Prati nas

Mozaik

Budite bolji

12 osobina koje omiljeni ljudi nemaju

Internet je prepun savjeta o tome kako biti omiljen u društvu. Mi vam donosimo popis osobina koje biste trebali izbjegavati.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako biti omiljen u društvu?
foto: Priscilla Du Preez/Unsplash

Svatko želi biti voljen i željen, bilo to u poslovnim ili privatnim situacijama. Doista, postoje ljudi s kojima je lako, zabavno i koji osvjetle čitavu prostoriju čim se pojave na vratima. Ne treba posebno ni naglašavati da je takvim osobama u životu lakše jer ih svi gledaju sa simpatijama. Scott Mautz, kolumnist za portal Inc.com koji je skoro dvadeset godina radio na rukovodećim pozicijama te upošljavao i surađivao doslovno sa stotinama ljudi, otkriva 12 karakteristika koje valja izbjegavati da bi nas ljudi voljeli:

1. Prikrivena samohvala

Englezi za to imaju poseban izraz: humblebragging. To je izvještačena skromnost kroz koju se provlače vlastita ostvarenja i zasluge. Ljudi koji se služe tim psihološkim trikom nadaju se izvući korist iz svoje (lažne) skromnosti, a kroz to nikada ne propuštaju priliku naglasiti svoja postignuća ili kvalitete. No najčešće im ne uspije niti jedno niti drugo.


Evo nekoliko primjera: “Ah, osjećam se grozno. Primili su me i na Harvard i na Yale i sad ne znam što bih odlučio. Zašto je donošenje odluka tako teško?”; “Ah, OPET me firma poslala u Pariz na tjedan dana!”

Neki kažu da im je takva prikrivena i lažno skromna samohvala daleko gora od otvorenog hvalisanja. Time se pozabavila i jedna znanstvena studija s Harvarda koja je ustanovila da osobe koje se hvale na tako lažno skroman način na kraju ne ispadaju niti skromni, niti uspješni, već – očajni. Savjet bi svakako bio da zadržite ovaj “skromni” dio, no zaboravite na samohvalu. Ako ste u svojem poslu doista dobri, to će izaći na vidjelo.

2. Previše otkrivanja

To rade oni ljudi koji sa svima konstantno dijele previše nebitnih detalja iz svojeg života. Društvene mreže su naročite pogodne za to pa ćete na Facebooku kod takvih ljudi pronaći redovite objave o tome što su jeli, o čemu su razmišljali, kad su odrezali nokte, otišli na spavanje ili bili u kupovini namirnica. To su ljudi koji očajnički žele pažnju i odobravanje.

Istraživanje Sveučilišta Birmingham pokazalo je da stalno objavljivanje na društvenim mrežama i najsitnijih detalja iz života rezultira time da ljudi postanu manje povazeni s vama jer više ne razlikuju koju vrstu informacija s kime dijelite. Drugim riječima, time se gubi intimnost u odnosima. Zato birajte s kime ćete nešto podijeliti i čuvajte najvažnije i najintimnije informacije za uzak krug ljudi.

3. Ja, ja i opet ja!

Svi znamo takve ljude. Uvijek se sve vrti oko njih. Stalno pričaju i brinu samo o sebi. Zainteresiranost samo za sebe dovodi do toga da se ostali ljudi za vas interesiraju – manje. Osobno ćete više profitirati ako radite upravo suprotno.

4. Netransparentnost

Ništa nije tako prozirno kao kad pokušavate biti netransparentni, kad ne kažete što stvarno mislite. Mi ljudi vrlo dobro primjećujemo znakove neiskrenosti. Nije vrijedno čak niti jednom pokušati nešto prikriti, jer će to ljudi primijetiti pa i u svakoj idućoj prilici misliti da će se biti isto.

5. Prebacivanje na svoju temu prije nego odgovorimo na temu sugovornika

Sigurno možete prepoznati kad vas netko ne sluša, ne prati, već samo čeka trenutak kad će vam upasti u riječ i priču okrenuti na sebe. Može se reći da takve ljude više zanima da budu zanimljivi nego da ih zanima što vi govorite. Ponekad se u društvu takvih osoba osjećate kao višak, kao nekakva smetnja njihovom solilokviju.

Slušajte druge i vježbajte princip “čekanja” (tako da se zapitate “Zašto ja govorim?”). Postavljajte protupitanja. Pokažite da vas zanima. No ne zaboravite i na sljedeće…

6. Previše slušate i baš ništa ne otkrivate

Ovo je upravo suproto od prethodnog, no jednako nepoželjno. Naravno, dobro je ako znate slušati i postavljate puno pitanja, no u nekom trenutku morate podijeliti sa sugovornikom i dio sebe jer će se povezanost izgubiti, a sugovornik bi mogao pomisliti da ste manipulator.

Studija koju je provelo Američko psihologijsko udruženje pokazalo je da je ključ u dobrom balansu između slušanja i dijeljenja te da je puno bolje diskretno samootkrivanje nasuprot strogog suzdržavanja.

7. Emotivni disbalans

Ljude koje sve može izbaciti iz takta i one koji nikada ne pokazuju svoje emocije, teško je voljeti. Možemo razumjeti uzroke takvih ponašanja, ali ne volimo kad su ona prisutna baš stalno. Što se tiče ovog neemocionalnog dijela priče, to uključuje i nepostojanje osmijeha. Tim Sanders, autor uspješnice Likebility Factor (Faktor sviđanja, eng.) kaže da iskreni osmijesi izravno potiču sviđanje.

8. Hladno držanje

To nikada nećete doživjeti od osoba koje se svima sviđaju. Postoje šefovi koji svojim zaposlenicima kažu da su im “njegova vrata uvijek otvorena”, no ako i dođete na razgovor dočekat će vas hladno, negostoljubivo lice i emotivna distanca.

9. Ljubitelji katastrofa

Negativni ljudi isrpljuju. Stalno su u nekoj krizi i pokušavaju svoju dramu prenijeti na vas. Vođe u velikim organizacijama često bivaju usisani u oblak negativnosti. To onda ljudi slijede pa šefovi postaju to omraženiji što se ukupna negativnost povećava.

10. Nevjerodostojni komplimenti

Svatko bi radije da ga uopće ne hvale nego da ga lažno hvale. Kad se netko razbacuje neutemeljenim komplimentima, ne možete drugačije nego da mu to zamjerite.

11. Traženje odobravanja

Svi nastojimo podržavati ljude oko sebe, no nitko ne želi baš svakome biti roditelj i uvjeravati ga da će sve biti u redu. Ljudi koji stalno traže odobravanje ili utjehu lako to mogu pretvoriti u sažaljenje. Ironično, oni željni stalnog podržavanja mogu to maskirati u preveliku srdačnost.

12. Nikad ne propuštaju priliku za osudom

Dobro je razmisliti o tome kako bi nam bilo grozno čuti da nam netko kaže: “A tko si ti da sudiš?” Zato ne sudite! Ne prosuđujte druge već se sjetite kako je grozno kad netko stalno prosuđuje vas.

.

Mozaik

Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, a traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.


Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Mirjanu nevidljive sile žele kontrolirati

Koronavirus je obična prevara! To je tek malo jača gripa. Ma što jača – to je obična gripa. Niti to! To je obična prehlada. Pa zna se da koronavirusi izazivaju prehlade. A sad su u čitavom svijetu umjetno stvorili tu paniku samo zato da bi nas mogli lakše kontrolirati.” (Facebook)

Dragica je “pročitala” Big Pharmu

I evo ga! Sad će nekim čudom iznenada pronaći cjepivo! Baš zgodno! Prvo izazovu bolest, a onda nam ponude čudotvoran lijek. I to po 20 dolara po dozi. 20 dolara puta nekoliko milijardi ljudi pa vi računajte. I još sad vele da neće biti dovoljna samo jedna doza nego ćemo se morati cijepiti tri ili više puta! I tko zna čega će sve biti u tim cjepivima? Mene nitko neće cijepiti! Jednostavno ne dam! (Facebook)

Vlado se probudio, više nije ovca

Ništa im ne vjerujem! To je sve smišljeno. Pa vidite da nas sad već pripremaju za novi val. I sve je to po direktivi nekoga izvana. A ovce sve to puše. Ovi vele karantena, i mi kao ovce svi u kućama. Onda vele maske, a mi opet svi brnjice na usta. Ljudi su ovce. I oni to dobro znaju zato se tako i ponašaju prema nama! (Facebook)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP