‘Uradi sam’ Umirovljenica je sastavila lijes za sebe i pozvala unučice da ga oslikaju

Kako izraditi sam neku stvar za svakodnevnu uporabu? Takvih savjeta su puni časopisi, televizijske emisije, Youtube. Ali, sve češće se nude i savjeti za izradu stvari koja čovjeku treba samo jednom – na kraju života, piše Deutsche Welle.

Sastavne dijelove jednostavnog mrtvačkog sanduka za spaljivanje ovog popodneva u njemačkom Kirchlintelnu, između Bremena i Hannovera, predstavlja Henning Rutsatz iz tvrtke “Oproštaj i pogrebi”. Mrtvački sanduk “izradi sam” može se napraviti kao posljednju uslugu nekom dragom čovjeku – ili samom sebi, kaže ovaj predstavnik pogrebnog poduzeća.

“Tugovanje treba izraziti.” Korisno je ako čovjek u svom tugovanju može biti aktivan. Dvije udovice i same iskušavaju svoje stolarske sposobnosti. Njima je važno stvari na vrijeme organizirati. I obje bi svoje mrtvačke sanduke oslikale.

“Taj sanduk je upravo ono što si zamišljam”, kaže Elke Dykhoff (68). Bivša kemijsko-tehnička asistentica nema djece. I želi da za krajnji slučaj sve bude spremno. “Za dvije godine će moj tavan biti ispražnjen, onda će biti mjesta za mrtvački sanduk.” Ali, prije njezinog 96. rođendana on joj neće trebati, to je čvrsto odlučila ova udovica.

Neobična ideja nije nova

“Što se mene tiče to može biti najjeftiniji sanduk”, kaže Gabriele Köhler (66). Sanduk je potreban samo onih nekoliko dana do kremiranja, za to ne treba rasipati skupocjene materijale, kaže ona. Svoju unučad namjerava pozvati da oslikaju bakin mrtvački sanduk. Dominirat će neonsko-zelena boja. Ranije je bilo uobičajeno da rodbina, prijatelji ili susjedi za pokojnika prave mrtvački sanduk, kaže Henning Rutsatz. “Nadam se da ćemo tu tradiciju moći vratiti u novo vrijeme.”

Pogrebno poduzeće vodi Silke Ahrens. Ona već tri godine nudi tečajeve na kojima zainteresirani mogu pokušati sami napraviti svoj mrtvački sanduk. I ta ideja nije toliko “otkačena”. I drugdje po Njemačkoj se nude slični seminari. U Sjedinjenim Državama i Kanadi se može naručiti gotove sastavne dijelove, koje samo treba sastaviti.

Na Novom Zelandu postoji društvo Kiwi Coffin Club u kojem članovi ne samo izrađuju vlastite mrtvačke sanduke nego uz kavu i kolač razgovaraju o životu (i smrti). U britanskom glavnom gradu Londonu je prema medijskim izvještajima u kolovozu ove godine otvoren prvi Coffin Club. Coffin znači mrtvački sanduk.

Probno lijeganje

Uz razgovor i zvuk akumulatorskog odvijača u Kirchlintelnu je završen mrtvački sanduk. Izgleda kao da je nastao u trgovini građevinskog materijala. Cord-Hinrich Blanke se odlučuje na probno lijeganje u sanduk, a i poklapaju ga.

“Više se ne smijem udebljati”, kaže Blanke ustajući iz mrtvačkog sanduka. Pomalo mu to miriše na crni humor, ali bavljenje vlastitim mrtvačkim sandukom ne smatra morbidnim. “Čovjek se vrlo intenzivno susreće s temom smrti, ali onda se opet može vratiti životu.”

Blanke zna da si želi napraviti sanduk za pokapanje u zemlju. Za njega je potreban – objašnjava pogrebnik Rutsatz – čvršći poklopac koji se neće prolomiti pod teretom zemlje. Blanke kao bivši predsjednik mjesnog streljačkog kluba zna da će njegov lijes u grob nositi članovi kluba. “Oni će me sigurno pokopati u zemlju.” Samo jedno još brine ovog 71-godišnjaka: “Da u idućih 29 godina sanduk ne pojede crvotočina.”