Prati nas

Nema predaje

Komu vjerovati?

Aktivizam i biznis: U vrijeme izbora, društvene mreže zamućuju granicu između istine i laži

Na prošlim izborima za parlament bio je posebno uočljiv desant živozidaša na otvoreni prostor društvenih mreža u kojem su se poruke klonirale do besvijesti, dok je na izborima za Europski parlament iznimnu vještinu u organiziranja Facebook pješadije pokazao Mislav Kolakušić.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

foto: Alex Yomare/Pixabay

Koliko su važni komentari ostavljeni na društvenim mrežama u vrijeme izbora? I je li Facebook postao alat obavještajnog podzemlja koje je svojevremeno često spominjao i bivši predsjednik Ivo Josipović. Naime, upravo on je bio žrtva neistina o njegovoj obitelji, a koje su izronile na društvenim mrežama u predizborno vrijeme.

Sada je, ako je suditi prema riječima predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, u gotovo istoj situaciji predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. Naime, odljev HDZ-ovih glasova prema Miroslavu Škori u prvom izbornom krugu Plenković je za Jutarnji list komentirao riječima: “Mislim da u današnjem medijskom i internetskom komunikacijskom prostoru poruke naših vrijednosti, ostvarenja i onoga što radimo očito nisu došle do jednog kruga birača. A ti su birači istovremeno bombardirani, naročito putem društvenih mreža, difamirajućim porukama, lažima, neistinama, kontinuiranim blaćenjem te izmišljenim pričama koje su izvorno krenule upravo od Zorana Milanovića, a koje je onda preuzela krajnja desnica.”


Iako teško možemo spiritističko kanaliziranje osjećaja poginulih branitelja, obećavanje plaće od 8.000 eura, nazivanje jednog od najpoznatijih svjetskih nogometaša “Lukicom” i niz sličnih situacija nazvati podmetanjem, sasma je sigurno da se o Grabar-Kitarović društvenim mrežama zlonamjerno širio i dio neistina; od njenog zdravstvenog stanja do navodnih životnih stilova. No ništa bolje nisu prošli ni ostali kandidati. Ipak, u komentarima pod člancima i na Facebook stranicama portala, između stvarnih ljudi bez agende, mogli su se primijetiti komentatori koji neumorno navijaju za svog kandidata, a istovremeno potežu najtežu artiljeriju na političke protivnike. Od jutra do mraka.

Projektiraju li se izbori preko društvenih mreža?

S obzirom na otkrića kako i u razvijenim demokracijama političari kupuju takozvane stranačke “botove”, s pravom se možemo zapitati čitamo li zaista nečija uvjerenja ili se radi o projektiranju stvarnosti i okruženja za izlazak na birališta. Istini za volju, botovi su programi umjetne inteligencije koji manje ili više uspješno komuniciraju preko interneta sa živim ljudima, no u ovom kontekstu botom smatramo internetskog plaćenika koji piše, lajka i komentira ono što mu je učitano stranačkim programom.

Naime, i među novinarima kruži neprovjerena informacija prema kojoj su velike stranke angažirale skupine ljudi čiji je zadatak lajkati, voditi ratove na društvenim mrežama u korist njihova kandidata i spuštati ili dizati komentare ispod članaka na portalima. Za to se, kruži glasina, može zaraditi desetak tisuća kuna po kampanji, no postavljena je i visoka norma kao i provjera kvalitete obavljenog posla.

Nisu svi plaćeni novcem

Dakako, ne treba zanemariti ni internetske aktiviste najčešće izabrane iz stranačkog pomlatka, kojima obavljanje ovog posla ulazi u rok stranačke službe. Riječ je mahom o mlađim ljudima kojima su društvene mreže prirodno okruženje i s kojima se strategija pisanja komentara dogovara putem grupa na aplikacijama za poruke ili u zatvorenima Facebook grupama. Koliko je jaka stega unutar takvih okruženja vidjeli smo i na nedavnom slučaju Hrvatske demokratske zajednice, stranke s najjačom organizacijom na terenu, koja je zbog komuniciranja u Viber i WhatsApp grupama napravila pravu čistku u svojim redovima.

Na prošlim izborima za parlament bio je posebno uočljiv desant živozidaša na otvoreni prostor društvenih mreža u kojem su se poruke klonirale do besvijesti, dok je na izborima za Europski parlament iznimnu vještinu u organiziranja Facebook pješadije pokazao Mislav Kolakušić. Njegovi su sljedbenici, poput kakve sekte, pod člancima na portalima i na Facebook stranicama medija ustrajno objašnjavali zašto će glasati za suca osvetnika te zašto je van svake pameti imati drugačije mišljenje.

Kako to izgleda u svijetu?

Velika tržišta u ovakvim situacijama vide i priliku za veliku zaradu pa postoje kompanije od kojih možete kupiti pratitelje, komentare i lajkove. Takve tvrtke nazivaju i farmama klikova i često su smještene u zemljama s jeftinom radnom snagom. Facebook pak navodi “fake likes” pod kojim podrazumijeva lažne ili stvarne profile preko kojih se pružaju usluge paketnog kupovanja lajkova ili komentara.

Sve brojnije kompanije koje se bave ovakvim poslovima svoje cjenike ne kriju, a o zanimljivom slučaju političarke Tanje Kühne pisao je i Deutsche Welle. Ona je, naime, za samo 80 eura kupila 500 pratitelja na Facebooku od kompanije Paidlikes. A onda su mediji objavili stup srama na kojima su se našli brojni političari, uključujući Kühne, te estradnjaci i sportaši koji na ovaj način kupuju ugled i utjecaj.

Da nije riječ o bezopasnoj stvari komentirao je za DW Sebastian Bay, stručnjak za digitalne manipulacije. “Možete potkopati legitimne i pojačati nelegitimne glasove. Lažnim profilima možete probuditi pogrešan dojam i predstaviti se dijelom lokalne zajednice. Teško je otkriti što je stvarno, a što pogrešno”, kaže Bay. “I tko stvarno stoji iza toga.”

Fake likes vs. Fake news

S obzirom na manipulativne tehnike, fake likes je vrlo srodan fake newsu kojega smo postali svjesni tijekom predsjedničke kampanje Donalda Trumpa. Podsjetimo, Wired je tada objavio priču o Makedoncu iz Velesa koji je u četiri zaradio 16.000 dolara otvarajući stranice s lažnim vijestima u korist aktualnog američkog predsjednika. U isto je vrijeme prosječni Makedonac zarađivao 371 dolar.

Lažne ili ukradene vijesti sa svojih stranica dijelio je u Facebook grupama obožavatelja Donalda Trumpa odakle su ih Trumpovi aktivisti širili poput španjolske gripe. Tako je Boris, zahvaljujući njihovom aktivizmu, ostvario znatnu korist preko Googleovog sustava za oglašavanje. Iako je ovo radio samostalno, bez naručitelja, i danas se analizira njegov utjecaj na suvremenu američku povijest.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Nema predaje

Umirovljenica Marija: ‘Udomljeni Toto spasio mi je život’

Poznato je da kućni ljubimci pozitivno utječu na zdravlje ljudi – kako ono fizičko, tako i psihičko. Psi čovjeka potiču na redovitu fizičku aktivnost, povezuju s drugim ljudima te mu popravljaju raspoloženje.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Mene je moj Toto spasio, to je sve što ću vam reći”, kaže gospođa Marija Topić (73), umirovljenica iz Zagreba govoreći o svom psiću, manjem mješancu smeđe-crne boje koji je u njezinu kuću stigao prije četiri godine.

“Na proljeće 2016. mi je umro muž. Bio je bolestan i pred kraj se dosta mučio. Doživio je moždani udar nakon kojega je ostao nepokretan pa sam se ja brinula o njemu. No kad je umro, svejedno sam doživjela šok. Pa zajedno smo bili čitav život! Udala sam se za njega kad sam imala 20 godina i čitavo smo vrijeme bili zajedno. I u dobru i u zlo, što se kaže. Trebali smo proslaviti 50 godina braka, no on to, nažalost nije doživio”, govori nam dalje gospođa Marija opisujući jedan od najtežih događaja u svojem životu.


“Pala sam u neku vrstu depresije. Nisam imala volje nizašto. Jedna sam izlazila iz stana, nisam se ni sa kime družila. Zbog svega toga djeca su se zabrinula i kao rješenje smislila Tota. Donijeli su mi kći i sin jednog dana tu malenu mrvicu i rekli mi da je to sad moj pas. Isprva sam bila ljuta i nisam ga htjela uzeti jer nisam planirala kućnog ljubimca. Bilo mi je dosta mene same. Ali, malo po malo, navikla sam se na Tota i na mene. Kad imaš psa, htio ne htio, moraš barem dva puta dnevno izaći iz kuće. Tako su zaredale svakodnevne šetnje, pa onda u parku upoznaš druge vlasnike pasa, malo porazgovarate, družite se. Onda, Toto mi se silno veseli kad se vratim odnekud kući. Pa tako ti se ne veseli ni čovjek! Ta ljubav stvarno se ne da opisati. Na kraju sam se počela osjećati se bolje i bolje i evo, sad mogu reći da me Toto spasio. I ja sam spasila njega jer su mi ga djeca dovela iz nekog azila, ali još je više on spasio mene”, kaže gospođa Marija.

Tijekom proljetnog lockdowna, Toto je postao prava mala zvijezda jer ga je još jedna Marijina susjeda znala tu i tamo izvesti u šetnju.

“Sjećate se kako je to bilo na proljeće. Nitko nije nikud mogao ići, pa su oni koji su imali psa bili pravi sretnici jer su imali zašto barem dva puta dnevno izaći iz kuće. Tako je mene zamolila moja susjeda Vera da bi prošetala Tota oko kuće. Naravno da sam pristala jer Toto obožava ići van i susjedu Veru dobro poznaje. Tako je opet bilo dobro i njemu i meni, ali i našoj Veri”, kaže gospođa Marija.

Ovakvih i sličnih priča ima mnogo, a svatko tko je ikada imao psa, potvrdit će vam da se ta ljubav doista može usporediti s ljubavlju prema drugom čovjeku.

foto: Mabel Amber, still incognito/ Pixabay

Karantena je potaknula na udomljavanja

Upravo tijekom karantene mnogi su odlučili nabaviti psa jer su osjećali da bi im baš taj potez mogao donijeti duševni mir u tako neizvjesnim vremenima. Potvrdili su nam to i iz Skloništa za životinje Dumovec.

“Od početka ožujka do danas iz Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba udomljeno je 411 pasa i 86 mačaka. Trenutačno je u Skloništu 67 pasa i 25 mačaka. Pasa je sada tri puta manje nego prošle godine u isto vrijeme. Takvom stanju najviše su pridonijeli građani među kojima vlada veliko zanimanje za udomljavanje te pad broja pasa koje terenska ekipa Skloništa pronalazi na zagrebačkim ulicama”, kaže Tatjana Zajec, voditeljica Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba i potvrđuje da se doista nešto neobično događalo tijekom lockdowna.

“Posebno je zanimljivo bilo razdoblje karantene uvedene zbog epidemije novog koronavirusa u Hrvatskoj. Tada su građani gotovo svakodnevno dolazili u Dumovec i udomljavali pse. Na to su se odlučivali ljudi raznih dobi i životnih stilova. Bilo je tu od samaca i parova umirovljenika do obitelji s malom djecom, onih koji žive u stanovima te onih iz kuća, onih koji žele psa za maženje pred televizorom te onih koji preferiraju aktivniji život. Mnogi su pritom isticali da će im boravak kod kuće omogućiti opušteno zbližavanje sa psom, ali i kako ih veseli što će imati društvo za šetnju”, kaže Zajec.

Prednosti odraslih pasa

Inače, u Dumovcu znaju završiti psi o kojima se Zagrepčani treće dobi više ne mogu brinuti, a neki umirovljenici u Dumovec dolaze kako bi pronašli psa koji će im uljepšati godine koje su pred njima. Većina od njih odlučuje se za odrasle pse. Riječ je o odgojenim psima koji ne traže pažnju kakva je potrebna štencima. Ako žele psa koji nije preaktivan, odabiru seniore, pse koji su, poput njih, treće dobi. Riječ je o mirnim psima zahvalnima za sve što im njihov čovjek pruža – u prvom redu ljubav i pažnju, pojašnjavaju nam iz Dumovca.

Tko ne može udomiti, može volontirati

No ima i onih koji, iz raznih razloga, pse ne mogu udomiti, ali se rado s njima druže pa dolaze u Dumovec volontirati. Jedan od takvih je i Bruno Ogorelec (70) koji nam je opisao svoje iskustvo iz Dumovca.

“Volontirao sam do pred godinu dana. A nakon toga sam uletio u posao – prevoditelj sam pa sam dobio jedan roman za prevoditi, a nakon toga i drugi – pa nisam više imao vremena. No u Dumovcu sam volontirao dosta dugo”, kaže nam gospodin Ogorelec.

“Odlučio sam se na to jer me uhvatila depresija s odlaskom u mirovinu. To je bilo više-manje prisilno, morao sam otići u mirovinu i nije mi to leglo. Prestanak posla, loše imovinsko stanje i sve me to pogodilo. Ulovila me depresija, doduše ne u onom kliničkom smislu, ali jednostavno nisam bio ni za što. Imam jednog prijatelja koji je psihijatar i koji me ponukao da pokušam volontirati u Domovcu jer je znao da ja jako volim pse. I tako sam prvi put došao”, govori nam gospodin Ogorelec te nam opiusuje kako to izgleda:

“Uglavnom šećemo pse i igramo se s njima. Ja sam tamo bio po, recimo, dva sata i za to vrijeme prošetam četiri ili pet. Prioritet su ovi, kako da kažem, malo problematični psi, ovi koji su malo svadljivi. Toga sam se u početku malo bojao, nisam znao što i kako. Ali na kraju mi je postalo jasno da ako su ti psi uopće problematični, onda su problematični samo sa s drugim psima, a s ljudima su divni. Tu imate pse koji strašno izgledaju, ogromni su, pa onda ovi razni stafordi… Nelagodno bude čovjeku koji ih ne poznaje, ali to su sve divni psi nakon što malo naučite što i kako s njima”, navodi Ogorelec pa nastavlja:

“I tako sam ja počeo dolaziti uglavnom srijedom, kad nije bilo nikoga drugoga. Zanimljivo, u Dumovcu uglavnom volontira sve sama omladina, a to što nije bilo više ljudi mojih godina me malo iznenadilo jer je to upravo idealna zanimacija za umirovljenike. Vi se jako povežete s tim pesima. Nije svaka šetnja ista, nego se vi prilagodite svakom psi i razvijete s njim poseban odnos.”

Pas Bik iz Dumovca (foto: Sklonište za nezbrinute životinje Grada Zagreba)

“Bolje u Dumovcu, nego na lancu ili na ulici”

“Imate svoje ljubimce o kojima sam pisao i na Facebooku. Znate, ja sam se toga pomalo i bojao. Dosta sam emotivan pa sam se bojao kako ću se osjećati kad vidim tamo te pse kojima ne mogu pomoći. Jer ne mogu ja sad udomiti deset pasa. Imam doma jednu ljubomornu kuju koja ne bi dobro reagirala da nekoga još dovedem. Ali kasnije sam shvatio da tim psima u Dumovcu uopće nije loše. Neki od njih su bili na ulici ili su negdje bili na lancu i vlasnici se nisu o njima dobro brinuli, tako da im je u Dumovcu zaista dobro”, govori naš sugovornik kojemu su se neki štićenici Dumovca zavukli pod kožu.

Možda to nekome može na početku djelovati malo kaotično kad prvi put dođe i vidi toliko pasa i čuje tu kakofoniju, no psima je, ponavlja Ogorelec, ondje dobro. Za mnoge od njih to je pravi Disneyland, a nas sugovornik tvrdi da je svaki od njih posebna ličnost. “Nakon prvih nekoliko odrađenih srijeda, moji su mi prijatelji rekli da mi se dive zbog toga što se tako nesebično dajem. Ali to je totalna glupost. Pa više iz toga dobivam ja! Ja sam tamo išao kao u lunapark. Puno više su ti pesi meni dali nego što sam ja dao njima.”

Lijek za depresiju

I što se depresije tiče, odlasci u Dumovec su pomogli. “Nisam ja ni psiholog, ni psihijatar, tako da ne mogu reći što je tu konkretno pomoglo, jer mijenjao sam i druge svari u životu, ali ovo je bio sigurno jedan od pozitivnijih faktora. Mislim da mi je dosta pomoglo. Ja sam se silno veselio tim srijedama, pisao sam o tim psima i na Facebooku što su moji prijatelji jako dobro prihvatili. Osim toga, to mi je bila i jako dobra vježba jer ste vi s tim psima i jako aktivni čime održavate kondiciju. Moji prijatelji ipak nisu počeli volontirati, iako sam im ja svima preporučio. No ono što jesam uspio je to da je na moj nagovor desetak ljudi udomilo psa”, kaže Bruno Ogorelec.

“Poznato je da kućni ljubimci pozitivno utječu na zdravlje ljudi – kako ono fizičko, tako i psihičko. Psi čovjeka potiču na redovitu fizičku aktivnost, povezuju s drugim ljudima te mu popravljaju raspoloženje. Velika je to blagodat za starije ljude, pogotovo one koji žive sami. Njima kad dođu u Sklonište pridajemo posebnu pozornost. Naime, pas kojeg odabiru, ne smije im biti opterećenje, nego treba pozitivno pridonijeti kvaliteti njihova života”, kaže i Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba u čijem je sastavu Sklonište za nezbrinute životinje Grada Zagreba.

U sklopu kampanje Hrvatska volontira Sklonište za nezbrinute životinje Grada Zagreba organizira akciju Out of the Box. Akcija će se u Dumovcu održati u subotu 26. rujna od 10 do 14 sati.

“Sklonište poziva građane da pse koji u Dumovcu čekaju udomljenje, izvedu u šetnju. Naime, ti psi odlaze u šetnje, ali nikada u isto vrijeme. U subotu se tako otvara prilika da se dogodi nešto neviđeno – da se, bar nakratko, isprazne svi boksovi.

U Skloništu za nezbrinute životinje Grada Zagreba trenutačno je sedamdesetak pasa. Dakle, za uspjeh akcije potrebno je jednako toliko volontera.

Inače, rad volontera u Skloništu izuzetno je vrijedan. Pse češljaju i šeću, igraju se s njima i maze ih. To je posebno važno za pse koji se tek socijaliziraju s drugim životinjama te ljudima. Upravo volonteri olakšavaju psima iz Dumovca čekanje na odlazak u novi dom”, poručuju iz Dumovca.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP