Prati nas

Mozaik

Negativne emocije imaju svrhu

Što kad ‘biti sretan’ postane obaveza? Glumljenje sreće vam šteti!

Kultura pozitivnog razmišljanja ima i svoju negativnu stranu. Naime, koliko god bila poželjna, sreća jednostavno nije primjerena reakcija na mnoge situacije u životu.

Objavljeno

|

sreća, maska,

Svi od vas očekuju da budete sretni. Knjige o samopomoći prepune su savjeta o tome kao prestati brinuti, potaknuti sreću i odbaciti negativne misli; šefovi žele vidjeti entuzijazam na radnom mjestu, a jedini ispravan odgovor na pitanje “Kako si?” jest “Odlično!” No prema mišljenju Svenda Brinkmanna, profesora psihologije na Sveučilištu Aalborg u Švedskoj, kultura pozitivnog razmišljanja ima i svoju negativnu stranu, prenosi portal GQ.

Sreća jednostavno nije primjerena reakcija na mnoge situacije u životu, kaže Brinkmann čiji je bestseler “Stand Firm: Resisting the Self-Improveemnt Craze” (Biti odlučan: Kako se oduprijeti pošasti samo-pomoći; u slobodnom prijevodu) rasprodan u rekordnom roku. Štoviše, glumljenje sreće može nas ostaviti emocionalno osakaćenima.


“Vjerujem da naše misli i osjećaji moraju biti ogledalo svijeta. Kad nam se dogodi nešto loše, mora nam biti dopušteno da imamo negativne misli i osjećaje vezane uz taj događaj jer na taj način zapravo razumijevamo svijet“, kaže Brinkmann.

“Svijet je s vremena na vrijeme doista prekrasan, no on je ponekad i tragičan. Važni ljudi u našem životu umiru, gubimo ih, a ako smo naviknuti na to da su nam dopuštene samo pozitivne misli i osjećaji, realnost će nas kad-tad pogoditi puno gore i intenzivnije.”

Diktatura sreće

Naravno, nije loše niti pogrešno biti po prirodi osoba vedre naravi ili pročitati s vremena na vrijeme koju knjigu o samopomoći, kaže Brinkmann. Problemi nastaju kad sreća postane obaveza. Na radnom mjestu, na primjer, gdje poslodavci često očekuju pozitivno radno okruženje, a ne iskreno iznošenje problema i pri čemu zahtijevani prikazi sreće u sebi nose nešto totaliratno. Brinkmann takvu sreću po nečijoj direktivi povezuje s “kontrolom misli”.

U SAD-u je obavezna sreća na radnom mjesto postala i predmetom sudskog spora kad je u svibnju 2016. donesena odluka da T-Mobile ne smije od svojih zaposlenika zahtijevati da konstantno budu vedri i nasmijani. U isto vrijeme, mnoge kompanije troše ogroman novac pokušavajući osigurati sreću svojih zaposlenika, no to ne čine iz altruizma.

“Kad ste u kontaktu s ljudima i radite u timovima, osobine vašeg karaktera postaju jako važne. To je razlog zašto im se pridaje puno pažnje i zašto se želi iskoristiti emocionalni život ljudi”, kaže Brinkmann. “Mislim da pozitivnost ima i svoju tamnu stranu. Naši osjećaji lako mogu postati komoditet što znači da se vrlo lako možemo otuđiti od nekih emocija.”

No, obavezna sreća nija samo problem na radnom mjestu. Iako je uobičajeno nekome koga vidimo u prolazu odgovoriti s kratkim “Dobro!” ako nas pita kako smo, postoji rizik da naša uvijek nasmijana i pozitivna lica za javnost zavladaju javnom sferom. Naposljetku, ona pristojna pozitivnost ne bi smjela zabraniti svaki razgovor o nevoljama i traumama s bliskim prijateljima.

Pošast samopomoći

Pritisak da budemo sretni, dio je pošasti samopomoći. Takve knjige i priručnici koji nastoje ljude naučiti da budu sretni, mogu potaknuti potencijalno štetan stav o osjećajima, kaže Brinkmann. Ideja koja se onda provlači kroz takve tekstove je da su nesretni ljudi sami krivi za svoju nesreću.

Na koncu, negativne emocije imaju važnu i zdravu ulogu u načinu na koji vidimo i razumijemo svijet. Sram i krivnja su ključni za osjećaj moralnosti. Ljutnja je pravilan odgovor na nepravdu. Tuga je način na koji se nosimo s tragedijom. Sreća je također dobra. Samo ne baš svo vrijeme.

.

Mozaik

A zašto, zapravo, umirovljenike ne pustimo da rade, ako to žele?

Bilo bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade i da uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i onima koji žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Objavljeno

|

Svaki put kada se netko zauzme da se umirovljenicima, umjesto sadašnja 4 radna sata, omogući rad na puno radno vrijeme uz zadržavanje mirovine, pokrene se lavina negativnih komentara. Na meti se nađu predstavnici udruga i političari koji se zalažu za ukidanje diskriminacije umirovljenika na tržištu rada.

U raspravu se podmeće i niz lažnih argumenata, poput: “Trebalo bi se boriti za veće mirovine, a ne za rad u mirovini.” Kao da jedno isključuje drugo pa se po toj izvitoperenoj logici borba za pravo na rad tumači kao borba protiv mirovina dostatnih za život. U nastavku smo se pozabavili najčešćim zabludama kada se govori o ovoj temi.


“Stari će oteti posao mladima”

Iako je tržište rada već gotovo godinu dana (na pola radnog vremena) otvoreno umirovljenicima, pokazalo se da su se na njega vratili tek malobrojni. Naime, zadnjeg dana 2018. godine radilo je 5.138 umirovljenika, dok ih je 21. rujna bilo 13.829. Iz toga možemo zaključiti da je mirovinska reforma motivirala svega 8.891 umirovljenika na rad u okvirima zakonski dopuštenoga.

Ilustracije radi kažimo da je krajem rujna Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao 1.240.266 mirovina pa ispada da je mirovinska reforma na rad potaknula svega 0.7% primatelja hrvatskih mirovina. S obzirom na iznesene brojke i činjenicu da hrvatski poslodavci ističu koliko im je teško otvorena radna mjesta popuniti kvalitetnim radnicima, priča o umirovljenicima koji ugrožavaju potencijalne mlade radnike jednostavno je – šuplja.

“Starima treba zabraniti rad, jer nam se mladi iseljavaju”

Još jedna zabluda. Istraživanje koje je provedeno na novim iseljenicima u Njemačku pokazali su da novac i posao nisu priroritet. “Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija svakako su među glavnim razlozima za iseljavanje”, kazao je dr. Tado Jurić koji je ispitao 1.200 iseljenika. Čak 55% ispitanika je imalo posao prije iseljavanja.

“Stari su potrošeni”

“Stari nemaju ništa za ponuditi i trebaju se maknuti da mladi imaju mjesta.” Ovo je samo jedan od mora sličnih komentara koji otvoreno diskriminiraju prema dobi. Kada stariji diskriminiraju starije, onda to nazivamo internaliziranim ageizmom. Osim toga, tvrdilo se da su stariji ljudi bolesni i iscrpljeni radnim vijekom te da se ne mogu nositi s fizičkim zahtjevima novih poslova.

Za očekivati je da takve komentare, iz vlastite vizure, daju ljudi koji su zaista teško fizički radili i koji objektivno ne mogu više raditi. No postoje i drugačiji umirovljenici kao što je i ponuda poslova puno šira od teškog manualnog rada. U mirovini su i brojni intelektualni radnici, profesori, znanstvenici, umjetnici, arhitekti, liječnici, novinari i inženjeri čije iskustvo je nezamjenjivo i koji svojim radom mogu i dalje pridonositi društvu. Jednostavno, bilo bi ih se glupo odreći.

Upravo njih pronalazimo u podacima da je 2018. godine najviše zaposlenih umirovljenika bilo u znanstvenim, stručnim i tehničkim djelatnostima. Najmanje je umirovljenika radilo u građevinarstvu i turizmu. U 2019. godini zamjetan je porast oglasa kojim se traže zaštitari i čuvari, što je idealna niša za umirovljene policajce i vojnike.

foto: Pixabay

“Stari će zatrpati državne službe”

Neće. Postoje propisi prema kojima se umirovljuju osobe u državnim i javnim službama. S druge strane postoji privatni sektor koji nije podložan tim propisima. Sjetite se slučaja uglednog neurokirurga Josipa Paladina kojega se javna ustanova odrekla zbog njegove dobi za umirovljenje. U isto vrijeme, privatne bolnice i klinike otimale su se za njegove stručne ruke. Zašto bi itko morao birati između punog radnog vremena i mirovine, svojeg otplaćenog osiguranja za starost?

“U normalnim državama umirovljenici idu na krstarenja”

Zapravo, u normalnim državama umirovljenici velikim dijelom rade da bi išli na krstarenja. Osim ako nisu radili u izdašno plaćenim branšama pa sada imaju zavidnu štednju i skupo plaćena mirovinska osiguranja.

Prema podacima njemačkog Ministarstva rada 2016. godine u Njemačkoj je radilo čak 943.000 umirovljenika. Taj je broj od tada samo rastao pa njemački mediji javljaju da u toj zemlji više od 3 milijuna umirovljenika obavlja povremene takozvane mini-poslove na kojima mogu mjesečno zaraditi do 450 eura bez oporezivanja.

Nizozemski think tank Netspar u svojem istraživanju “Rad poslije umirovljenja” iz 2016. godine navodi da različiti narodi različito poimaju rad u mirovini. Istraživanje je obuhvatilo 16 zemalja, a među njima, nažalost, nije Hrvatska. “Dok je rad u mirovini nešto neuobičajeno u Španjolskoj (3%), Sloveniji (3%), Poljskoj (5%) i Francuskoj (5%), relativno je čest među umirovljenicima Estonije (22%), Švedske (21%), Švicarske (20%) i Danske (14%)”, navodi Netspar. U Hrvatskoj, izračunali smo to iz gore navedenih podataka, samo 1% umirovljenika sudjeluje na tržištu rada.

I Sjedinjene Države bilježe sve više onih koji žele raditi nakon 70. rođendana. Prema službenim podacima, njihov se broj u posljednjih 20 godina podigao s manje od 10% na gotovo 15%.

foto: PAnnie Gray/Unsplash

“Ne želim umrijeti na poslu”

Često govorimo kako su gimnasticiranje, boravak u prirodi, čitanje i rješavanje križaljki ključni za održavanje fizičkog i psihičkog zdravlja u starosti. No jednako je dobar i rad u poticajnoj okolini. Često tako čujemo od ljudi koji su umirovljeni kako se osjećaju isključenima iz društva i nepotrebnima, zatvaraju se u kuću i stare suprotno od onoga što bismo nazvali aktivnim starenjem.

Čak i neki povremeni posao vraća im smisao, održava društvene kontakte i blagotvorno djeluje na zdravlje. Istraživanje koje je provedeno na Sveučilištu Oregon pokazalo je da rad nakon 65. rođendana može produžiti život za više od desetljeća, dok samo jedna godina rada nakon 65. rođendana može smanjiti rizik od smrtnosti za čak 11%.

Znate li da ni među umirovljenicima nema pravice?

Hrvatski ratni vojni invalid koji je invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvario prema posebnom zakonu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja od 1.1. 2019. godine, može raditi uz invalidsku mirovinu na puno radno vrijeme uz smanjenje mirovine (mirovinski faktor 0,6667, odnosno smanjenje mirovine za oko 1/3). Uz to, umirovljeni vojni i policijski službenici mogu birati puno radno vrijeme s pola mirovine ili pola radnog vremena s punom mirovinom.

S druge strane, korisnicima obiteljske mirovine, a zapravo socijalno ugroženim ženama, nije dana nikakva mogućnost zaposlenja bez obustave isplate mirovine. Protiv ovih nepravdi se zahtjevom za ocjenom ustavnosti pobunio i Sindikat umirovljenika Hrvatske.

Glasni su oni koji ne žele raditi, iako ih nitko na to ne tjera

Uz sve navedeno, jasno je da protivnici rada u mirovini nemaju argument te da svoje neutemeljene stavove pokušavaju nametnuti neistomišljenicima. A zapravo, bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade. Pri čemu bi trebalo težiti tomu da rade zato što žele, a ne zato što moraju. I da tako uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i one koji opravdano žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP