Sve je više ljudi koji žive u privremenom ili trajnom celibatu. Mogu li oni biti sretni?

Iako su u 21. stoljeću zadovoljstva tijela, zahvaljujući digitalnim aplikacijama, postala dobavljivija od potvrde o nekažnjavanju, za mnoge to nije dovoljno i ne čini ih sretnima. Zato broj onih koji odustaju od vođenja ljubavi – raste.

Neki od njih nisu nikada bili pretjerano zainteresirani, drugima treba predah kako bi se oporavili od negativnih iskustava i promijenili životnu perspektivu. Jedna od potonjih je Catherine Gray koja se je 2014. godine odlučila na jednogodišnji celibat. O tome je napisala knjigu The Unexpected Joy of Being Single (eng., Neočekivane radosti samovanja).

“Od svoje 16. do 34. godine nisam bila single više od šest mjeseci ukupno. Osjećala sam se nepotpunom, ako nisam bila u paru i stalno sam tražila nečije odobravanje. Dotaknula sam dno nakon šestomjesečne veze i zato sam odlučila godinu dana suzdržavati se od spolnosti i spojeva”, objasnila je Gray za The Guradian.

Iako je, kaže, brisanje aplikacija za dejtanje bilo poput odvikavanja od droge, celibat joj je postao – olakšanje. “Umjesto da činim ono što moj partner želi da činim, otkrivala sam stvari koje mi se sviđaju. Zavoljela sam jogu, fotografiranje i putovanja. Odijevala sam se drugačije i više nisam mislila o tome kako ću privući muškarce. Počela sam se gledati kao osobu, a ne kao nečiju djevojku ili seksualnu zabavu”, navodi Gray.

Sve je to promijenilo i njeno poimanje odnosa pa je danas u zdravoj vezi. “Ako sam nesigurna u počecima veze, znam da je to zbog toga što mi je ta osoba emocionalno nedostupna. I zato radije odustanem, nego da tu priču guram na silu dalje”, objasnila je naučeno Gray.