Prati nas

Mozaik

Zadnji je trenutak za sadnju amarilisa, te raskošne ‘viteške zvijezde’

Lukovicu valja posaditi u lonac koji je tek pet do deset centimetara širi od nje same. Polovica ili čak dvije trećine lukovice treba ostati iznad zemlje kako bi se vrat lukovice održao suhim, što znatno olakšava brigu i sprječava bolesti.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Amarilis (foto: Franz W/Pixabay)

Kada je o lončanicama riječ, malo je što tako grandiozno, a opet lako za uzgoj, poput amarilisa. Riječ je o lukovičastoj biljci koja, prema dostupnim podacima, može cvasti više od sedamdeset godina zaredom pa je svrstavamo među ono što Englezi nazivaju plants for life ili biljke koje nas prate cijeli život. Dolaze u bezbroj boja i varijacija cvjetova; od snježno bijele do krvavo crvene, uskih ili širokih latica.

Najviše rascvjetalih amarilisa u cvjećarnama završi za Božić dok će posljednje isporuke uzgajivači prema kupcima poslati za Uskrs. Kupite li jednu taku biljku, nemojte ju baciti nakon cvatnje, već je uz pomoć ovih preporuka pripremite za iduću sezonu.


Ali zapravo nije riječ o amarilisu

Iako su je stoljećima zvali amarilisom (rod Amarillys), botaničari su se 1985. godine konačno dogovorili da je riječ o Hyppeastrumu. No komercijalno ime teško je promijeniti pa i danas u laičkom razgovoru govorimo o amarilisima, što činimo i u ovom tekstu.

Amarilis (foto: Alina Kuptsova /kolosser417/Pixabay)

Sada znamo da se rod Ammarillys odnosi na lukovičaste biljke s juga Afrike, dok su u rod Hyppeastrum svrstane slične, ali različite biljke, koje dolaze iz područja Amerika; od Argentine, preko Meksika do Kariba. Samo ime rodu Hyppeastrum nadjenuo je britanski botaničar William Herbert (1778.-1847.), što bi u prijevodu značilo – viteška zvijezda. Zašto baš tako? Do današnjih dana nitko nije odgonetnuo.

Lukovica amarilisa (foto: Sandro Bura)

Njega od sadnje do cvatnje

Kako je riječ o lukovici osjetljivoj na niske temperature sadimo je u zatvorenom prostoru od listopada do veljače. Uz optimalne uvjete, biljka bi trebala procvjetati šest do osam tjedana nakon sadnje.

Lukovicu valja posaditi u lonac koji je tek pet do deset centimetara širi od nje same. Polovica ili čak dvije trećine lukovice treba ostati iznad zemlje kako bi se vrat lukovice održao suhim, što znatno olakšava brigu i sprječava bolesti.

Lukovica amarilisa 10 dana nakon sadnje (foto: Sandro Bura)

Lonac stavite na dobro osvijetljeno mjesto gdje se temperatura kreće oko 21°C. Zalijevajte vrlo škrto (jednom tjedno u podložak; koliko supstrat upije u petnaestak minuta), sve dok se ne razviju prvi listovi. Najvjerojatnije će se, uporedo s njima, pojaviti i cvatni pupovi. Kada se listovi razviju, a biljka vidljivo uđe u vegetaciju, počnite s redovitim zalijevanjem. Ne dopustite da se supstrat osuši, ali izbjegavajte i pretjeranu vlagu te zadržavanje vode u podlošku.

Okrećite lonac redovito kako se biljka ne bi nagnula prema izvoru svjetla. Kada se započnu otvarati cvjetovi, smjestite biljku u hladniji prostor (15-18°C) kako biste duže uživali u cvatnji.

Lukovica amarilisa 15 dana nakon sadnje (foto: Sandro Bura)

Nakon cvatnje

Odrežite posušene cvatne stapke. Ako se biljka nalazi u malom loncu, sada je presadite u lonac nekoliko centimetara širi od prethodnog kako bi se lukovica moga udebljati, a eventualne postrane lukovice razviti. Presađivati možete nekoliko puta godišnje u sve veće i veće lonce, ovisno o dinamici razvoja i razmnožavanja biljke.

Nakon cvatnje nastavite zalijevati uz tjedno prihranjivanje nekim od komercijalnih gnojiva za lončanice. Kada zatopli, biljku možete smjestiti na balkon ili u vrt, na mjesto koje ima dovoljno svjetla, ali je zaštićeno od žarkog podnevnog sunca.

Par tjedana prije prvih mrazeva, smanjite zalijevanje ili ga u potpunosti zaustavite kako bi se biljci posušilo lišće, a ona ušla u fazu mirovanja. Nakon toga lonac s lukovicom smjestite u negrijani mračni prostor u stanu ili podrum, gdje će ipak biti zaštićena od smrzavanja.

Lukovica amarilisa 35 dana nakon sadnje (foto: Sandro Bura)

Neki vrtlari u željenom trenutku probude lukovicu zalijevanjem i smještanjem lonca na svjetlo i toplije mjesto, dok će je drugi izvaditi iz supstrata, odvojiti mlade postrane lukovice i ponoviti sve kako je gore nabrojano. U toplijim krajevima amarilisi se mogu uzgajati kao vrtno lukovičasto cvijeće.

foto: Sandro Bura

.

Mozaik

Lewisia – kamena djevica kojoj ćete se veseliti iz godine u godinu

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kada bismo mogli križati čuvarkuću i jaglac, vjerojatno bismo dobili biljku nalik lewisiji, cvjetnici koja polako, ali sigurno, osvaja hrvatske vrtove i balkone. Priča o njoj, barem onaj dio poznat zapadnoj civilizaciji, počela je paralelno s najvećom američkom avanturom – ekspedicijom koja je pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka istražila do tada nepoznat zapad Amerike.

Meriwether Lewis, vojnik i javni službenik, ali i prirodoslovac, kraj potoka Lolo u današnjoj saveznoj državi Montani 1. srpnja 1806. godine otkrio je biljčicu koja je kasnije po njemu dobila ime – Lewisia rediviva.


Indijanski crni lijek

Ova skromna biljka navikla na škrte kamenjare ranije je bila poznata američkim domorocima koji su je zvali gorkim korijenom ili crnim lijekom, a koristili su je kao rijetku delikatesu. Legenda kaže da su za bisage pune gorkog korijena davali konja.

Postoji čak i mit prema kojem je jedan dio biljke iz originalnog Lewisovog herbara oživljen naknadno i to nekoliko godina nakon što je biljka prikupljenja. Ono što je sasma sigurno je da se Lewis iz višegodišnje ekspedicije vratio s barem jednim živim i zdravim primjerkom lewisije.

Kamena djevica

Iako se i danas L. rediviva sa svojim velikim ružičastim cvijetom rado uzgaja po znalačkim vrtovima, po popularnosti ju je pretekla bliska rođaka Lewisia cotyledon koja cvijeta više puta godišnje; od ranog proljeća do kasne jeseni. Zovu je još i Siskiyou lewisia ili kamena djevica.

I kod ove vrste lišće dugo do 9 centimetara raspoređeno je čvrsto rozetasto. A na stapkama dugim do 30 centimetara, štitasto su zbijeni cvjetovi koji dolaze u puno boja; od čisto bijele preko ružičaste, narančaste i crvene do potpuno žute. Mnogima su najzanimljivije hippie varijante s prugastim cvjetovima. Rod Lewisia, za sada, bilježi 19 vrsta smještenih u botaničku porodicu Montiaceae.

Lewisia cotyledon (foto: Sandro Bura)

Gdje uzgajati?

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima. Kada se uzgaja kao lončanica, valja joj osigurati hladno prezimljavanje u svijetlim i negrijanim prostorijama. Uspjeh je zagarantiran kada se biljka zimi, zbog kontroliranja vlage, može držati u negrijanom stakleniku.

Pozicija i temperatura

Samim tim što potječe iz američkih stjenjaka jasno ne da Lewisia podnosi ekstremne raspone temperature i sušu. Lewisia traži puno svjetla. Uspijevati će na punom suncu, ali i na zapadnoj ekspoziciji.

Supstrat

Biljku valja posaditi u ocjedito, siromašno i po mogućnosti kiselo tlo. Idealne su za kamenjar i sadnju u kamene zidove. Kada se uzgaja kao lončanica, dobar recept za supstrat je jedna trećina kvarcnog (riječnog) pijeska na dvije trećine komercijalne tresetne mješavine za uzgoj lončanica.

Kada zalijevati

Ekstremno je osjetljiva na višak vlage. U takvim uvjetima vrlo lako dođe do truljenja “mrkvastog” korijena. Stoga se voda u podlošku nikada ne smije zadržavati, a biljku valja zaliti tek kada se supstrat u potpunosti osušio.

Kako prihranjivati

Iako je lewisia “programirana” za škrte uvjete, možete je tijekom ljeta gnojiti na dvotjednoj bazi komercijalnim gnojivima za cvatuće biljke.

Kako razmnožavati

Odvajanjem postranih izboja i sjemenom.

Ubiranje sjemena lewisije

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP