Prati nas

Zdravlje

Tenisice na noge i - krenite!

Rizik od čak sedam vrsta raka možete sami značajno smanjiti

Znanstvenici su analizirali podatke različitih ispitivanja provedenih na čak 750.000 odraslih osoba te ustanovili da tjelesna aktivnost značajno smanjuje opasnost od razvoja karcinoma.

Objavljeno

|

foto: PDPics/Pixabay

Treba li vam još malo poticaja da biste svoju novogodišnju odluku o više tjelovježbe proveli u djelo, poslužit će najnovije otkriće znanstvenika koje glasi: redovito vježbanje značajno smanjuje rizik od karcinoma.

U studiji objavljenoj u četvrtak u časopisu Kliničke onkologije znanstvenici su otkrili da je vježbanje povezano s manjim rizikom od čak sedam vrsta raka: onog debelog crijeva, koštane srži, bubrega, dojke, jetara, endometrija i non-Hodgkinovog limfoma.


Studiju je provelo Američko udruženje za rak, Nacionalni instutut za rak i Škola javnog zdravstva s Harvarda. Znanstvenici su analizirali podatke različitih ispitivanja provedenih na čak 750.000 odraslih osoba iz Amerike, Europe i Australije koji su upitani o svojim fizičkim aktivnostima i čije je stanje ponovno provjereno nakon deset godina kako bi se ustanovilo jesu li u međuvremenu oboljeli od kojeg od 15 oblika raka.

Kod muškaraca koji su redovito vježbali je ustanovljeno da su u 14 posto nižem riziku od razvoja raka debelog crijeva, dok su žene u 10 posto slučajeva imale smanjen rizik od raka dojke. Također, žene su imale i do 18 posto manji rizik od raka endometrija te non-Hodgkinovog limfoma.

“Ova saznanja pružaju izravnu kvantitativnu potvrdu teze da tjelesna aktivnost značajno smanjuje opasnost od razvoja karcinoma”, kaže se u izvješću. No znanstvenici priznaju da postoje još neke varijable koje bi mogle utjecati na smanjen rizik od razvoja raka. Primjerice, osobe koje redovito vježbaju često općenito njeguju zdraviji stil života, a postavljena pitanja odnosila su se samo na slobodno vrijeme ispitanika te njima nije obuhvaćeno njihovo radno vrijeme te podatak pješače li ili bicikliraju na posao ili ne.

Također, podaci možda nisu posve precizni jer su gotovo svi ispitanici bili bijele rase, a neke od analiziranih studija oslanjale su se na iskrenost ispitanika u njihovim odgovorima. No bez obzira na sve, tjelovježba je od ranije povezana sa smanjenim rizikom od razvoja karcinoma, pa ova najnovija studija samo potvrđuje ranija saznanja.

“Preporuke o tjelovježbi izrađene su uglavnom s obzirom na njihov utjecaj na kronične bolesti poput bolesti srca i dijabetes”, rekla je Alpa Patel iz Američkog udruženja za rak. “No ova studija potvrđuje da je redovita tjelesna aktivnost također vrlo važna i u prevenciji raka.”

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP