Prati nas

Show

Šibenski glumac i hrvatski branitelj Leon Lučev: ‘Osjećam se kao Jugoslaven’

‘Meni je to Jugoslavija. Moja. Ljudi. Koji zajedno žive i stvaraju. Vole se. Rastu zajedno. I gube se, nalaze, pitaju, lome, skakuću od sreće, mijenjaju.’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Leon Lučev (screenshot: HRT)

“Što je meni Jugoslavija”, naslov je objave na Facebooku u kojoj glumac Leon Lučev (50) objašnjava kakav odnos ima prema toj nestaloj državi. Lučev je, podsjetimo branitelj i pripadnik 113. Šibenske brigade i 60 postotni je invalid.  Danas živi i radi u Beogradu. Status prenosimo u cijelosti.

Dugo se mučim temom identiteta

Odrastanje u Jugoslaviji, bazična obitelj, rat, akademija, brak, razvod, djeca. Ostavljaju tragove u čovjeku. Psihi. Identitet mi je tema rada. Tko smo mi iza naših identiteta? To mi je pitanje. Tko je naš glumac, čovjek koji hendla, obrađuje, korigira naša iskustva dok smo mi u nepoznatom sebi. U zaboravu. Moj zaborav traži svoj prvi identitet. I najbliži. Jugosloven.


Formiran i deformiran

Kao takav sam rođen, odgojen, formiran. I deformiran. I to živim sve ove godine. Nesvjesno. I sve više svjesno. Radim u svim republikama. Nagrađen u svima, osim Makedonije. Ali tog teritorija više nema. Ne postoji. Dakle moj identitet nije teritorijalan. Sjećanja postoje na tu zemlju, na iskustva, na odnose, ali nije ni identitet prošlosti. On ima s prošlošću veze. Ali mimo nje – prošlosti , rata, raspada te države – tu je. Živim ga sada.

I zanimljivo da ovo pišem iz Beograda. Grada koji mi trenutno odgovara. Dovoljno je velik za skrivanja, dovoljno topao za druženje, dovoljno mali za nježnost i dovoljno veliki da mi ide na kurac. Ali što je meni taj identitet? Što ga čini?

Sa svih strana

Bio sam sa Mikijem prije nekoliko večeri u Ljubljani, i sa Jozkom i Mihom. U Zagrebu sa svojom djecom, Majom, čuo se s Smiljanom. U Budimpešti sa studentima. U Novom Sadu sa studentima. Pripremam radionice u Beogradu i Zagrebu. Trebao bih u martu raditi s Tinom u Bosni. Pa u maju sa Alexom u Makedoniji. Sa Ognjenom sinoć na Kanarevom brdu pričamo. Olja se javlja iz Beča. Puna je ko šipak. Svega. Trebamo se vidjeti u Beogradu u maju. Bruno je kao šipak u Rijeci. Eksplodirat će od svega. Dražen na relaciji Beograd – Zagreb. Lucija u Zagrebu. Jelena, Neo i ja trenutno u Beogradu. Postavljamo neke naše temelje za dalje. Iz ljubavi. Ela, Ivan i Zoe u Zagrebu. Vidim ih u letu, a potrebe su puno veće. Mama i sestra su u Americi. Zoran i Vjeko na Hvaru. Georg u Berlinu i Portugalu. Ivana sa stomakom u Zagrebu. Ivan nešto kuha u Crnoj Gori.

Meni je to Jugoslavija. Moja. Ljudi. Koji zajedno žive i stvaraju. Vole se. Rastu zajedno. I gube se, nalaze, pitaju, lome, skakuću od sreće, mijenjaju. Slučajni susreti sa Živkicom i Nastjom. Damir i Kate. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo. Jer je naša. Nema pravila. Nema razlika. Nema sranja. I puno sam ih zaboravio sada, ali znaju da su tu. U srcu. 

.

Show

Preživjet ćemo i ovo: Poruka generaciji koju život nije mazio

‘Nije nas život mazio generacijo moja, ali znaš li što je zajedničko svakom od tih grubih udaraca? Sve smo ih preživjeli! Neki su nas bacili na koljena, ali opet smo znali kako ustati. Generacijo moja, baš ovih dana kad je teško sjetiti se lijepog…’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Doista, nije ovoj našoj generaciji bilo lako. Prvo rat, pa financijska kriza, pa krediti u švicarcima, pa bolesti, razvodi, otkazi, a onda još i pandemija i potres. Naša poznata pjevačica Ivana Plechinger (46) putem društvenih mreža poslala je poruku svojoj generaciji i na kraju zaključila: “Preživjeli smo sve, pa ćemo i ovo!” Pročitajte i glavu gore!

“Nije nas život mazio generacijo… Servirao nam je i rat i financijsku krizu, kredite u švicarcima, a i ‘klasike’ otkaza, razvoda, bolesti i odlazaka najmilijih. A sad? Na meniju je nešto što još nijedna generacija prije nas nije doživjela – virus koji prijeti da će ugroziti više ljudi no mnoge nedaće o kojima smo učili iz udžbenika povijesti. Ali to nije sve! Neki od nas koji Zagreb zovu svojim domom, potresom su u trenutku ostali bez njega, a svima se to nedjeljno buđenje upisalo u sjećanje najgoreg buđenja koje pamtimo.


Nije nas život mazio generacijo moja, ali znaš li što je zajedničko svakom od tih grubih udaraca? Sve smo ih preživjeli! Neki su nas bacili na koljena, ali opet smo znali kako ustati. Generacijo moja, baš ovih dana kad je teško sjetiti se lijepog, sjeti se svih izlazaka i plesanja dok te noge više ne služe i pjevanja dok ne ostaneš bez glasa na svim tulumima uz “Dva dinara druže” i “Ja ti pišem pismo stari prijatelju moj”.

Sjeti se svih kultnih koncerata, položenih ispita i slavlja u njihovo ime. Sjeti se svih izleta i roštiljanja i svih smijanja s onima koje najviše voliš. Sjeti se svakog putovanja i svakog novog okusa i mirisa u zemljama koje vidiš prvi puta. Sjeti se svih zagrljaja. Baš svih. Svih poljubaca u suton i u zoru, u podne i u ponoć, svih dodira od jutra do sutra. Sjeti se generacijo. Sad kada nam sve to najviše nedostaje, sjetimo se najvažnijeg – svaku smo svoju nedaću preživjeli! I ovu ćemo.

Ništa više neće biti isto, čitav će svijet i svi u njemu biti drugačiji jer svaki će zagrljaj značiti toliko više, svaka kava s društvom i romantična večera, svaki koncert veselit će te jače, svaki novi grad i nova šetnja, svaki susret, svaka neočekivana dobrota dublje će te dotaći… Zanimljivo je da nas prijetnja smrću tjera da život cijenimo više i postanemo stvarno svjesni svih ljepota koje smo proživjeli i koje živimo. Smrt naš život stavlja u pravu perspektivu. Hvala joj na tome.

Generacijo moja, pametni smo mi, ali nismo znali kako mudro živjeti. Hoćemo li sada konačno naučiti? E, ajde da hoćemo.” Pogledajte Ivanin video:

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP