Prati nas

Mozaik

Negativne emocije imaju svrhu

Što kad ‘biti sretan’ postane obaveza? Glumljenje sreće vam šteti!

Kultura pozitivnog razmišljanja ima i svoju negativnu stranu. Naime, koliko god bila poželjna, sreća jednostavno nije primjerena reakcija na mnoge situacije u životu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

sreća, maska,

Svi od vas očekuju da budete sretni. Knjige o samopomoći prepune su savjeta o tome kao prestati brinuti, potaknuti sreću i odbaciti negativne misli; šefovi žele vidjeti entuzijazam na radnom mjestu, a jedini ispravan odgovor na pitanje “Kako si?” jest “Odlično!” No prema mišljenju Svenda Brinkmanna, profesora psihologije na Sveučilištu Aalborg u Švedskoj, kultura pozitivnog razmišljanja ima i svoju negativnu stranu, prenosi portal GQ.

Sreća jednostavno nije primjerena reakcija na mnoge situacije u životu, kaže Brinkmann čiji je bestseler “Stand Firm: Resisting the Self-Improveemnt Craze” (Biti odlučan: Kako se oduprijeti pošasti samo-pomoći; u slobodnom prijevodu) rasprodan u rekordnom roku. Štoviše, glumljenje sreće može nas ostaviti emocionalno osakaćenima.


“Vjerujem da naše misli i osjećaji moraju biti ogledalo svijeta. Kad nam se dogodi nešto loše, mora nam biti dopušteno da imamo negativne misli i osjećaje vezane uz taj događaj jer na taj način zapravo razumijevamo svijet“, kaže Brinkmann.

“Svijet je s vremena na vrijeme doista prekrasan, no on je ponekad i tragičan. Važni ljudi u našem životu umiru, gubimo ih, a ako smo naviknuti na to da su nam dopuštene samo pozitivne misli i osjećaji, realnost će nas kad-tad pogoditi puno gore i intenzivnije.”

Diktatura sreće

Naravno, nije loše niti pogrešno biti po prirodi osoba vedre naravi ili pročitati s vremena na vrijeme koju knjigu o samopomoći, kaže Brinkmann. Problemi nastaju kad sreća postane obaveza. Na radnom mjestu, na primjer, gdje poslodavci često očekuju pozitivno radno okruženje, a ne iskreno iznošenje problema i pri čemu zahtijevani prikazi sreće u sebi nose nešto totaliratno. Brinkmann takvu sreću po nečijoj direktivi povezuje s “kontrolom misli”.

U SAD-u je obavezna sreća na radnom mjesto postala i predmetom sudskog spora kad je u svibnju 2016. donesena odluka da T-Mobile ne smije od svojih zaposlenika zahtijevati da konstantno budu vedri i nasmijani. U isto vrijeme, mnoge kompanije troše ogroman novac pokušavajući osigurati sreću svojih zaposlenika, no to ne čine iz altruizma.

“Kad ste u kontaktu s ljudima i radite u timovima, osobine vašeg karaktera postaju jako važne. To je razlog zašto im se pridaje puno pažnje i zašto se želi iskoristiti emocionalni život ljudi”, kaže Brinkmann. “Mislim da pozitivnost ima i svoju tamnu stranu. Naši osjećaji lako mogu postati komoditet što znači da se vrlo lako možemo otuđiti od nekih emocija.”

No, obavezna sreća nija samo problem na radnom mjestu. Iako je uobičajeno nekome koga vidimo u prolazu odgovoriti s kratkim “Dobro!” ako nas pita kako smo, postoji rizik da naša uvijek nasmijana i pozitivna lica za javnost zavladaju javnom sferom. Naposljetku, ona pristojna pozitivnost ne bi smjela zabraniti svaki razgovor o nevoljama i traumama s bliskim prijateljima.

Pošast samopomoći

Pritisak da budemo sretni, dio je pošasti samopomoći. Takve knjige i priručnici koji nastoje ljude naučiti da budu sretni, mogu potaknuti potencijalno štetan stav o osjećajima, kaže Brinkmann. Ideja koja se onda provlači kroz takve tekstove je da su nesretni ljudi sami krivi za svoju nesreću.

Na koncu, negativne emocije imaju važnu i zdravu ulogu u načinu na koji vidimo i razumijemo svijet. Sram i krivnja su ključni za osjećaj moralnosti. Ljutnja je pravilan odgovor na nepravdu. Tuga je način na koji se nosimo s tragedijom. Sreća je također dobra. Samo ne baš svo vrijeme.

.

Mozaik

Lewisia – kamena djevica kojoj ćete se veseliti iz godine u godinu

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kada bismo mogli križati čuvarkuću i jaglac, vjerojatno bismo dobili biljku nalik lewisiji, cvjetnici koja polako, ali sigurno, osvaja hrvatske vrtove i balkone. Priča o njoj, barem onaj dio poznat zapadnoj civilizaciji, počela je paralelno s najvećom američkom avanturom – ekspedicijom koja je pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka istražila do tada nepoznat zapad Amerike.

Meriwether Lewis, vojnik i javni službenik, ali i prirodoslovac, kraj potoka Lolo u današnjoj saveznoj državi Montani 1. srpnja 1806. godine otkrio je biljčicu koja je kasnije po njemu dobila ime – Lewisia rediviva.


Indijanski crni lijek

Ova skromna biljka navikla na škrte kamenjare ranije je bila poznata američkim domorocima koji su je zvali gorkim korijenom ili crnim lijekom, a koristili su je kao rijetku delikatesu. Legenda kaže da su za bisage pune gorkog korijena davali konja.

Postoji čak i mit prema kojem je jedan dio biljke iz originalnog Lewisovog herbara oživljen naknadno i to nekoliko godina nakon što je biljka prikupljenja. Ono što je sasma sigurno je da se Lewis iz višegodišnje ekspedicije vratio s barem jednim živim i zdravim primjerkom lewisije.

Kamena djevica

Iako se i danas L. rediviva sa svojim velikim ružičastim cvijetom rado uzgaja po znalačkim vrtovima, po popularnosti ju je pretekla bliska rođaka Lewisia cotyledon koja cvijeta više puta godišnje; od ranog proljeća do kasne jeseni. Zovu je još i Siskiyou lewisia ili kamena djevica.

I kod ove vrste lišće dugo do 9 centimetara raspoređeno je čvrsto rozetasto. A na stapkama dugim do 30 centimetara, štitasto su zbijeni mirisni cvjetovi koji dolaze u puno boja; od čisto bijele preko ružičaste, narančaste i crvene do potpuno žute. Mnogima su najzanimljivije hippie varijante s prugastim cvjetovima. Rod Lewisia, za sada, bilježi 19 vrsta smještenih u botaničku porodicu Montiaceae.

Lewisia cotyledon (foto: Sandro Bura)

Gdje uzgajati?

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima. Kada se uzgaja kao lončanica, valja joj osigurati hladno prezimljavanje u svijetlim i negrijanim prostorijama. Uspjeh je zagarantiran kada se biljka zimi, zbog kontroliranja vlage, može držati u negrijanom stakleniku.

Pozicija i temperatura

Samim tim što potječe iz američkih stjenjaka jasno ne da Lewisia podnosi ekstremne raspone temperature i sušu. Lewisia traži puno svjetla. Uspijevati će na punom suncu, ali i na zapadnoj ekspoziciji.

Supstrat

Biljku valja posaditi u ocjedito, siromašno i po mogućnosti kiselo tlo. Idealne su za kamenjar i sadnju u kamene zidove. Kada se uzgaja kao lončanica, dobar recept za supstrat je jedna trećina kvarcnog (riječnog) pijeska na dvije trećine komercijalne tresetne mješavine za uzgoj lončanica.

Kada zalijevati

Ekstremno je osjetljiva na višak vlage. U takvim uvjetima vrlo lako dođe do truljenja “mrkvastog” korijena. Stoga se voda u podlošku nikada ne smije zadržavati, a biljku valja zaliti tek kada se supstrat u potpunosti osušio.

Kako prihranjivati

Iako je lewisia “programirana” za škrte uvjete, možete je tijekom ljeta gnojiti na dvotjednoj bazi komercijalnim gnojivima za cvatuće biljke.

Kako razmnožavati

Odvajanjem postranih izboja i sjemenom.

Ubiranje sjemena lewisije

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP