Prati nas

Mozaik

Zadnji je trenutak za sadnju amarilisa, te raskošne ‘viteške zvijezde’

Lukovicu valja posaditi u lonac koji je tek pet do deset centimetara širi od nje same. Polovica ili čak dvije trećine lukovice treba ostati iznad zemlje kako bi se vrat lukovice održao suhim, što znatno olakšava brigu i sprječava bolesti.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Amarilis (foto: Franz W/Pixabay)

Kada je o lončanicama riječ, malo je što tako grandiozno, a opet lako za uzgoj, poput amarilisa. Riječ je o lukovičastoj biljci koja, prema dostupnim podacima, može cvasti više od sedamdeset godina zaredom pa je svrstavamo među ono što Englezi nazivaju plants for life ili biljke koje nas prate cijeli život. Dolaze u bezbroj boja i varijacija cvjetova; od snježno bijele do krvavo crvene, uskih ili širokih latica.

Najviše rascvjetalih amarilisa u cvjećarnama završi za Božić dok će posljednje isporuke uzgajivači prema kupcima poslati za Uskrs. Kupite li jednu taku biljku, nemojte ju baciti nakon cvatnje, već je uz pomoć ovih preporuka pripremite za iduću sezonu.


Ali zapravo nije riječ o amarilisu

Iako su je stoljećima zvali amarilisom (rod Amarillys), botaničari su se 1985. godine konačno dogovorili da je riječ o Hyppeastrumu. No komercijalno ime teško je promijeniti pa i danas u laičkom razgovoru govorimo o amarilisima, što činimo i u ovom tekstu.

Amarilis (foto: Alina Kuptsova /kolosser417/Pixabay)

Sada znamo da se rod Ammarillys odnosi na lukovičaste biljke s juga Afrike, dok su u rod Hyppeastrum svrstane slične, ali različite biljke, koje dolaze iz područja Amerika; od Argentine, preko Meksika do Kariba. Samo ime rodu Hyppeastrum nadjenuo je britanski botaničar William Herbert (1778.-1847.), što bi u prijevodu značilo – viteška zvijezda. Zašto baš tako? Do današnjih dana nitko nije odgonetnuo.

Lukovica amarilisa (foto: Sandro Bura)

Njega od sadnje do cvatnje

Kako je riječ o lukovici osjetljivoj na niske temperature sadimo je u zatvorenom prostoru od listopada do veljače. Uz optimalne uvjete, biljka bi trebala procvjetati šest do osam tjedana nakon sadnje.

Lukovicu valja posaditi u lonac koji je tek pet do deset centimetara širi od nje same. Polovica ili čak dvije trećine lukovice treba ostati iznad zemlje kako bi se vrat lukovice održao suhim, što znatno olakšava brigu i sprječava bolesti.

Lukovica amarilisa 10 dana nakon sadnje (foto: Sandro Bura)

Lonac stavite na dobro osvijetljeno mjesto gdje se temperatura kreće oko 21°C. Zalijevajte vrlo škrto (jednom tjedno u podložak; koliko supstrat upije u petnaestak minuta), sve dok se ne razviju prvi listovi. Najvjerojatnije će se, uporedo s njima, pojaviti i cvatni pupovi. Kada se listovi razviju, a biljka vidljivo uđe u vegetaciju, počnite s redovitim zalijevanjem. Ne dopustite da se supstrat osuši, ali izbjegavajte i pretjeranu vlagu te zadržavanje vode u podlošku.

Okrećite lonac redovito kako se biljka ne bi nagnula prema izvoru svjetla. Kada se započnu otvarati cvjetovi, smjestite biljku u hladniji prostor (15-18°C) kako biste duže uživali u cvatnji.

Lukovica amarilisa 15 dana nakon sadnje (foto: Sandro Bura)

Nakon cvatnje

Odrežite posušene cvatne stapke. Ako se biljka nalazi u malom loncu, sada je presadite u lonac nekoliko centimetara širi od prethodnog kako bi se lukovica moga udebljati, a eventualne postrane lukovice razviti. Presađivati možete nekoliko puta godišnje u sve veće i veće lonce, ovisno o dinamici razvoja i razmnožavanja biljke.

Nakon cvatnje nastavite zalijevati uz tjedno prihranjivanje nekim od komercijalnih gnojiva za lončanice. Kada zatopli, biljku možete smjestiti na balkon ili u vrt, na mjesto koje ima dovoljno svjetla, ali je zaštićeno od žarkog podnevnog sunca.

Par tjedana prije prvih mrazeva, smanjite zalijevanje ili ga u potpunosti zaustavite kako bi se biljci posušilo lišće, a ona ušla u fazu mirovanja. Nakon toga lonac s lukovicom smjestite u negrijani mračni prostor u stanu ili podrum, gdje će ipak biti zaštićena od smrzavanja.

Lukovica amarilisa 35 dana nakon sadnje (foto: Sandro Bura)

Neki vrtlari u željenom trenutku probude lukovicu zalijevanjem i smještanjem lonca na svjetlo i toplije mjesto, dok će je drugi izvaditi iz supstrata, odvojiti mlade postrane lukovice i ponoviti sve kako je gore nabrojano. U toplijim krajevima amarilisi se mogu uzgajati kao vrtno lukovičasto cvijeće.

.

Mozaik

Stiglo je pismo iz Italije. ‘Mi smo tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana’ Pročitajte ga!

‘Mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Francesca Melandri, poznata talijanska spisateljica koja se već skoro tri tjedna nalazi u karanteni u Rimu, napisala je ‘pismo iz budućnosti upućeno dragim kolegama Europljanima‘, opisujući sve emocije koje će nas preplaviti u tjednima pred nama.

Pišem vam ovo iz Italije, što znači – iz vaše budućnosti. Mi smo sada tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana. Svi grafovi epidemije pokazuju da smo upleteni u nekakav paralelni ples.


No mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.

Sad kad vas gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da su se mnogi od vas zaključali u kuće, citirali Orwella, neki čak i Hobbesa. No uskoro ćete biti prezauzeti za takvo nešto.

Kao prvo, jesti ćete. Ne samo zato što će to biti jedna od posljednjih stvari koju još možete učiniti.

Naći ćete desetke grupa na društvenim mrežama u kojime se nude savjeti kako provesti svo ovo slobodno vrijeme na što bolji način. Priključit ćete se svim tim grupama i onda ih nakon par dana potpuno ignorirati.

Potražit ćete sve one apokaliptične knjige koje imate, no ubrzo ćete shvatiti da vam se takvo što uopće ne čita.

Opet ćete jesti. Nećete baš dobro spavati. Pitat ćete se što se događa s demokracijom.

Imat ćete vrlo buran društveni život na društvenim mrežama – na Messengeru, WhatsAppu, Skypeu, Zoomu…

Vaša odrasla djeca će vam nedostajati kao nikada prije. Ta pomisao da nemate pojma kad ćete ih opet vidjeti, boljet će vas kao da vas je netko snažno udario u grudi.

Stara zamjeranja i nesuglasice činit će se posve nevažnima. Nazvat ćete ljude za koje ste se zakleli da više nikada nećete razgovarati s njima i pitat ćete ih: “Kako si?”

Mnoge žene će biti pretučene u svojim domovima.

Pitat ćete se što se događa sa svima onima koji ne mogu biti kod kuće jer nemaju svoju kuću. Osjećat ćete se jako ranjivo kad odlazili do trgovine posve pustom ulicom, pogotovo ako ste žena. Pitat ćete se je li ovo načina na koji propadaju društva. Događa li se to doista tako brzo? Zatomit ćete te misli, a kad se vratite kući, opet ćete jesti.

Prikupit ćete nekoliko dodatnih kilograma. Potražit ćete online fitness programe. Smijat ćete se. Puno ćete se smijati. Uživat ćete u crnom humoru kao nikad prije. Čak će i ljudi koji su prije sve shvaćali jako ozbiljno, ozbiljno razmišljati o apsurdnosti života, svemira i svega.

Dogovarat ćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete u supermarketu da ih barem nakratko vidite uživo, no svo to vrijeme pridržavat ćete se mjerama društvenog distanciranja.

Pobrojat ćete sve stvari koje morate napraviti.

Vidjet ćete pravu narav ljudi oko vas jasnije nego ikad prije. Neke će vam se sumnje potvrditi, a druge vas posve iznenaditi.

Intelektualci koji su prije bili sveprisutni i svakoga se dana pojavljivali u vijestima, sada će biti posve nevažni. Neki će se tješiti racionalizacijama koje će biti toliko lišene suosjećanja da ih ljudi više neće moći slušati. No, ljudi na koje prije niste obraćali pažnju, pokazat će se velikodušnima, pouzdanima, pragmatičnima i pronicljivima.

Oni koji na sve gledaju kao na priliku za globalnu obnovu, pomoći će vam da sagledate širu sliku. No oni će vas istovremeno i jako nervirati: lijepo, planet opet diše jer emitiramo manje CO2, ali kako ćemo platiti račune idući mjesec?

Nećete shvaćati je li svjedočenje rađanju novog svijeta grandiozna ili očajna situacija.

Puštat ćete glasnu muziku kroz otvoreni prozor ili iz dvorišta. Kad ste nas vidjeli kako pjevamo arije iz opera s naših balkona, pomislili ste “ah, ti Talijani”. Ali i vi ćete pjevati da se međusobno ohrabrite. Na sav glas ćete kroz prozor pjevati “I will survive”, a mi ćemo vas gledati i potvrdno kimati glavom baš kao što su nama kimali građanu Wuhana koji su to isto pjevali u veljači.

Mnogi od vas će zaspati s mišlju kako ćete se razvesti odmah prvog dana nakon što se ukine karantena.

Mnoga će djeca biti začeta.

Vaša će djeca slušati nastavu preko TV-a. Bit će užasno naporni, ali će vam pričinjati i veliko zadovoljstvo.

Stariji ljudi će se oglušivati na naredbe kao bezobrazni tinejdžeri: morat ćete se svađati s njima i braniti im izlaske, a sve kako se ne bi zarazili i umrli.

Pokušat ćete ne razmišljati o svim onim ljudima koji su umrli usamljeni u jedinicama intenzivne njege.

Željet ćete posipati latice putem kojim prolaze zdravstveni radnici.

Reći će vam da se društvo ujedinilo u zajedničkoj borbi, da ste svi u istom čamcu. I to će biti istina. Ovo iskustvo će zauvijek promijeniti kako vidite sami sebe kao individuu koja je dio veće cjeline.

Kojoj klasi pripadate, bit će jako važno. Nije isto jeste li zatvoreni u velikoj kući s prekrasnim vrtom ili u malom stanu prenapučene stambene zgrade. Niti je isto biti u mogućnosti raditi od kuće ili gledati kako vaš posao nestaje. Taj čamac u kojem ćete svi zajedno ploviti kako biste pobijedili epidemiju, neće svima izgledati isto, niti je doista isti za svakoga. Nikad nije ni bio.

U nekom ćete trenutku shvatiti koliko je sve ovo teško. Bojat ćete se. Podijelit ćete svoje strahove sa svojim najmilijima, ili ćete ih zadržati za sebe kako ih ne biste opterećivali.

Opet ćete jesti.

Mi smo u Italiji i ovo je ono što znamo o vašoj budućnosti. Ovo je tek malo proricanje budućnosti. Mi smo vidovnjaci na niskoj razini.

Ako pogledamo u dalju budućnost, budućnost koja je nepoznata i nama i vama, možemo vam reći samo ovo: kad sve ovo jednom završi, svijet neće biti isti.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP