Prati nas

Nema predaje

Komu vjerovati?

Aktivizam i biznis: U vrijeme izbora, društvene mreže zamućuju granicu između istine i laži

Na prošlim izborima za parlament bio je posebno uočljiv desant živozidaša na otvoreni prostor društvenih mreža u kojem su se poruke klonirale do besvijesti, dok je na izborima za Europski parlament iznimnu vještinu u organiziranja Facebook pješadije pokazao Mislav Kolakušić.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

foto: Alex Yomare/Pixabay

Koliko su važni komentari ostavljeni na društvenim mrežama u vrijeme izbora? I je li Facebook postao alat obavještajnog podzemlja koje je svojevremeno često spominjao i bivši predsjednik Ivo Josipović. Naime, upravo on je bio žrtva neistina o njegovoj obitelji, a koje su izronile na društvenim mrežama u predizborno vrijeme.

Sada je, ako je suditi prema riječima predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, u gotovo istoj situaciji predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. Naime, odljev HDZ-ovih glasova prema Miroslavu Škori u prvom izbornom krugu Plenković je za Jutarnji list komentirao riječima: “Mislim da u današnjem medijskom i internetskom komunikacijskom prostoru poruke naših vrijednosti, ostvarenja i onoga što radimo očito nisu došle do jednog kruga birača. A ti su birači istovremeno bombardirani, naročito putem društvenih mreža, difamirajućim porukama, lažima, neistinama, kontinuiranim blaćenjem te izmišljenim pričama koje su izvorno krenule upravo od Zorana Milanovića, a koje je onda preuzela krajnja desnica.”


Iako teško možemo spiritističko kanaliziranje osjećaja poginulih branitelja, obećavanje plaće od 8.000 eura, nazivanje jednog od najpoznatijih svjetskih nogometaša “Lukicom” i niz sličnih situacija nazvati podmetanjem, sasma je sigurno da se o Grabar-Kitarović društvenim mrežama zlonamjerno širio i dio neistina; od njenog zdravstvenog stanja do navodnih životnih stilova. No ništa bolje nisu prošli ni ostali kandidati. Ipak, u komentarima pod člancima i na Facebook stranicama portala, između stvarnih ljudi bez agende, mogli su se primijetiti komentatori koji neumorno navijaju za svog kandidata, a istovremeno potežu najtežu artiljeriju na političke protivnike. Od jutra do mraka.

Projektiraju li se izbori preko društvenih mreža?

S obzirom na otkrića kako i u razvijenim demokracijama političari kupuju takozvane stranačke “botove”, s pravom se možemo zapitati čitamo li zaista nečija uvjerenja ili se radi o projektiranju stvarnosti i okruženja za izlazak na birališta. Istini za volju, botovi su programi umjetne inteligencije koji manje ili više uspješno komuniciraju preko interneta sa živim ljudima, no u ovom kontekstu botom smatramo internetskog plaćenika koji piše, lajka i komentira ono što mu je učitano stranačkim programom.

Naime, i među novinarima kruži neprovjerena informacija prema kojoj su velike stranke angažirale skupine ljudi čiji je zadatak lajkati, voditi ratove na društvenim mrežama u korist njihova kandidata i spuštati ili dizati komentare ispod članaka na portalima. Za to se, kruži glasina, može zaraditi desetak tisuća kuna po kampanji, no postavljena je i visoka norma kao i provjera kvalitete obavljenog posla.

Nisu svi plaćeni novcem

Dakako, ne treba zanemariti ni internetske aktiviste najčešće izabrane iz stranačkog pomlatka, kojima obavljanje ovog posla ulazi u rok stranačke službe. Riječ je mahom o mlađim ljudima kojima su društvene mreže prirodno okruženje i s kojima se strategija pisanja komentara dogovara putem grupa na aplikacijama za poruke ili u zatvorenima Facebook grupama. Koliko je jaka stega unutar takvih okruženja vidjeli smo i na nedavnom slučaju Hrvatske demokratske zajednice, stranke s najjačom organizacijom na terenu, koja je zbog komuniciranja u Viber i WhatsApp grupama napravila pravu čistku u svojim redovima.

Na prošlim izborima za parlament bio je posebno uočljiv desant živozidaša na otvoreni prostor društvenih mreža u kojem su se poruke klonirale do besvijesti, dok je na izborima za Europski parlament iznimnu vještinu u organiziranja Facebook pješadije pokazao Mislav Kolakušić. Njegovi su sljedbenici, poput kakve sekte, pod člancima na portalima i na Facebook stranicama medija ustrajno objašnjavali zašto će glasati za suca osvetnika te zašto je van svake pameti imati drugačije mišljenje.

Kako to izgleda u svijetu?

Velika tržišta u ovakvim situacijama vide i priliku za veliku zaradu pa postoje kompanije od kojih možete kupiti pratitelje, komentare i lajkove. Takve tvrtke nazivaju i farmama klikova i često su smještene u zemljama s jeftinom radnom snagom. Facebook pak navodi “fake likes” pod kojim podrazumijeva lažne ili stvarne profile preko kojih se pružaju usluge paketnog kupovanja lajkova ili komentara.

Sve brojnije kompanije koje se bave ovakvim poslovima svoje cjenike ne kriju, a o zanimljivom slučaju političarke Tanje Kühne pisao je i Deutsche Welle. Ona je, naime, za samo 80 eura kupila 500 pratitelja na Facebooku od kompanije Paidlikes. A onda su mediji objavili stup srama na kojima su se našli brojni političari, uključujući Kühne, te estradnjaci i sportaši koji na ovaj način kupuju ugled i utjecaj.

Da nije riječ o bezopasnoj stvari komentirao je za DW Sebastian Bay, stručnjak za digitalne manipulacije. “Možete potkopati legitimne i pojačati nelegitimne glasove. Lažnim profilima možete probuditi pogrešan dojam i predstaviti se dijelom lokalne zajednice. Teško je otkriti što je stvarno, a što pogrešno”, kaže Bay. “I tko stvarno stoji iza toga.”

Fake likes vs. Fake news

S obzirom na manipulativne tehnike, fake likes je vrlo srodan fake newsu kojega smo postali svjesni tijekom predsjedničke kampanje Donalda Trumpa. Podsjetimo, Wired je tada objavio priču o Makedoncu iz Velesa koji je u četiri zaradio 16.000 dolara otvarajući stranice s lažnim vijestima u korist aktualnog američkog predsjednika. U isto je vrijeme prosječni Makedonac zarađivao 371 dolar.

Lažne ili ukradene vijesti sa svojih stranica dijelio je u Facebook grupama obožavatelja Donalda Trumpa odakle su ih Trumpovi aktivisti širili poput španjolske gripe. Tako je Boris, zahvaljujući njihovom aktivizmu, ostvario znatnu korist preko Googleovog sustava za oglašavanje. Iako je ovo radio samostalno, bez naručitelja, i danas se analizira njegov utjecaj na suvremenu američku povijest.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP