napitak koji će zaustaviti starenje? Možda ga čak i preokrenuti? Zanimljivo, ali priče o vječnom životi nisu samo priče i bajke već posve izgledne znanstvene teorije koje pomalo već postaju stvarnost.

O starenju i tajnama dugog života porazgovarali smo s čovjekom koji je svoj profesionalni život posvetio upravo tom pitanju, prof. dr. sc. Ivici Rubelju s Instituta Ruđer Bošković.


Za početak, zašto ljudi uopće stare?

Naše tjelesne stanice, dakle ne matične, nego tjelesne stanice, one koje grade tkiva i organe, imaju ograničen broj dioba. S vremenom, kako te stanice prestaju s diobama, tako se smanjuje kapacitet regeneracije tkiva, nagomilavaju se stare stanice koje gube svoju funkciju i s vremenom čitav organizam funkcionira sve lošije, pojavljuju se bolesti, organizam ide u starenje i na koncu umire.

Postoji li neka najviša moguća dob? Sporadično se pojavljuju vijesti o nekome tko je doživio 110 ili 150 godina, no koliko najviše čovjek može poživjeti?

Postoji gornja granica za životnu dob svih vrsta. Dakle, i životinjskih vrsta i svih ostalih organizama. Jasno, osim bakterija koje su jednostaniče i za njih vrijede neka druga pravila. Svaka životinjska vrsta ima neki svoj karakterističan prosječni životni vijek, no pojedine jedinke mogu poživjeti i više od toga. Koliko dugo živi pojedina životinjska vrsta, odnosno koliko dugo živi čovjek, determinira jedan molekularni mehanizam koji ujedno i ograničava taj maksimalni broj dioba koje stanice mogu napraviti. Za čovjeka se smatra da je ta gornja granica do 125 godina i to je određeno genetikom.

Druga je stvar što su u povijesti ljudi živjeli onoliko koliko su mogli živjeti s obzirom na negativne utjecaje okoline. U zadnjih stotinu ili stotinu i pedeset godina kad su se uvjeti života poboljšali, kad se poboljšala i zdravstvena zaštita, prehrana i općenito način života, produljuje se prosječni životni vijek i on se približava maksimalnom životnom vijeku, ali taj maksimalni životni vijek je određen genetički i za nas on iznosi 125 godina.

Zašto neki ljudi stare brže,a  neki sporije?

Mehanizmi koji kontroliraju starenje su genetički, molekularni mehanizmi, baš kao i svi drugi procesi u organizmu poput procesa disanja, metabolizma, funkcije jetre, bubrega i slično.

Tako da i mehanizmi koji kontroliraju starenje, imaju svoje varijacije i kod ljudi je ta kombinacija gena uvijek malo različita, drugačije od čovjeka do čovjeka, pa različiti ljudi imaju različite te varijacije. U toj distribuciji varijacija gena netko može imati akumulaciju, da tako kažem “boljih” gena, a netko “lošijih” i to onda određuje dinamiku starenja i određuje dužinu života. Današnji molekularni mehanizmi čak mogu predviđati dinamiku nečijeg starenja i zdravlja.

Čak i ako genetski nismo predisponirani za dug život, možemo li nekako prevariti genetiku?

Možemo. Promjenom načina života, poboljšanjem prehrane, smanjenjem stresa na organizam i slično. Dakle, ne možemo mijenjati svoje gene, ali možemo mijenjati vanjske utjecaje. I kroz prehranu i kroz svoje ponašanje – tako da se ne puši, da se ne jede nezdrava hrana, da se ne pije prekomjerno alkohol, da se redovito rekreiramo i boravimo u prirodi – moguće je značajno utjecati na stanje organizma i na procese starenja.

Hoće li nekad ljudi uspjeti pronaći nekakav lijek za starenje, eliksir vječnog života? Je li tako nešto uopće i teoretski moguće?

To je apsolutno moguće. To je već eksperimentalno dokazano, a to čak nije niti jako novo istraživanje jer ima desetak ili više godina. Sad se točno zna koji su to mehanizmi koji uzrokuju starenje i s tim mehanizmima se može manipulirati na način da se starenje ubrza, da se uspori, čak i eliminira. U ovom trenutku se razvijaju tzv. anti-ageing strategije koje bi onda za cilj imale upravo to – zaustavljanje starenja i pomlađivanje.

Poslušajte predavanje profesora Ivice Rubelja na temu starenja i dugovječnosti koje je u sklopu znanstvenih večeri “Skeptici u pubu” održao 2013. godine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP