Prati nas

Mozaik

Ljudi i tehnologija

Pet razloga zašto sam u šezdesetima postala čangrizava stara baba

Nitko ne želi postati čangrizav i ljutit, ali se to nekako dogodi. S godinama nam sve više stvari počne ići na živce i više nemamo volje to skrivati. A možda ne bismo ni trebali.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Alev Takil/Unsplash

U srednjoj dobi svi se kunu da nikada neće postati kao ona stara uvijek namrgođena susjeda koja nikada nikoga ne pozdravlja već se na sve otresa i stalno nešto gunđa. Pa ipak, sve nas s vremenom sustigne čangrizavost.

Ann Richardson za portal Sixty and Me bez okolišanja otkriva o čemu se zapravo radi: “Vjerujem da me većina ljudi zna kao veselu stariju ženu koja ima dobar život i vrlo malo razloga za prigovaranje. Sve je to istina. Pa ipak, u isto vrijeme se malo po malo pretvaram u čangrizavu staru babu. Ovo je nekoliko stvari koje me sve više i više nerviraju. Zapravo, ima ih još, ali ne želim pretjerivati…”


Mobiteli

Mirno šetaš svojim kvartom kad se iznenada netko zaleti u tebe jer umjesto da gleda kud hoda, bulji u svoj mobitel. Ili ga vidiš kako ti ide ususret i staneš, a on samo nakratko digne pogled i promrmlja “Oprostite!”, kao da nije mogao pretpostaviti da će se u nekom trenutku zaletjeti u nekoga.

Ruksaci

A o ruksacima u tramvaju ili autobusu da i ne pričam! Strašno me iritiraju neobazrivi ljudi koji ne skidaju ruksak s leđa niti u velikoj gužvi, već tim torbetinama guraju sve oko sebe u ionako skučenom prostoru. Palo mi je na pamet da bi ljubitelje ruksaka trebalo poslati na neku posebnu obuku da nauče malo o gabaritima, koliko prostora zauzimaju. Možda bi im to pomoglo da shvate da njihovi ruksaci zauzimaju gotovo jednako prostora kao i oni sami.

Odlazak u kino

Prije sam voljela ići u kino. Pogledala bih nekoliko reklama i foršpana, a onda se udobno zavalila i uživala u filmu. No više ne!  Točno do mene sjedi neki mladi par koji tijekom čitavog filma odmata bombone u šuškavim papirićima i to jedan po jedan, vrlo polako. Razumiju li oni da sporije ne znači i tiše već ta sporost samo produžuje agoniju? Možda je to oduvijek problem, ali sam sada ja manje tolerantna.

Ono što se prije sigurno nije događalo je to da ljudi za vrijeme prikazivanja filma provjeravaju nešto na svojem mobitelu. Čak i kad na pričaju, svjetlost strašno smeta. Mislim da bi ljudi morali biti u stanju zaboraviti na svoje mobitele bar dok traje film. I svi imaju potrebu nešto jesti! Neka kina nude čak i kompletne obroke za gledatelje filma, što je možda dobro za one gladne, no za ljude koji sjede do njih – to je užas!

Selfiji

Već i sam taj izraz – selfi – tako dobro opisuje nove generacije. U moje vrijeme, nije bilo potrebno stalno pokazivati gdje se nalazimo, ma gdje to bilo. Najgore je u galerijama i muzejima gdje se ljudi naslikavaju i zapravo uopće ne obraćaju pažnju na same umjetnine, već samo na to da pokažu svijetu gdje su bili. Možda bi trebale postojati nekakve lažne galerije, namijenjene samo njima, tako da mi ostali možemo uživati u pravim galerijama u miru.

Aerodromi

Svi vole putovati i poslije pričati o prekrasnim mjestima koja su vidjeli. No pritom nikad ne govore o aerodromima. Čini li mi se to samo ili aerodromi postaju sve gori i gori?

Neudobnost samog aviona još nekako i mogu podnijeti, iako su sjedala uvijek preuska i nikad nema dovoljno mjesta za noge. Ali ono što me posebno uzrujava je sav stres oko toga da dođeš na aerodrom na vrijeme i onda te iduća dva sata ne puste da uđeš u avion. Zatočen si na aerodromu, stisnut s gomilom ljudi, nemaš gdje sjesti, a svuda uokolo samo trgovine i trgovine. Ne volim kupovinu ni u neko zgodnije vrijeme, a kamoli kad čekam ukrcaj na avion i ionako imam previše stvari koje nosim.

A onda još i minijaturni ženski toaleti. WC još funkcionira kako-tako, ali oni malecki umivaonici u koje ti ne stane ni dlan! I kako se pušta voda? Ručica prema gore ili prema dolje, ili možda ima senzor, ili je papučica na podu. Misle li dizajneri tih naprava da mi automatski znamo kako se koriste?

Čangrizava i ljutita?

Da, postajem čangrizava stara baba. Ne znam nerviraju li me više drugi ljudi ili sva ta tehnologija. Sve što znam je da mi nešto krade moje inače dobro raspoloženje.

.

Show

Jimmy Stanić je u studiju i ponovno snima, pridružila mu se i Barbara

Istinska legenda hrvatske glazbe, Jimmy Stanić (91), ponovno je u studiju gdje s Orkestrom Josipa Cvitanovića snima novi album. Na snimanju mu se pridružila i supruga Barbara.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Legendarni Jimmy Stanić ponovno je u studiju, što je vijest koja će sigurno razveseliti njegove brojne obožavatelje. Stanić (91) u studiju Croatia Recordsa snima novi album zajedno s Orkestrom Josipa Cvitanovića, a na snimanju mu se pridružila i supruga Barbara.

Život ove istinske ikone hrvatske glazbe sve je samo ne dosadan i uobičajen. Iako je s vremenom postao gotovo zaštitni znak Zagreba, rodom je iz Dubrovnika, što je možda manje poznato. Živi u Utrinama, iako je zapravo s Trešnjevke. Onu legendarnu bubu više ne vozi, iako ga je vjerno služila čak 30 godina.


Jimmy Stanić se oženio tek u 61. godini, a do 55. živio je kao pravi dečko – s mamom. Susret sa svojom suprugom Barbarom Trohar ovako je opisao: “Ugledao sam je s leđa, a potom pohitao da je vidim i s prednje strane”. Nije se, kaže, ranije ženio jer je čekao pravu i – dočekao je. 

No kao i u svakom braku, i u njihovom ima trzavica, ali sve se to brzo riješi. ”Naljutim se, ali ne mogu reći da se to na meni vidi. Naljute me neke stvari, ali onda ja to s Barbarom rešim”, kazao je Stanić.

Iako mu se bogata karijera proteže na više desetljeća i obilježena je brojnim hitovima poput “Prolazi sve…”, “Kobila Suzy”, “Prsluk pucam”, “Pokloni svoj mi foto”, “Dimnjačar” i mnogim drugima, od glazbe se, priznaje, nije obogatio.

”Ne, nažalost. Ja volim pevati. Nisam nikad nikom rekel – morate mi tolko platiti, inače ne bum peval. Rekel sam: ‘kolko možete tolko mi platite, jebi ga’. U Bosni mi je jedna gatara gatala pa mi veli: ‘dečko, ti ne buš nikad imal gomilu love, al – uvek bu ti kapalo…’ I, tak je do danas”, rekao je svojedobno za Jutarnji.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP