Za neke je umirovljenje početak slobodnijeg razdoblja života, dok je za druge kraj formalnih radnih obveza isto što i gubitak dnevnog ritma, društvenih kontakata, osjećaja korisnosti i osobnog identiteta.
Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Epidemiology & Community Health usporedilo je podatke o osobama starijima od 50 godina u Australiji, Kini i Sjedinjenim Američkim Državama. Znanstvenici su promatrali kako odlazak u mirovinu utječe na usamljenost te jesu li učinci isti u različitim društvima i kulturama.
Mirovina nosi rizik usamljenosti…
Umirovljenje u zapadnim društvima, pokazalo se, može biti povezano s većom usamljenošću. U Australiji je predviđena prevalencija usamljenosti među umirovljenima iznosila 19,4 posto, a među onima koji nisu u mirovini 17 posto. U Sjedinjenim Državama je razlika bila još izraženija: 19,3 posto kod umirovljenih prema 15,7 posto kod neumirovljenih.
… a prisilna mirovina još veći
Ono što je najvažnije, u Australiji i SAD-u najmanje usamljeni bili su oni koji su se umirovili dobrovoljno, dok su najviše od usamljenosti patili oni koji su u mirovinu otišli prisilno. Jedno je otići iz svijeta rada kada je čovjek za to spreman, a posve je drugo otići zbog bolesti, otkaza, iscrpljenosti ili zato jer je poslodavac odlučio da njemu to odgovara.
Kinezi su drugačiji
Zanimljivo je da su rezultati u Kini bili drukčiji. Ondje su umirovljeni ispitanici bili manje usamljeni od onih koji su još radili. Znanstvenici to povezuju s drukčijim obiteljskim i kulturnim obrascima. Posebno u ruralnim sredinama gdje stariji ljudi češće zadržavaju važnu ulogu u obitelji ili čak postaju njen stup.
