Prati nas

Nema predaje

Komu vjerovati?

Aktivizam i biznis: U vrijeme izbora, društvene mreže zamućuju granicu između istine i laži

Na prošlim izborima za parlament bio je posebno uočljiv desant živozidaša na otvoreni prostor društvenih mreža u kojem su se poruke klonirale do besvijesti, dok je na izborima za Europski parlament iznimnu vještinu u organiziranja Facebook pješadije pokazao Mislav Kolakušić.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

foto: Alex Yomare/Pixabay

Koliko su važni komentari ostavljeni na društvenim mrežama u vrijeme izbora? I je li Facebook postao alat obavještajnog podzemlja koje je svojevremeno često spominjao i bivši predsjednik Ivo Josipović. Naime, upravo on je bio žrtva neistina o njegovoj obitelji, a koje su izronile na društvenim mrežama u predizborno vrijeme.

Sada je, ako je suditi prema riječima predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, u gotovo istoj situaciji predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. Naime, odljev HDZ-ovih glasova prema Miroslavu Škori u prvom izbornom krugu Plenković je za Jutarnji list komentirao riječima: “Mislim da u današnjem medijskom i internetskom komunikacijskom prostoru poruke naših vrijednosti, ostvarenja i onoga što radimo očito nisu došle do jednog kruga birača. A ti su birači istovremeno bombardirani, naročito putem društvenih mreža, difamirajućim porukama, lažima, neistinama, kontinuiranim blaćenjem te izmišljenim pričama koje su izvorno krenule upravo od Zorana Milanovića, a koje je onda preuzela krajnja desnica.”


Iako teško možemo spiritističko kanaliziranje osjećaja poginulih branitelja, obećavanje plaće od 8.000 eura, nazivanje jednog od najpoznatijih svjetskih nogometaša “Lukicom” i niz sličnih situacija nazvati podmetanjem, sasma je sigurno da se o Grabar-Kitarović društvenim mrežama zlonamjerno širio i dio neistina; od njenog zdravstvenog stanja do navodnih životnih stilova. No ništa bolje nisu prošli ni ostali kandidati. Ipak, u komentarima pod člancima i na Facebook stranicama portala, između stvarnih ljudi bez agende, mogli su se primijetiti komentatori koji neumorno navijaju za svog kandidata, a istovremeno potežu najtežu artiljeriju na političke protivnike. Od jutra do mraka.

Projektiraju li se izbori preko društvenih mreža?

S obzirom na otkrića kako i u razvijenim demokracijama političari kupuju takozvane stranačke “botove”, s pravom se možemo zapitati čitamo li zaista nečija uvjerenja ili se radi o projektiranju stvarnosti i okruženja za izlazak na birališta. Istini za volju, botovi su programi umjetne inteligencije koji manje ili više uspješno komuniciraju preko interneta sa živim ljudima, no u ovom kontekstu botom smatramo internetskog plaćenika koji piše, lajka i komentira ono što mu je učitano stranačkim programom.

Naime, i među novinarima kruži neprovjerena informacija prema kojoj su velike stranke angažirale skupine ljudi čiji je zadatak lajkati, voditi ratove na društvenim mrežama u korist njihova kandidata i spuštati ili dizati komentare ispod članaka na portalima. Za to se, kruži glasina, može zaraditi desetak tisuća kuna po kampanji, no postavljena je i visoka norma kao i provjera kvalitete obavljenog posla.

Nisu svi plaćeni novcem

Dakako, ne treba zanemariti ni internetske aktiviste najčešće izabrane iz stranačkog pomlatka, kojima obavljanje ovog posla ulazi u rok stranačke službe. Riječ je mahom o mlađim ljudima kojima su društvene mreže prirodno okruženje i s kojima se strategija pisanja komentara dogovara putem grupa na aplikacijama za poruke ili u zatvorenima Facebook grupama. Koliko je jaka stega unutar takvih okruženja vidjeli smo i na nedavnom slučaju Hrvatske demokratske zajednice, stranke s najjačom organizacijom na terenu, koja je zbog komuniciranja u Viber i WhatsApp grupama napravila pravu čistku u svojim redovima.

Na prošlim izborima za parlament bio je posebno uočljiv desant živozidaša na otvoreni prostor društvenih mreža u kojem su se poruke klonirale do besvijesti, dok je na izborima za Europski parlament iznimnu vještinu u organiziranja Facebook pješadije pokazao Mislav Kolakušić. Njegovi su sljedbenici, poput kakve sekte, pod člancima na portalima i na Facebook stranicama medija ustrajno objašnjavali zašto će glasati za suca osvetnika te zašto je van svake pameti imati drugačije mišljenje.

Kako to izgleda u svijetu?

Velika tržišta u ovakvim situacijama vide i priliku za veliku zaradu pa postoje kompanije od kojih možete kupiti pratitelje, komentare i lajkove. Takve tvrtke nazivaju i farmama klikova i često su smještene u zemljama s jeftinom radnom snagom. Facebook pak navodi “fake likes” pod kojim podrazumijeva lažne ili stvarne profile preko kojih se pružaju usluge paketnog kupovanja lajkova ili komentara.

Sve brojnije kompanije koje se bave ovakvim poslovima svoje cjenike ne kriju, a o zanimljivom slučaju političarke Tanje Kühne pisao je i Deutsche Welle. Ona je, naime, za samo 80 eura kupila 500 pratitelja na Facebooku od kompanije Paidlikes. A onda su mediji objavili stup srama na kojima su se našli brojni političari, uključujući Kühne, te estradnjaci i sportaši koji na ovaj način kupuju ugled i utjecaj.

Da nije riječ o bezopasnoj stvari komentirao je za DW Sebastian Bay, stručnjak za digitalne manipulacije. “Možete potkopati legitimne i pojačati nelegitimne glasove. Lažnim profilima možete probuditi pogrešan dojam i predstaviti se dijelom lokalne zajednice. Teško je otkriti što je stvarno, a što pogrešno”, kaže Bay. “I tko stvarno stoji iza toga.”

Fake likes vs. Fake news

S obzirom na manipulativne tehnike, fake likes je vrlo srodan fake newsu kojega smo postali svjesni tijekom predsjedničke kampanje Donalda Trumpa. Podsjetimo, Wired je tada objavio priču o Makedoncu iz Velesa koji je u četiri zaradio 16.000 dolara otvarajući stranice s lažnim vijestima u korist aktualnog američkog predsjednika. U isto je vrijeme prosječni Makedonac zarađivao 371 dolar.

Lažne ili ukradene vijesti sa svojih stranica dijelio je u Facebook grupama obožavatelja Donalda Trumpa odakle su ih Trumpovi aktivisti širili poput španjolske gripe. Tako je Boris, zahvaljujući njihovom aktivizmu, ostvario znatnu korist preko Googleovog sustava za oglašavanje. Iako je ovo radio samostalno, bez naručitelja, i danas se analizira njegov utjecaj na suvremenu američku povijest.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Nema predaje

‘Kao da mi izmiče tlo pod nogama!’ Kako se othrvati stresu povezanim s koronavirusom

Osim epidemije koronavirusa, zadesila nas je još jedna – epidemija stresa. Malotko je ostao posve pribran i imun na novonastalu situaciju, a sva ta neizvjesnost u kojoj smo se naši, imala je utjecaja na naše psihičko zdravlje.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“U našem kućanstvu uvijek sam ja bila ta koja je smirivala stresnu situaciju: sve vezano uz posao, uz školu i obrazovanje djece, uz plaćanje računa… Muž i ja oboje radimo, dolazimo umorni kući, djeca su zahtjevna i naravno da je znalo doći do stresnih situacija i povišenih tonova. No dosad mi je uspijevalo nekako držati sve konce u rukama i vratiti sve na normalan, uobičajen kolosijek”, opisuje svoju situaciju gospođa Snježana (53) iz Zagreba.

“No onda je došla epidemija i iznenada sam se počela osjećati kao da mi izmiče tlo pod nogama. Ta neizvjesnost što donosi sutra, hoćemo li se razboliti i kad će sve završiti, pa onda smanjenje prihoda, pa škola od kuće (mlađi sin je još u srednjoj školi), pa rad od kuće… Iako se svi inače dobro slažemo, sad kad smo stalno bili zajedno, počeli smo se svađati oko sitnica, a ja više iznenada nisam imala enirgije niti ideje kako to zaustaviti”, govori dalje gospođa Snježana.


“Po prvi puta sam doista podlegla stresu, nisam više bila funkcionalna kao prije, a zbog toga me počela peći savjest jer mi se činilo da nisam svojoj obitelji onoliko korisna koliko bih trebala biti, i to baš sada kad sam im možda bila najpotrebnija. Počelo me živcirati i ono što me prije smirivalo ili uopće ne bih primijećivala. Poslije jedne dosta burne svađe, uvidjela sam da tako više ne ide. Nije me sram priznati da sam potražila pomoć. Nazvala sam psihologa. I to je bila dobra odluka. Nisam dobila sad neki savjet koji bih isti čas mogla primijeniti, ali sam ipak od stručne osobe čula par stvari koje su mi pomogle. Za početak, doznala sam da u ovome nisam sama, da se puno ljudi osjeća kao ja i da dosta ljudi traži pomoć. Ta spoznaja bila mi je utješna. I kasnije je bilo lakše. Sad na prvi znak da pucam po šavovima, zovem psihologa i ne dopuštam da se kaotično stanje u mojoj glavi razbukta”, kaže na kraju Snježana.

Što je stres, kako ga prepoznati i što učiniti?

Doista, ovakve priče u posljednje su vrijeme vrlo česte. Stres, na koji niti prije nismo bili posve imuni, sada je postao još intenzivniji s obzirom da nam je svima budućnost neizvjesnija. Ipak, neki se s pritiskom nose bolje, nego gore. Zašto je to tako, rekla nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

Što je to stres?

O stresu govorimo kao o stanju narušene psihičke i tjelesne ravnoteže do kojeg dovodi osjećaj ugroženosti ili osobni doživljaj da se ne možemo suočiti sa zahtjevima okoline ili im se prilagoditi. Stres je univerzalno stanje, svi se možemo (ponekad) tako osjećati, a stres mogu izazvati različite individualne ili pak društvene okolnosti. Ključ je u subjektivnoj procjeni – razlikujemo se u onome kakvima procjenjujemo događaje oko nas. Nekima stres izazove gradski promet, drugima javni nastupi, trećima ispit. Što izaziva stres ovisi, kako o našim osobinama, tako i prošlim iskustvima.

Koji su to najčešći znakovi da smo pod prevelikim stresom, odnosno, koji bi bili znakovi da smo pred “pucanjem”, što bi se kolokvijalno reklo? Kad bi stvarno trebalo nešto poduzeti?

Stanje stresa prate tjelesne reakcije, npr. pojačan rad srca i pluća, povišen krvni tlak, povećana napetost mišića – kojima se organizam priprema za reakciju i zaštitu. Iz ove reakcije mogu proizaći i neki pozitivni ishodi; dakle, ne da “samo” preživimo, već i da postanemo otporniji na svakodnevne nedaće. No, ključna riječ je umjereno.

Naš organizam ne može dugotrajno podnositi povišenu razinu pobuđenosti pa tako nakon perioda odupiranja stresu dolazi do iscrpljenosti. I tada se javljaju teži tjelesni simptomi: kronični umor, poteškoće spavanja i nesanica, glavobolje, a zbog oslabljenog imuniteta organizam lakše pobolijeva.

Emocionalno se stres očituje kroz osjećaj tjeskobe i anksioznosti, potištenosti, straha, bijesa. U stanju stresa luče se povećane razine tzv. stres-hormona kortizola, ali i adrenalina (zbog trajne pripravnosti na reagiranje), koje dovode do biokemijske neravnoteže. Što to znači? Povećane razine hormona dovode do promjena u tijelu, pa tako i u mozgu, te u konačnici oslabljuju naše sposobnost koncentracije, potom organizacije, planiranja i donošenja odluka – drugim riječima, oslabljuju naše rezoniranje i razmišljanje.

Imajući to u vidu – da, posljednjih par mjeseci, ali i vrijeme koje nam tek dolazi, izuzetno su i bit će zahtjevni jako velikom broju ljudi. Onima sa starijim ili kronično bolesnim članovima obitelji, onima koji zbog npr. posla žive odvojeni od svojih obitelji, onima koji ne znaju što će biti s njihovim plaćama ili radnim mjestom, posebice u područjima rada najviše pogođenih mjerama suzbijanja pandemije. Tu najčešće spominjemo ugostiteljstvo, turizam, trgovinu, no ne zaboravimo kako su se ove mjere odrazile na poslove medicinskih djelatnika, učitelja i nastavnika te svih drugih službi i zaposlenja kojima je temelj rad s ljudima.

Osim formalnih promjena (npr. protokola zaprimanja u bolnice ili on-line nastave) mjere su mnogima donijele izostanak ili smanjenje uobičajenog kontakta, neverbalne komunikacije, osmijeha, zagrljaja. A ljudi su, prije svega, društvene životinje.

Možemo li si nekako pomoći?

Nažalost, ovdje je riječ o vanjskim stresorima, na koje ne možemo utjecati, kao što bi mogli na prebukiranje dogovorima (kojima smo  često skloni) ili zatrpavanje poslom (ako se sami njime natovarujemo). Drugim riječima, stresor je tu, čak i ostaje tu. Ono što ipak možemo je pokušati osnažiti organizam te mu barem tako slati poruku da se netko za nj brine.

U stresnim situacijama poželjno je pokušati zdravo se i uravnoteženo hraniti, redovitim obrocima, zdravim namirnicama, povrćem i voćem. Također, treba pokušati dovoljno i dobro spavati (možda uvođenjem higijene spavanja tako da se odlazi na spavanje u isto vrijeme, uz istu rutinu). Važno je pokušati se opustiti, koliko je to moguće. Uz prijatelje, knjigu, filmove.

Možda najvažnije je nikako ne zaboraviti fizičku aktivnost koja poboljšava raspoloženje povišenjem razine serotonina u mozgu za što je najbolja aerobna vježba, npr. hodanje, trčanje, bicikliranje ili plivanje. Posebnu korist vježbanje ima za izlučivanje endorfina (čiji naziv doslovno znači “vlastiti morfin”, odnosno morfij, sredstvo za ublažavanje boli koje tijelo samo proizvodi).  Fizička aktivnost je povezana s lučenjem više hormona (npr. hormon rasta, adrenalin, inzulin, testosteron i estrogen,…) koji pogoduju nizu važnih tjelesnih reakcija. Popis je dug pa izdvajam samo neke (osnaživanje mišićnog tonusa, ubrzavanje bazalnog metabolizma, razgradnja masti).

No, da ne bude zabune – promijeniti navike nije jednostavno niti u najpovoljnijim okolnostima. Lako je iz udobnih cipela nabrojati što bi ljudi trebali raditi kako bi si pomogli. Kada je to lako, ljudi to čine i sami, spontano. Boriti se u bremenita vremena, kada se treba starati za obitelj, kad ne možemo zaspati jer ne znamo otkud nam novci za bolju i zdraviju prehranu, je izuzetno teško.

Mogu li se građani nekome obratiti za pomoć? Imate li možda podatak, jesu li ljudi u ovom razdoblju više tražili psihološku pomoć?

Dobra vijest je da za to postoje obučeni saveznici – psiholozi, psihoterapeuti – koji mogu saslušati, umiriti, dodati neke druge naočale i perspektivu gledanja na probleme i, što je najvažnije, biti tu.

Tijekom proteklog razdoblja veći je broj sugrađana prepoznao ovu potrebu i zatražio psihološku pomoć, u vidu poziva na telefone za psihološku pomoć dostupne u svim županijama, ali i mnogim nevladinim organizacijama čiji su stručnjaci bili često dostupni za savjetovanje 0-24. U ranijim mjesecima su psihološke savjetodavne službe, odnosno odlasci psihologu bili onemogućeni zbog “zatvaranja”, no to je sada i te kako opcija. Ne samo opcija, mnogima je izuzetno potrebno.

Otvoreni telefoni za psihološku pomoć građanima

Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” otvorio je osam telefonskih linija na koje mogu zvati građani iz cijele Hrvatske.
Svaki dan od 8 do 22 sata bit će im pružena psihološka pomoć u  situaciji vezano uz dvije paralelne krize, koronavirus i potres u Zagrebu.

Telefoni: 01 6468 334, 01 6468 335, 01 6468 337, 01 6468 338, 01 2991 356, 01 4696 276, 01 4696 107, 01 4696 297.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP