Prati nas

Show

Nela Sršen o životu u Jugoslaviji: ‘Govorila sam da sam Hrvatica, rekli su da tu za mene nema mjesta’

‘Kada sam se vratila nakon 20 godina, nakon rata, šokiralo me je to što su ti isti ljudi, koji su mene maltretirali, bili najveći Hrvati. Tu čovjek shvati tu prilagodbu karaktera ljudskog bića’, kaže dr. Sršen.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Nela Sršen (screenshot: HRT/Youtube)

Humanitarka i kirurginja iznimnog ugleda, dr. Nela Sršen (54), za HTV je progovorila o svojem odrastanju i školovanju u Jugoslaviji. Objasnila je što ju je nagnalo na studiranje u Italiji u kojoj i danas radi, a koje je bilo, kaže, teško, budući da ga je financirala čuvajući starije i bolesne osobe.

“Brat, sestra i ja smo studirali u Padovi i bilo je teško financijski, ali smo se snalazili na razne načine. U početku smo živjeli kod časnih sestara, a onda sam čuvala starijeg bolesnog gospodina. To je bio jako teško. Nakon toga sam živjela kod jedne starije gospođe koja nije mogla živjeti sama i mislim da su mi te godine kod nje bile najljepše za vrijeme studiranja”, sjeća se Sršen.


No zašto nije studirala, recimo, u Zagrebu? “Dolazim iz malo tvrđe sredine, iz Neretve, gdje su me odgajali djedovi koji su po mentalitetu bili Hrvati. Kao dijete, upijala sam to. U Splitu sam se našla u osnovnoj školi blizu luke Lore gdje su većina djece bili sinovi i kćeri vojnih oficira. Većina njih nisu bili Hrvati porijeklom, imali su drugačiji način razmišljanja. Moji prvi konflikti vezani za nacionalni identitet počeli su već u osnovnoj školi. Znali su me i fizički napadati. Ali djeca se uvijek potuku”, kazala je Sršen.

Nevolje, objasnila je, nisu prestale ni u srednjoj školi: “Bila sam dosta buntovna u Srednjoj umjetničkoj školi u Splitu. Uvijek sam išla protiv toga što se tada govorilo i što se na neki način trebalo prihvatiti. Sjećam se, često su se ispunjavali neki formulari u školi u koje je trebalo upisati državljanstvo i nacionalnost. Meni je bilo logično da napišem za obje rubrike da sam Hrvatica. Nisam bila svjesna da sam se našla u jednom drugom kontekstu, ali dijete tako odgojeno tako razmišlja.“

Sve je eskaliralo pozivanjem roditelja u školu. Otac joj je zbog svega imao problema, a i ona sama je nekoliko puta suspendirana. “Nakon mature zvao me je direktor škole. Rekao mi je: ‘Sršenica, dobila si diplomu. Za tebe ovdje više nema mjesta. Seli se!’ Kada sam se vratila nakon 20 godina, nakon rata, šokiralo me je to što su ti isti ljudi, koji su mene maltretirali, bili najveći Hrvati. Tu čovjek shvati tu prilagodbu karaktera ljudskog bića. To je ono što je meni, na neki način, možda nedostajalo. Ali čovjek sazrijeva s vremenom. Prihvati ponašanje drugih ljudi”, kaže.

Nela Sršen je…

… do dolaska na Hvar, gdje je provela djetinjstvo, živjela u Vidu, mjestu nedaleko Metkovića. Srednju školu završila je u Splitu. Nakon toga upisuje studij medicine u Padovi. Diplomirala je prije roka. Karijeru započinje u Hitnoj službi u Trevisu, a nakon toga u padovanskoj bolnici. Nakon specijalizacije u New Yorku postala je najmlađa članica tima za transplantaciju jetara prof. Davida D’Amica, najcjenjenijega talijanskoga kirurga Sveučilišne bolnice u Padovi.

U srpnju 2004., na preporuku predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, proglašena je počasnom konzulicom Republike Hrvatske u regiji Veneto, u Italiji. Iza tog promaknuća stoji dugogodišnji naporan rad i zalaganje u spašavanju života mnogih teških bolesnika iz Hrvatske. (wiki)

Nela Sršen u emisiji “U svom filmu” (HTV)

.

Show

Preživjet ćemo i ovo: Poruka generaciji koju život nije mazio

‘Nije nas život mazio generacijo moja, ali znaš li što je zajedničko svakom od tih grubih udaraca? Sve smo ih preživjeli! Neki su nas bacili na koljena, ali opet smo znali kako ustati. Generacijo moja, baš ovih dana kad je teško sjetiti se lijepog…’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Doista, nije ovoj našoj generaciji bilo lako. Prvo rat, pa financijska kriza, pa krediti u švicarcima, pa bolesti, razvodi, otkazi, a onda još i pandemija i potres. Naša poznata pjevačica Ivana Plechinger (46) putem društvenih mreža poslala je poruku svojoj generaciji i na kraju zaključila: “Preživjeli smo sve, pa ćemo i ovo!” Pročitajte i glavu gore!

“Nije nas život mazio generacijo… Servirao nam je i rat i financijsku krizu, kredite u švicarcima, a i ‘klasike’ otkaza, razvoda, bolesti i odlazaka najmilijih. A sad? Na meniju je nešto što još nijedna generacija prije nas nije doživjela – virus koji prijeti da će ugroziti više ljudi no mnoge nedaće o kojima smo učili iz udžbenika povijesti. Ali to nije sve! Neki od nas koji Zagreb zovu svojim domom, potresom su u trenutku ostali bez njega, a svima se to nedjeljno buđenje upisalo u sjećanje najgoreg buđenja koje pamtimo.


Nije nas život mazio generacijo moja, ali znaš li što je zajedničko svakom od tih grubih udaraca? Sve smo ih preživjeli! Neki su nas bacili na koljena, ali opet smo znali kako ustati. Generacijo moja, baš ovih dana kad je teško sjetiti se lijepog, sjeti se svih izlazaka i plesanja dok te noge više ne služe i pjevanja dok ne ostaneš bez glasa na svim tulumima uz “Dva dinara druže” i “Ja ti pišem pismo stari prijatelju moj”.

Sjeti se svih kultnih koncerata, položenih ispita i slavlja u njihovo ime. Sjeti se svih izleta i roštiljanja i svih smijanja s onima koje najviše voliš. Sjeti se svakog putovanja i svakog novog okusa i mirisa u zemljama koje vidiš prvi puta. Sjeti se svih zagrljaja. Baš svih. Svih poljubaca u suton i u zoru, u podne i u ponoć, svih dodira od jutra do sutra. Sjeti se generacijo. Sad kada nam sve to najviše nedostaje, sjetimo se najvažnijeg – svaku smo svoju nedaću preživjeli! I ovu ćemo.

Ništa više neće biti isto, čitav će svijet i svi u njemu biti drugačiji jer svaki će zagrljaj značiti toliko više, svaka kava s društvom i romantična večera, svaki koncert veselit će te jače, svaki novi grad i nova šetnja, svaki susret, svaka neočekivana dobrota dublje će te dotaći… Zanimljivo je da nas prijetnja smrću tjera da život cijenimo više i postanemo stvarno svjesni svih ljepota koje smo proživjeli i koje živimo. Smrt naš život stavlja u pravu perspektivu. Hvala joj na tome.

Generacijo moja, pametni smo mi, ali nismo znali kako mudro živjeti. Hoćemo li sada konačno naučiti? E, ajde da hoćemo.” Pogledajte Ivanin video:

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP