Prati nas

Mozaik

Zadnji je trenutak za sadnju amarilisa, te raskošne ‘viteške zvijezde’

Lukovicu valja posaditi u lonac koji je tek pet do deset centimetara širi od nje same. Polovica ili čak dvije trećine lukovice treba ostati iznad zemlje kako bi se vrat lukovice održao suhim, što znatno olakšava brigu i sprječava bolesti.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Amarilis (foto: Franz W/Pixabay)

Kada je o lončanicama riječ, malo je što tako grandiozno, a opet lako za uzgoj, poput amarilisa. Riječ je o lukovičastoj biljci koja, prema dostupnim podacima, može cvasti više od sedamdeset godina zaredom pa je svrstavamo među ono što Englezi nazivaju plants for life ili biljke koje nas prate cijeli život. Dolaze u bezbroj boja i varijacija cvjetova; od snježno bijele do krvavo crvene, uskih ili širokih latica.

Najviše rascvjetalih amarilisa u cvjećarnama završi za Božić dok će posljednje isporuke uzgajivači prema kupcima poslati za Uskrs. Kupite li jednu taku biljku, nemojte ju baciti nakon cvatnje, već je uz pomoć ovih preporuka pripremite za iduću sezonu.


Ali zapravo nije riječ o amarilisu

Iako su je stoljećima zvali amarilisom (rod Amarillys), botaničari su se 1985. godine konačno dogovorili da je riječ o Hyppeastrumu. No komercijalno ime teško je promijeniti pa i danas u laičkom razgovoru govorimo o amarilisima, što činimo i u ovom tekstu.

Amarilis (foto: Alina Kuptsova /kolosser417/Pixabay)

Sada znamo da se rod Ammarillys odnosi na lukovičaste biljke s juga Afrike, dok su u rod Hyppeastrum svrstane slične, ali različite biljke, koje dolaze iz područja Amerika; od Argentine, preko Meksika do Kariba. Samo ime rodu Hyppeastrum nadjenuo je britanski botaničar William Herbert (1778.-1847.), što bi u prijevodu značilo – viteška zvijezda. Zašto baš tako? Do današnjih dana nitko nije odgonetnuo.

Lukovica amarilisa (foto: Sandro Bura)

Njega od sadnje do cvatnje

Kako je riječ o lukovici osjetljivoj na niske temperature sadimo je u zatvorenom prostoru od listopada do veljače. Uz optimalne uvjete, biljka bi trebala procvjetati šest do osam tjedana nakon sadnje.

Lukovicu valja posaditi u lonac koji je tek pet do deset centimetara širi od nje same. Polovica ili čak dvije trećine lukovice treba ostati iznad zemlje kako bi se vrat lukovice održao suhim, što znatno olakšava brigu i sprječava bolesti.

Lukovica amarilisa 10 dana nakon sadnje (foto: Sandro Bura)

Lonac stavite na dobro osvijetljeno mjesto gdje se temperatura kreće oko 21°C. Zalijevajte vrlo škrto (jednom tjedno u podložak; koliko supstrat upije u petnaestak minuta), sve dok se ne razviju prvi listovi. Najvjerojatnije će se, uporedo s njima, pojaviti i cvatni pupovi. Kada se listovi razviju, a biljka vidljivo uđe u vegetaciju, počnite s redovitim zalijevanjem. Ne dopustite da se supstrat osuši, ali izbjegavajte i pretjeranu vlagu te zadržavanje vode u podlošku.

Okrećite lonac redovito kako se biljka ne bi nagnula prema izvoru svjetla. Kada se započnu otvarati cvjetovi, smjestite biljku u hladniji prostor (15-18°C) kako biste duže uživali u cvatnji.

Lukovica amarilisa 15 dana nakon sadnje (foto: Sandro Bura)

Nakon cvatnje

Odrežite posušene cvatne stapke. Ako se biljka nalazi u malom loncu, sada je presadite u lonac nekoliko centimetara širi od prethodnog kako bi se lukovica moga udebljati, a eventualne postrane lukovice razviti. Presađivati možete nekoliko puta godišnje u sve veće i veće lonce, ovisno o dinamici razvoja i razmnožavanja biljke.

Nakon cvatnje nastavite zalijevati uz tjedno prihranjivanje nekim od komercijalnih gnojiva za lončanice. Kada zatopli, biljku možete smjestiti na balkon ili u vrt, na mjesto koje ima dovoljno svjetla, ali je zaštićeno od žarkog podnevnog sunca.

Par tjedana prije prvih mrazeva, smanjite zalijevanje ili ga u potpunosti zaustavite kako bi se biljci posušilo lišće, a ona ušla u fazu mirovanja. Nakon toga lonac s lukovicom smjestite u negrijani mračni prostor u stanu ili podrum, gdje će ipak biti zaštićena od smrzavanja.

Lukovica amarilisa 35 dana nakon sadnje (foto: Sandro Bura)

Neki vrtlari u željenom trenutku probude lukovicu zalijevanjem i smještanjem lonca na svjetlo i toplije mjesto, dok će je drugi izvaditi iz supstrata, odvojiti mlade postrane lukovice i ponoviti sve kako je gore nabrojano. U toplijim krajevima amarilisi se mogu uzgajati kao vrtno lukovičasto cvijeće.

foto: Sandro Bura

.

Mozaik

Kane Tanaka (117) je najdugovječnija Japanka – uživa u svakom danu

Svoju dugovječnost je u petak proslavila pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Japanka Kane Tanaka, koja je prema Guinessovoj knjizi rekorda najstarija osoba na svijetu, postavila je ove subote novi rekord. Postala je najdugovječnija Japanka svih vremena sa navršenih 117 godina i 261 danom.

Rekord je držao njen sunarodnjak Nabi Tajima, stanovnik otoka Kikai, no on je preminuo u travnju 2018. godine, prema podacima koje je objavilo tamošnje Ministarstvo zdravlja, rada i socijalne skrbi.


Gospođa Tanaka je rođena 2. siječnja daleke 1903. godine kao sedmo od ukupno devetero djece u obitelji. Rođena je prerano, a dojila ju je žena koja joj nije bila biološka majka. Tijekom Drugog svjetskog rata radila je u trgovini zajedno sa suprugom Hideom. Do kraja rata umrli su joj i suprug i sin.

Kane Tanaka se umirovila u 63. godini. Sedamdesetih je boravila u Sjedinjenim Državama gdje ima nekoliko nećaka i nećakinja. U 103. godini dijagnosticiran joj je karcinom debelog crijeva koji je pobijedila. Sa 107. godina napisala je knjigu u kojoj govori o dugovječnosti. Sada živi u domu za stare i nemoćne u Fukuoki na jugozapadu Japana. Titulu najstarije Zemljanke ponijela je u ožujku prošle godine.

Svoju dugovječnost i rekord najdugovječnije Japanke proslavila je pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji. “Čak i usred pandemije koronavirusa, moja baka je dobre i čini se da uživa u svakome danu. Kao obitelj smo sretni i ponosni na njen rekord”, kazao je Eiji.

Podsjetimo, prije dvije godine, na pitanje koji joj je dio života najdraži, odgovorila je: “Ovaj, sada.” Ova drevna starica kaže da bi voljela još poživjeti i proslaviti 120. rođendan. Rado krati vrijeme matematičkim igrama i kaligrafijom.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP