Prati nas

Mozaik

Sam svoj majstor

‘Uradi sam’ Umirovljenica je sastavila lijes za sebe i pozvala unučice da ga oslikaju

Na Novom Zelandu postoji društvo Kiwi Coffin Club u kojem članovi ne samo izrađuju vlastite mrtvačke sanduke nego uz kavu i kolač razgovaraju o životu (i smrti).

Objavljeno

|

foto: PIRO4D/Pixabay

Kako izraditi sam neku stvar za svakodnevnu uporabu? Takvih savjeta su puni časopisi, televizijske emisije, Youtube. Ali, sve češće se nude i savjeti za izradu stvari koja čovjeku treba samo jednom – na kraju života, piše Deutsche Welle.

Sastavne dijelove jednostavnog mrtvačkog sanduka za spaljivanje ovog popodneva u njemačkom Kirchlintelnu, između Bremena i Hannovera, predstavlja Henning Rutsatz iz tvrtke “Oproštaj i pogrebi”. Mrtvački sanduk “izradi sam” može se napraviti kao posljednju uslugu nekom dragom čovjeku – ili samom sebi, kaže ovaj predstavnik pogrebnog poduzeća.


“Tugovanje treba izraziti.” Korisno je ako čovjek u svom tugovanju može biti aktivan. Dvije udovice i same iskušavaju svoje stolarske sposobnosti. Njima je važno stvari na vrijeme organizirati. I obje bi svoje mrtvačke sanduke oslikale.

“Taj sanduk je upravo ono što si zamišljam”, kaže Elke Dykhoff (68). Bivša kemijsko-tehnička asistentica nema djece. I želi da za krajnji slučaj sve bude spremno. “Za dvije godine će moj tavan biti ispražnjen, onda će biti mjesta za mrtvački sanduk.” Ali, prije njezinog 96. rođendana on joj neće trebati, to je čvrsto odlučila ova udovica.

Neobična ideja nije nova

“Što se mene tiče to može biti najjeftiniji sanduk”, kaže Gabriele Köhler (66). Sanduk je potreban samo onih nekoliko dana do kremiranja, za to ne treba rasipati skupocjene materijale, kaže ona. Svoju unučad namjerava pozvati da oslikaju bakin mrtvački sanduk. Dominirat će neonsko-zelena boja. Ranije je bilo uobičajeno da rodbina, prijatelji ili susjedi za pokojnika prave mrtvački sanduk, kaže Henning Rutsatz. “Nadam se da ćemo tu tradiciju moći vratiti u novo vrijeme.”

Pogrebno poduzeće vodi Silke Ahrens. Ona već tri godine nudi tečajeve na kojima zainteresirani mogu pokušati sami napraviti svoj mrtvački sanduk. I ta ideja nije toliko “otkačena”. I drugdje po Njemačkoj se nude slični seminari. U Sjedinjenim Državama i Kanadi se može naručiti gotove sastavne dijelove, koje samo treba sastaviti.

Na Novom Zelandu postoji društvo Kiwi Coffin Club u kojem članovi ne samo izrađuju vlastite mrtvačke sanduke nego uz kavu i kolač razgovaraju o životu (i smrti). U britanskom glavnom gradu Londonu je prema medijskim izvještajima u kolovozu ove godine otvoren prvi Coffin Club. Coffin znači mrtvački sanduk.

Probno lijeganje

Uz razgovor i zvuk akumulatorskog odvijača u Kirchlintelnu je završen mrtvački sanduk. Izgleda kao da je nastao u trgovini građevinskog materijala. Cord-Hinrich Blanke se odlučuje na probno lijeganje u sanduk, a i poklapaju ga.

“Više se ne smijem udebljati”, kaže Blanke ustajući iz mrtvačkog sanduka. Pomalo mu to miriše na crni humor, ali bavljenje vlastitim mrtvačkim sandukom ne smatra morbidnim. “Čovjek se vrlo intenzivno susreće s temom smrti, ali onda se opet može vratiti životu.”

Blanke zna da si želi napraviti sanduk za pokapanje u zemlju. Za njega je potreban – objašnjava pogrebnik Rutsatz – čvršći poklopac koji se neće prolomiti pod teretom zemlje. Blanke kao bivši predsjednik mjesnog streljačkog kluba zna da će njegov lijes u grob nositi članovi kluba. “Oni će me sigurno pokopati u zemlju.” Samo jedno još brine ovog 71-godišnjaka: “Da u idućih 29 godina sanduk ne pojede crvotočina.”

.

Show

Ivana Banfić proslavila je 50. rođendan: Puna sam energije i ne boli me ništa

Pjevačica se povukla sa scene i sa suprugom Krunom Ladišićem i sinom Janom odabrala mirniji i povučeniji život u mjestu pored Siska, gdje uzgajaju svoje voće i povrće.

Objavljeno

|

Autor

Jedna od najvećih „krodenserica“ Ivana Banfić proslavila je 16. studenog 50. rođendan. Pjevačica, kaže, nema straha od ulaska u drugo životno poluvrijeme. Dapače, tvrdi da u prvih 50 godina ne bi ništa mijenjala.

“Kada pogledam svoj život unazad sve je točno kako je trebalo biti, nije moglo drugačije. Sva iskustva dovela su me do trenutka gdje se nalazim danas, a sada mi je najbolje razdoblje života, zrela sam, iskustvo je tu i veselim se životu. Jednostavno, zar ne?” izjavila je za Gloriju.


“Iskreno, uopće nemam taj osjećaj da mi je 50. Osjećam se bolje no ikad, puna energije, tijelo mi je jako i zdravo, ništa me ne boli. Imam samo taj jedan život i planiram ga živjeti punim plućima, bez straha”, zaključila je I. Bee.

Pjevačica se povukla sa scene i sa suprugom Krunom Ladišićem i sinom Janom odabrala mirniji i povučeniji život u selu Stara Drenčina pored Siska, gdje uzgajaju svoje voće i povrće.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP