Zdravlje
Prisilna mirovina može biti štetna: Nije isto otići svojom voljom ili biti izguran
Dobrovoljna mirovina može biti zasluženi mir. Prisilna mirovina često je nešto sasvim drugo: gubitak i tišina koja nastupi kada radno mjesto nestane prije nego što je čovjek sam odlučio otići.
Za neke je umirovljenje početak slobodnijeg razdoblja života, dok je za druge kraj formalnih radnih obveza isto što i gubitak dnevnog ritma, društvenih kontakata, osjećaja korisnosti i osobnog identiteta.
Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Epidemiology & Community Health usporedilo je podatke o osobama starijima od 50 godina u Australiji, Kini i Sjedinjenim Američkim Državama. Znanstvenici su promatrali kako odlazak u mirovinu utječe na usamljenost te jesu li učinci isti u različitim društvima i kulturama.
Mirovina nosi rizik usamljenosti…
Umirovljenje u zapadnim društvima, pokazalo se, može biti povezano s većom usamljenošću. U Australiji je predviđena prevalencija usamljenosti među umirovljenima iznosila 19,4 posto, a među onima koji nisu u mirovini 17 posto. U Sjedinjenim Državama je razlika bila još izraženija: 19,3 posto kod umirovljenih prema 15,7 posto kod neumirovljenih.
… a prisilna mirovina još veći
Ono što je najvažnije, u Australiji i SAD-u najmanje usamljeni bili su oni koji su se umirovili dobrovoljno, dok su najviše od usamljenosti patili oni koji su u mirovinu otišli prisilno. Jedno je otići iz svijeta rada kada je čovjek za to spreman, a posve je drugo otići zbog bolesti, otkaza, iscrpljenosti ili zato jer je poslodavac odlučio da njemu to odgovara.
Kinezi su drugačiji
Zanimljivo je da su rezultati u Kini bili drukčiji. Ondje su umirovljeni ispitanici bili manje usamljeni od onih koji su još radili. Znanstvenici to povezuju s drukčijim obiteljskim i kulturnim obrascima. Posebno u ruralnim sredinama gdje stariji ljudi češće zadržavaju važnu ulogu u obitelji ili čak postaju njen stup.
