Prati nas

Mozaik

Mi vama, vi nama...

Kolinda je otišla u Ameriku, a u Jugu je došla Natasha: ‘Užasan WC papir, modernistička arhitektura i zelje’

Američke obitelji koje su na tih godinu dana ugostile đake iz drugih država, baš kao i danas, nisu primale nikakvu naknadu, no imale su konačnu riječ o odabiru kandidata. Smatralo se da je riječ o svojevrsnoj kulturnoj razmjeni koja je trebala proširiti horizonte i domaćinima i gostu.

Objavljeno

|

foto: Djidash/Wikimedia/Pixabay

“U Ameriku me poslao tata mesar, a ne Tito”, rečenica je kojom je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović komentirala svoje školovanje 1986. godine u američkom Los Alamosu. Riječ je o svojevrsnom odgovoru onima koji misle da je predsjedničina američka matura u sukobu s ranijom izjavom o rođenju s krive strane Željezne zavjese.

Ipak, valja podsjetiti da je riječ je o “slobodnim osamdesetima”, vremenu nakon bankrota države koji nikada nije formalno oglašen i godinama koje su prethodile brutalnoj agresiji na Hrvatsku. I zaista, učenička razmjena sa Sjedinjenim Državama u tim je vremenima funkcionirala kao i danas. Na nju su odlazili uzorni učenici koji su dobro poznavali jezik, koji su na testovima pokazali motiviranost i znanje te neke kvalitete koje su njihovim američkim domaćinima bile bitne.


Naime, američke obitelji koje su na tih godinu dana primale đake iz drugih država, baš kao i danas, nisu dobivale nikakvu naknadu, no imale su konačnu riječ o odabiru kandidata. Smatralo se da je riječ o svojevrsnoj kulturnoj razmjeni koja je trebala proširiti horizonte i domaćinima i gostu. Javne američke škole za jugoslavenske đake na razmjeni bile su također besplatne.

Jesu li samo bogataši i komunisti mogli maturirati u Americi?

Iste te 1986. godine u Americi je srednju školu završila i naša čitateljica Mirsada. Javila se oponirajući onima koji tvrde da se u to vrijeme moglo otputovati u Sjedinjene Države samo s debelom vezom u Savezu komunista i još debljim novčanikom.

“I ja sam, kao Kolinda, srednju školu 1986. godine završila u Sjedinjenim Državama. Moji roditelji nisu bili u partiji. Što je bitnije, moj otac je napustio partiju početkom 70-ih i nikada joj se više nije vratio”, kaže gospođa Mirsada pa dodaje da su njenu školsku godinu financirale Sjedinjene Države. “Moji roditelji nisu platili ni dinara za moje školovanje i boravak u Americi . Išla sam preko organizacije American Field Service (AFS) – potpuno besplatno. Moj otac je bio bravar, a majka domaćica s još troje djece u kući”, zaključuje Mirsada. AFS, dodajmo, i danas posreduje u razmjeni đaka u više od 20 zemalja svijeta.

I Amerikanci su dolazili u Jugu

No nisu samo mladi Jugoslaveni odlazili u Sjedinjene Države, već su i američki đaci dolazili na školovanje u Jugoslaviju. Iste te 1986. godine u Jugoslaviju je putem učeničke razmjene stigla Amerikanka Natasha Seaman, profesorica povijesti umjetnosti na Fakultetu Rhode Island. Seaman je poznata kao stručnjakinja za nizozemsko slikarstvo 17. stoljeća.

“Kada sam došla u Jugoslaviju kao 17-godišnja učenica na razmjeni, sve je izgledalo vrlo strano. Naravno, taj jezik, ali i zrak zasićen duhanskim dimom i ispušnim plinovima dizelskih automobila. Čudna mi je bila i kuhinja u kojoj se inzistiralo na stvarima kao što su juha i kiseli kupus – gotovo u svakom obroku. A tek kupaonice u kojima iz nikad razjašnjenih razloga nije bilo zavjesa za tuširanje. I toaletni papir koji je bio u zasebnim, gotovo voštanim, ružičastim listićima”, objasnila je kulturološki šok profesorica Seaman u tekstu naslovljenom “Jugoslavenski komplicirani modernizam”.

Seaman nadalje navodi svoju fascinacijom jugoslavenskom arhitekturom. “Odrasla sam u malom mjestu u Zapadnoj Virdžiniji gdje se grandiozna arhitektura s početka 20 stoljeća izmjenjuje sa skromnim trgovačkim objektima i drvenim kućama. U Jugoslaviji su, činilo se, svi živjeli u identičnim višekatnicama. Nekoliko je zgrada u Kragujevcu, u kojem sam tada živjela, datiralo iz 19. stoljeća, no ostalo su bile modernističke betonare”, kaže profesorica navodeći da je modernizam u Jugoslaviji bio stvar općeprihvaćenog ukusa baš poput turske kave u malim šalicama i mlijeka u najlonskim vrećicama.

“Za razliku od užasnog toaletnog papira, čije postojanje nije moguće opravdati, arhitektura je bila rezultat usmjerenog nacionalnog napora u modernizaciji. To je postalo vrlo jasno otkad se Jugoslavija, koja je bila konstrukt, raspala. Bila je sašivena nakon Drugog svjetskog rata od šest primarno ruralnih republika i dvije autonomne pokrajine. U Jugoslaviji, koja je imala površinu američkog Ohia, govorilo se pet jezika. Njena jedinstvenost proširila se i na međunarodnu politiku; ugurana između Željezne zavjese i zapada; nije se svrstala uz nikoga, tražeći zajedničke ciljeve sa državama poput Indonezije i Nigerije”, napisala je Seaman o Jugoslaviji.

.

Mozaik

Hipi kombi se vratio, no ovaj put električni!

Legendarni Volkswagenov kombi u kojime putovalo na Woodstock vraća se na velika vrata! No sada je prilagođen modernom vremenu i posve je električan.

Objavljeno

|

Kad je Volkswagen po prvi puta na auto-showu u Detroitu 2017. predstavio svoj električni kombi kao koncept, nije rečeno hoće li se isti naći i u redovitoj prodaji. No s obzirom na sve veću popularnost električnih automobila, odlučili su ipak ovog ekološkog ljepotana omogućiti svim kupcima i to već 2022. godine.

Električni VW kombi kojem već sad svi tepaju da je nasljednik legendarnog VW hipi kombija iz šezdesetih, zove se I.D. Buzz i izgledom svakako podsjeća na slavnog pretka.


No ima i puno razlika: dok je originalni kombi imao 30 konjskih snaga, ovaj novi može se podičiti s 369 konjskih snaga, a s jednim punjenjem baterije može prijeći 300 kilometara. Inače 80 posto kapaciteta baterije napuni se za oko 30 minuta.

foto: PR

“Za mene je I.D. Buzz najljepši i najuzbudljivi električni automobil na tržištu”, rekao je direktor prodaje u Volkswagenu Herbert Diess. “Naš cilj je jasan: želimo napraviti najbolji i najpopularniji električni auto na svijetu. Ikonički auto električnog doba jednostavno mora biti Volkswagen!”

Inače, ovaj auto pokušat će povratiti reputacijeu Volkswagena narušenu aferom “dieselgate” kad je otkriveno da su inžinjeri njemačkog auto diva namjerno u vozila ugrađivali softver koji je  očitavao manju količinu emisija štetnih plinova.

foto: PR

Prvi model I.D. Buzz-a imat će tri reda sjedala koja će se moći pomicati u raznim smjerovima, tako da će se u kombiju doista moći prespavati pa i živjeti neko kraće vrijeme. U Volkswagenu se nadaju da će ovaj auto potaknuti neke nove hipije na uzbudljiva putovanja u novoj verziji legendarnog kombija.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP