Prati nas

Mozaik

Usamljeni blagdani

Svi se druže, a oni su za Božić sami

Blagdani su vrijeme veselja i druženja, no osobe koje su same – a mahom su to osobe starije životne dobi – ne vesele se Božiću. Porazgovarali smo s nekolicinom da vidimo kako se bore protiv samoće…

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Tyler Delgado/ Unsplash

U blještavilu, radosti koje sa sobom donose blagdani, zaboravljamo da se blagdanima ne vesele baš svi. Usamljenih je ljudi mnogo, pogotovo među starijom populacijom, a baš u vrevi i veselju mnogima se njihova samoća čini još nepodnošljivijom.

Moderan tehnologija tu ponešto može pomoći jer putem interneta možemo razgovarati oči u oči s onima koji su nam dragi, a možda udaljeni i tisuće kilometara. Pa ipak, kad video poziv jednom završi, mnogi ostaju sami u svoja četiri zida sa samoćom kao jedinim društvom.


Porazgovarali smo s nekolicinom osoba starije životne dobi koji ove blagdane provode sami. Rekli su nam kako podnose samoću, bore li se protiv nje ili su je prihvatili.

Miroslava (68), umirovljenica iz Zagreba

Muž mi je umro prošle godine tako da su ovo prvi blagdani bez njega. Već sam razmišljala o tome kako će mi biti baš na sam Božić, kako ću to preživjeti. Znate, kad s nekim provedete većinu života, a mi smo bili u braku preko 40 godina, počneš tog nekog osjećati kao dio sebe. Ja sam sretna jer imam djecu pa ću blagdane provesti s njima. Kći će napraviti ručak, doći će i sin i njegova obitelj. I ja ću biti s unucima, bor, pokloni, znate kako to ide. No nakon toga planiram se vratiti kući, iako mi kći predlaže da prespavam kod nje. Ne znam još. Vidjet ću kako ću se osjećati.

Anica (78), umirovljenica iz Karlovca

Teško je za blagdane. Ljudi se druže i vesele, a mi stari smo sami. Muž je umro ima već deset godina, kći živi u Njemačkoj i ove godine neće dolaziti, a meni je teško putovati k njoj. Imam problema s leđima, noge mi otiču. Ne mogu tako dugo sjediti u autobusu. Za Božić ćemo se čuti, no nažalost nećemo biti skupa. Bit ću kod kuće, a gdje bih išla. Posjetit će me vjerojatno kuma. Često mi zna doći, popijemo kavu, malo popričamo. I ona je udovica pa se nekako razumijemo.

Marija (70), umirovljenica iz Zagreba

Živim sama i za ove blagdane ne planiram ništa posebno. Kći mi živi u Americi, a dođe najčešće preko ljeta na malo duže. Sad za Božić neće dolaziti, ali mi se redovito čujemo i razgovaramo preko interneta. Ima Skype tako da se i čujemo i vidimo. Da mi nema toga pa skoro da ne bih vidjela unuke kako rastu. Kažem, oni dođu preko ljeta, ali malo je to. Pa koliko dijete naraste u godinu dana! Kako mi pada samoća? A kako kada. Nekad mi paše, nekad sam tužna. Imam par prijateljica s kojima se družim, to mi puno znači. Otići ćemo i do grada vidjeti to adventsko čudo. Znate, ako čovjeku počne smetati samoća, mopra se pokrenuti, izaći malo. Lqakše se tako.

Ljiljana (74), umirovljenica iz Zadra

Kod kuće sam za blagdane. Meni je najbolje kod kuće. Nisam baš od onih koji strašno pate ako su sami. Imam ja svoje zanimacije, gledam svoje serije, malo križaljka i tako. I prođe dan. A blagdani? Pa nisu mi više blagdani ništa posebno otkako su sinovi narasli. Kad je u kući male djece onda kićenje bora, pokloni i kolači… Sve to ima smisla. Ali kad čovjek ostari… Ma da vam pravo kažem i ne da mi se. Na kitim nikakav bor više. Ne uređujem kuću nešto posebno. Evo, samo stavim adventski vijenac na stol. To mi se sviža i oko toga nema posla. Imam isti vijenac već tri godina. A mi inače imamo običaj svi zajedno, oba sina i njihove obitelji, biti zajedno na ručku za Božić. Jednom kod jednog, drugi put kod drugog. No nakon toga, svako svojoj kući. Doma je najljepše.

Lidija (73) i Franjo (83), bračni par umirovljenika iz Zagreba

Nismo usamljeni dok smo zajedno. A kad jedan ode… Ali i to je dio života. Pa svi moramo  umrijeti. Jedino se od toga ne možeš izvući. Imamo dvije kćeri koje imaju obitelji. One slave Božić sa svojom djecom, a nas posjete. Prije smo mi išli k njima pa smo imali zajednički ručak, večeru, ali mi to više ne možemo. Jako teško hodamo, teškonam je po stepenicama, tako da ne idemo nikud. Čujemo se s kćerima svaki dan, stvarno su jako brižne. Ali neka velika slavlja više nisu za nas.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Show

U 78. godini umro je Mustafa Nadarević, govorio je da je ljubav neobjašnjiva

Nadarević je bio jedan od najcjenjenijih glumaca s ovih prostora, a jednako je uspješan bio i u kazalištu i na filmu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Jedna od najvećih zvijezda jugoslavenske kinematografije, glumac Mustafa Nadarević, preminuo je u 77. godini nakon duge i teške bolesti. Tužnu vijest je za Radio Sarajevo potvrdio njegov prijatelj, također glumac Moamer Kasumović.

Mustafa Nadarević rođen je u Banja Luci 1943. godine. Živio je i radio u mnogim gradovima bivše Jugoslavije, no najveći dio života proveo je u Zagrebu gdje je i započeo glumačku karijeru u Zagrebačkom kazalištu mladih, da bi nekoliko godina kasnije postao članom Drame Hrvatskog narodnog kazališta.


O prvoj ulozi i imenu Mustafa

U prvom razredu osnovne škole u Zagrebu, učiteljica mi je stavila trešnje na uši i bio sam Crvenkapica zato što me htjela prezentirati u razredu. Vi živite u Sarajevu i Mustafa je normalno ime. U Zagrebu je to abnormalno ime. Djeca su vikala ‘Musta otvori usta’. Došao sam baki kući plakati i onda je zamolila učiteljicu da ne piše više Mustafa nego Mujica. Nakon dva tri dana, djeca su vikala Mujica Gujica. (Novi list, 2018.)

O radnim navikama

Ja sam vrlo kasno počeo, negdje sa 36 godina, kad sam dobio kćerku, onda sam se uozbiljio. Imao sam jedan veliki problem, u meni jeste Balkan. I taj Balkan ima jednu prekrasnu krilaticu – lako ćemo. Nema lako, teško ćemo. U 36. godini sam počeo ozbiljno raditi, do tada sam bio zaljubljen u svoju ženu, dijete, svijet oko mene. Posao se mora krvavo odraditi da bi bio dobar. (Novi list, 2018.)

O ljubavi

Ljubav svake vrste, prema knjizi, prema prirodi, prema listu, prema životinji, prema čovjeku… Ljubav nije seks. Ljubav je jedna velika pažnja, nježnost, drugarstvo – neki titraj – nešto neobjašnjivo. A ovo drugo je da bi drugi došli iza nas. (N1, 2018.)

O ženskoj ljepoti

Svakom čovjeku je draže ispred sebe imati osobu iz čijih očiju isijava ljepota. I ženama je ljepše gledati nekog mladog dečka nego ćelavog starog jarca s brčićima. Obožavam žene koje nisu umjetne, danas svaka može dobro izgledati uz pomoć plastične kirurgije i šminke. Volim prirodnu ljepotu. (Globus, 2010.)

Je li za vrijeme Tita bilo bolje?

Apsolutno. Prije svega, bilo nas je dvadeset milijuna. Svaki film gledalo je nekoliko milijuna ljudi. Sad smo rascjepkani na pet, šest, četiri, sedam, osam i ne znam koliko milijuna. U Titovo vrijeme živjelo se drugačije. Školovanje je bilo besplatno, mogao si studirati što si želio, imao si socijalno osiguranje, neku socijalnu državu. Danas toga nema. (CDM.me, 2017.)

O teškoj bolesti

Svim rizičnim skupinama, pogotovo pušačima, mogu poručiti da ne budu primitivni kao ja, da se plaše doktora. Meni je doktor još kao malom djetetu bio ‘jao’, od zubara nadalje, sve je bilo strašno. Dobro je da se ide na vrijeme na preglede, jer onda je izlječivost vrlo blizu. (MojeVrijeme.hr, 2020.)

U svojoj bogatoj karijeri ostvario je mnogo zapaženih uloga poput Bogdana u “Hvarkinji”, Pometa u “Dundi Maroju” i Miletića u “Ostavci”, no mnogi će ga ponajviše pamtiti kao nenadmašnog Leona Glembaja u Vrdoljakovoj ekranizaciji Krležinog klasika “Gospoda Glembajevi”.

Osim toga, glumio je i u filmovima “Kuduz”, “Gluvi barut”, “Praznik u Sarajevu”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, „”Gori vatra”, “Nafaka” i mnogim drugima. Publiku ispred malih ekrana oduševio je ulogom Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen normalan” koja je snimana od 2007. do 2016. godine.

Nadarević se okušao i kao kazališni redatelj te je 1992. godine u Gavelli režirao “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, a nakon toga i “Balkanskog špijuna”, “Zabune” i Hasanaginicu”.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP