Prati nas

Mozaik

Pravo na krik

Jozefina Jasna Petrović objavila je svoj prvi roman ‘Pravo na krik’, bili smo na promociji

Radnja romana smještena je u socijalističku Hrvatsku, vrijeme koje danas rijetko propitujemo izvan političkog diskursa i u kojem, naglasila je Petrović, nije bilo pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i prava djeteta.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Sandro Bura

Najpoznatija hrvatska borkinja za prava umirovljenika i starijih osoba, sindikalistica i feministkinja, nekad novinarka, Jasna Petrović predstavila je u punoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva svoj prvi roman “Pravo na krik”. Roman je autorica potpisala kao Jozefina Petrović, a objavio ga je Verbum.

Iako je objavila prvijenac u zrelim godinama, Petrović je, čulo se od govornika, napisala i zreli roman, vrijedan filmske ekranizacije. Kako su govornici nekoliko puta naglasili da vjeruju da je u predstavljenom štivu puno toga autobiografskog i proživljenog, autorica je kazala kako je ipak riječ – o fikciji: “Ovaj roman nije ni ispovijed ni ispovijest. To je fikcija koja pripada meni i mnogim ženama.” A o svojem književnom imenu, novom identitetu, kaže: “Nisam izmislila novo ime. Jozefina je moje krsno ime.”


Radnja romana smještena je u socijalističku Hrvatsku, vrijeme koje danas rijetko preispitujemo izvan ideološko-političkog diskursa i u kojem, naglasila je Petrović, nije bilo pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i prava djeteta. Kaže, tada teme zlostavljanja u obitelji nisu bile odveć popularne i zastupljene u javnosti. “Pravo na krik je krik za pravo na slobodu riječi. Tema zlostavljanja je bila gurana pod tepih, baš kao i tema razvoda i raspada obitelji. I jednog i drugog si se morala sramiti”, prisjetila se Petrović. Time je, čuli smo od recenzenata, ovo djelo još vrijednije.

Promociju je moderirao redatelj Mario Kovač, ulomke su čitale glumice Nina Violić i Hana Hegedušić, a svirala je Ana Rucner. O romanu su govorili urednica Nera Karolina Barbarić, recenzenti Branimir Baron-Brljević i Marijana Rukavina Jerkić te ilustratorica Dunja Niemčić.

Pogledajte galeriju:

O romanu

Sadašnjost glavne junakinje smještena je u početak osamdesetih godina, vrijeme buđenja novih energija nakon pobuna koje zahvaćaju svijet. No, junakinja je zarobljena u svojem unutarnjem svijetu samopreispitivanja, gdje, u trenutku kad joj prijeti gubitak identiteta zbog trauma iz braka koji se raspada, odbija biti žrtva traume iz djetinjstva. Odbija biti žrtva na bilo koji način. Zaglavljena u liftu egzistencije bori se s vlastitim demonima i istražuje svoj identitet, ne dopustivši predati se kalupima vremena. Kao podvojeno dijete socijalizma i tajni podrijetla svoje obitelji, ona, umjesto predaje i bijega, bira rušenje tabua.

Neobična je vizura umiranja kao spasa, pa se tako smrću oca, majke, očuha, najposlije pojavljuje smiraj. Junakinja se uči smijati. Kako su ocijenili recenzenti, ‘Pravo na krik’ je istinski vrisak senzibilne žene koja u nekom trenutku života konačno polijepi puzzle svoga djetinjstva, mladosti i zrelosti.

.

Mozaik

Kane Tanaka (117) je najdugovječnija Japanka – uživa u svakom danu

Svoju dugovječnost je u petak proslavila pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Japanka Kane Tanaka, koja je prema Guinessovoj knjizi rekorda najstarija osoba na svijetu, postavila je ove subote novi rekord. Postala je najdugovječnija Japanka svih vremena sa navršenih 117 godina i 261 danom.

Rekord je držao njen sunarodnjak Nabi Tajima, stanovnik otoka Kikai, no on je preminuo u travnju 2018. godine, prema podacima koje je objavilo tamošnje Ministarstvo zdravlja, rada i socijalne skrbi.


Gospođa Tanaka je rođena 2. siječnja daleke 1903. godine kao sedmo od ukupno devetero djece u obitelji. Rođena je prerano, a dojila ju je žena koja joj nije bila biološka majka. Tijekom Drugog svjetskog rata radila je u trgovini zajedno sa suprugom Hideom. Do kraja rata umrli su joj i suprug i sin.

Kane Tanaka se umirovila u 63. godini. Sedamdesetih je boravila u Sjedinjenim Državama gdje ima nekoliko nećaka i nećakinja. U 103. godini dijagnosticiran joj je karcinom debelog crijeva koji je pobijedila. Sa 107. godina napisala je knjigu u kojoj govori o dugovječnosti. Sada živi u domu za stare i nemoćne u Fukuoki na jugozapadu Japana. Titulu najstarije Zemljanke ponijela je u ožujku prošle godine.

Svoju dugovječnost i rekord najdugovječnije Japanke proslavila je pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji. “Čak i usred pandemije koronavirusa, moja baka je dobre i čini se da uživa u svakome danu. Kao obitelj smo sretni i ponosni na njen rekord”, kazao je Eiji.

Podsjetimo, prije dvije godine, na pitanje koji joj je dio života najdraži, odgovorila je: “Ovaj, sada.” Ova drevna starica kaže da bi voljela još poživjeti i proslaviti 120. rođendan. Rado krati vrijeme matematičkim igrama i kaligrafijom.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP