Prati nas

Mozaik

Birajte mudro i budite uporni

Novogodišnje odluke: Kako da ne odustanemo već u prvim danima novog ljeta?

Nova godina vrijeme je za novi početak. Bez obzira namjeravamo li smršaviti, piti manje alkohola ili se više družiti. Donosimo nekoliko savjeta kako održati novogodišnju odluku.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Matt Popovich/Unsplash

Baš kao što vježbanje ili dijeta uvijek počinju od ponedjeljka, neke velike životne odluke startaju s prvim danom Nove godine. I bez obzira hoćemo li se odlučenog pridržavati, samo razmišljanje o novom ljetu u kojemu ćemo i mi sami biti novi i bolji, ispunjava nas mirom i optimizmom.

No da bi novogodišnje odluke doista i sproveli u djelo, psiholozi savjetuju na koji način da novogodišnje odluke zapravo donosimo.


Mark Griffiths, psiholog s Notthingham Trent sveučilišta kaže da bi novogodišnje odluke, za početak, svakako trebale biti realistične, dakle one koje doista možete ispuniti. Primjerice, želite li u Novoj godini piti manje alkohola, vjerojatnije ćete ispuniti svoj cilj ako konzumaciju alkohola sa sedam dana u tjednu smanjite na tri dana u tjednu, nego da odlučite uopće više ne piti čime otvarate vrata posrtanju u odluci i prije isteka prvih sedam dana.

Odlučite se samo za jednu stvar – i toga se onda držite

Nadalje, najsigurniji način da upropastite novogodišnje odluke je da si zadate previše stvari. Primjerice, puno je bolje da u Novoj godini odlučite samo malo više vježbati, nego da odlučite vježbati, prijeći na vegetarijansku prehranu, prestati piti alkohol i pušiti i više vremena provoditi u prirodi.

Ako pak nekome kažete koju ste novogodišnju odluku donijeli, veće su šanse da ćete se te odluke i držati jer ćete imati svojevrsnog kontrolora među vama bliskim osobama radi kojega će vam biti neugodno ne ustrajati u onome što ste odlučili. Kad već spominjemo društvo, profesor Griffith savjetuje da pri donošenu novogodišnje odluke ne budete sami već da vam se u njoj pridruže bliski ljudi pa tako jedna od odluka može biti da od prvog dana Nove godine čitava obitelj počne jesti manje mesa ili se više kretati. Odlučite li zajedno što ćete promijeniti u novom ljetu, jedni ćete druge poticati da u tome doista i ustrajete.

A kakve se odluke najčešće donose u našem podneblju i koliko smo uspješni u njihovom realiziranju? Upitali smo nekoliko naših čitatelja…

Marija (68), Zagreb

U novoj godini odlučila sam se malo više posvetiti sebi i to na način da ću upisati neki tečaj koji će mi biti zabavan i istovremeno malo pomoći stanju moje kralježnice. Čitav sam radni vijek uglavnom sjedila, dok su djeca bila mala za sebe nikad nemaš vremena, no sada je napokon došlo moje vrijeme i posvetit ću se sebi. Tu dolje u Centru za kulturu imaju tečaj plesa, tako da ću možda to. Susjeda me nagovara na pilates koji je, navodno, jako dobar baš za kičmu, no vidjet ću još. Uglavnom, svakako ću izabrati nešto od toga.

A hoću li se pridržavati odluke? Pa nadam se da hoću, Upotrijebit ću tu jedan mali trik koji mi je otkrila moja kći. Kaže mi da svakako uplatim dolaske na tečaj za čitav mjesec ili možda čak dva. Onda će mi biti žao potrošenog novca pa neću odustajati od odlazaka na satove čak i ako mi se ponekad ne bude dalo.

Verica (70), Zagreb

Moja se odluka sasvim slučajno poklapa s Novom godinom, pa neka to onda bude novogodišnja odluka. Ja sam odlučila malo više putovati. Uvijek sam dosad mislila da je to skupo i naporno, ali išla sam sad ove godina na par izleta koji su organizirani za penzionere tu iz Doma umirovljenika pa sam shvatila da ti nije niti neka strašna cijena, niti neki poseban napor.

Bili smo u Rijeci i na Trsatu, bili smo u Varaždinu za Špancir fest, a u idućoj godini se nadam malo putovati i izvan Hrvatske. Austrija, Italija, Mađarska… Evo, to je moja novogodišnja odluka.

Marko (68), Zagreb

E nas u novoj godini stvarno čeka velika promjena. Ako sve ispadne onako kako smo zamišljali, supruga i ja bismo željeli prodati naš veliki stan i kupiti jedan manji koji ćemo dati sinu, a mi preseliti u kućicu u okolici Zagreba. Cijene kuća na selu su niske tako da mislim da će nam za novac koji nam ostane moći kupiti nešto lijepo s komadićem zemlje.

Moja je želja posaditi vrt. Ne toliko zbog uzgoja hrane – makar je i to važno – nego zbog zanimacije. Uvijek sam volio prčkati po zemlji, a za to dosad nisam imao ni vremena ni prostora. Ako sve ispadne onako kako smo zamislili, 2020. godina bi za nas trebala biti godina povratka na zemlju.

.

Show

Preminuo je Špiro Guberina, volio je Šibenik i svoju ulogu škovacina Strikana

Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti, govorio je Guberina.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj preminuo je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Špiro Guberina. U javnosti će biti zapamćen kao karakterni komičar koji se proslavio ulogom škovacina Joze strikana u Velom mistu (1980.). No ne treba smetnuti s uma ni Špiru Špulu (Zlatna nit, 1976.), omiljenog televizijskog lika djetinjstva današnjih zrelih generacija.

Kao srednjoškolac nastupao u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. 1970. godine je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U stalnom angažmanu u zagrebačkom HNK-u bio je od 1958. do umirovljenja 1999.


Pamtit ćemo ga i po ulogama u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića. Iz televizijskog opusa izvajamo njegovog Divca iz Raosovih Prosjaka i Sinova, Očenašeka iz Majerova Dnevnika Očenašeka… Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2011. U nastavku izdvajamo neke od izjava voljenog glumca.

O ulogama redikula

Da, te likove poznajem u dušu, a Marinković, on ih je pisao! Ivica i ja odigrali smo puno Marinkovićevih likova, a ja nekih 14 njegovih likova. U “Kiklopu”, s kojim smo gostovali po svijetu, a režirao ga je Spajić, glumio sam Krelu, mali lik koji laje na žarulju i uvijek pobere aplauz. To mi je baš odgovaralo − da nemam puno teksta, a idem na turneje i lajem na žarulju. Onda sam to počeo raditi bilo gdje − Marinković mi je to dopustio, na taj sam način protestirao; što god tko kaže, a meni ne odgovara, počnem zavijati. (Slobodna Dalmacija, 2012.)

O gubitku majke

Dosta rano sam izgubio mamu. Imao sam dvanaest godina. To je bio taj, mislim… Sigurno je čovjek malo hendikepiran kod rano izgubi mamu. A inače imam dvije sestre, starije, koje su udate. To sam opazio da sam bio dosta zatvoren, da sam teško sklapao poznanstva. A sada sam dosta brbljiv. Ne znam kako vama djelujem, ali meni se čini da sam postao razgovorljiviji, iako i sada teže sklapam nova poznanstva. (Plavi vjesnik, 1968)

O navodnoj govornoj mani

Ja nisam nikad mucao, nego samo imam, kako mi Dalmatinci kažemo “lijenu artikulaciju” , malo sam govorio “na refule”, kako se kaže. Kao mlad sam htio ići u spikere, ali im s tom mojom “artikulacijom” nisam baš odgovarao, eventualno kao sportski komentator. Ja sam se svojim govorom znao zaletiti, a nas su na Akademiji učili da budemo razumljivi, tako da sam se duplo više trudio prilikom učenja uloga. Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua (Jawaharlal Nehru), kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti. Pa tako lijepo vi napišite kako ja nemam govornu manu, jer vi ste me sve razumjeli zar ne? (EZadar, 2008.)

O ulozi Strikana

Meni je još uvijek drago kad me u Zagrebu ili bilo gdje drugdje smetlari pozdravljaju kao da sam jedan od njih. (Dalmacija News, 2013.)

O ljubavi prema Šibeniku

Žao mi je što sam ga kasno upoznao, jer otišao sam na studij s 18 godina… Sad ćemo slaviti 60 godina mature. Donedavno smo bili 20 : 20, dvadeset živih, dvadeset mrtvih iz te generacije, muški razred, a onda je umro akademik Ante Vulin i sada oni gori vode 21:19. I to je bila moja sreća − što sam se rodio u Šibeniku − hvala Bogu i roditeljima. Sve više to znam cijeniti, sve mi je dolje lijepo i drago, zafrkancija, pa ta Jadrija, ćakule i mudrovanja… (Slobodna Dalmacija, 2012.)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP