Prati nas

Zdravlje

Milijuni su padali

Tri najveće epidemije u povijesti ljudskog roda

Kako se Prvi svjetski rat počeo bližiti kraju, stanovništvo je počela desetkovati nova bolest, koja je u nekoliko mjeseci dosegla ne samo razmjere epidemije, već i pandemije.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Kuma Kum/Unsplash

Ljudsku povijest obilježile su neke epidemije koje su, iako su bile davno, ostavile dubok trag. Bile su to teške zarazne bolesti, protiv kojih nije bilo lijeka i koje su zbog visoke smrtnosti utjerivale strah u kosti na sam njihov spomen pa se do danas zadržala izreka ‘bježi od njega kao od kuge’, piše Svjetlana Gašparović Babić, dr. med. Za Narodni zdravstveni list.  Među najvećim epidemijama bile su:

1. Velike boginje

U 16. stoljeću, u vrijeme otkrića Amerike, koja je tad imala oko 100 milijuna stanovnika, američki domoroci nisu bili imuni na bolesti koje su im donijeli europski došljaci, što je pridonijelo tome da je gotovo došlo do istrebljenja tog stanovništva. Vodeća bolest s kojom se nisu mogli nositi bile su velike boginje.


Ta bolest, koja je u Europi bila prisutna tisućama godina, prenosi se tjelesnim tekućinama, zrakom te preko odjeće. Manifestira se povišenom tjelesnom temperaturom, bolovima po cijelom tijelu te svrbežom, popraćenim osipom i krastama po tijelu. Velike boginje izazivaju smrt u oko 30 posto zaraženih, a kod preživjelih često ostavljaju trajnu unakaženost ili sljepoću.

Iako je cjepivo otkriveno još 1796. godine, smatra se da je samo u 20. stoljeću od te bolesti umrlo između 300 i 500 milijuna ljudi. Godine 1977. virus je iskorijenjen među ljudskom populacijom te ga danas nalazimo isključivo u laboratorijima.

2. Španjolska gripa

Kako se Prvi svjetski rat počeo bližiti kraju, stanovništvo je počela desetkovati nova bolest, koja je u nekoliko mjeseci dosegla ne samo razmjere epidemije, već i pandemije. Španjolska gripa pojavila se u ožujku 1918. i do kraja te godine usmrtila je skoro 40 milijuna ljudi. Za usporedbu, u cijelom Prvom svjetskom ratu poginulo je od ratnih zbivanja nešto više od 8 milijuna ljudi. Uzročnik smrti najčešće je bila upala pluća izazvana virusom španjolske gripe, popraćena najčešće obilnim krvarenjem. Simptomi su inače bili klasični simptomi gripe, uz to što su se javljale crne točke, najčešće po licu, a smrt je nastupala u pravilu 48 sati nakon zaraze.

Tko je umro od gripe?

Naziva se španjolskom gripom jer su španjolski mediji najviše pisali o njoj kad se pojavila, budući da Španjolska nije sudjelovala u Prvom svjetskom ratu. Epidemija se, nakon otprilike godinu dana, utišala te je virus preuzeo manje opasan oblik, no procjenjuje se da je od španjolske gripe umrlo oko 100 milijuna ljudi.

3. Crna smrt

Doba kuge (Crna smrt ili Crna kuga) naziv je za period jedne od najrazornijih pandemija u povijesti čovječanstva. Započevši u jugozapadnoj Aziji proširila se u Europu kasnih 1340-ih godina. Konačan broj smrti koje je ta pandemija izazvala diljem svijeta procjenjuje se na oko 75 milijuna, odnosno oko polovice tadašnjeg stanovništva Europe. Naravno, demografski gubici od te pandemije nisu bili svuda jednaki jer je bolest odnosila više života u zajednicama s većim protokom ljudi i robe.

Osim po smrtnosti, bolest je ostala zapamćena i po tome što je izmijenila socijalnu strukturu ondašnjeg stanovništva i način razmišljanja ljudi tog doba, koji su tad počeli živjeti za “ovaj trenutak”. Vjeruje se da se ista bolest vraćala u Europu svake generacije, s različitim stupnjevima intenziteta i smrtonosnosti, sve do 1700- ih godina.   

Što je to epidemija?

Epidemija je iznenadno povećanje slučajeva neke zarazne bolesti u ljudskoj populaciji u određenom prostoru, koje bitno prerasta očekivani broj slučajeva (incidenciju) u istoj populaciji.

Epidemija je obično prostorno ograničena, ali ako se proširi na čitave zemlje ili kontinente i zahvati velik broj ljudi, nazivamo je pandemijom. Kako bi se pojava određene bolesti okarakterizirala kao epidemija, nužno je uzeti u obzir normalnu stopu učestalosti te iste bolesti u populaciji. Manje povećanje broja slučajeva vrlo rijetke zarazne bolesti može se već nazvati epidemijom, dok veliko povećanje broja slučajeva vrlo česte bolesti (naprimjer prehlade) ne smatramo epidemijom.

Pojam epidemije u prošlosti je bio rezerviran za zarazne bolesti, a u posljednje se vrijeme i naglo povećanje nezaraznih bolesti ili negativnih pojava u populaciji počelo definirati kao epidemija (naprimjer: epidemija pretilosti u SAD, epidemija alkoholizma u Rusiji itd.).

Endemija ili endemska bolest je patologija koja je trajno prisutna na određenom području ili u određenoj populaciji. Endemije mogu biti prisutne u manjem, ali postojanom broju slučajeva na istom teritoriju, ili se mogu javljati u obliku manjih epidemija koje uvijek pogađaju isto područje i ponavljaju se u vremenu.

Epidemiju zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti u Hrvatskoj posebnom odlukom proglašava ministar nadležan za zdravstvo, na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, te određuje zaraženo, odnosno ugroženo područje.

.

Zdravlje

Pomažu li vitamini kod zaraze koronavirusom?

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Poznato je da se može raspravljati o mnogo čemu. Ali, svakako je nesporno da je dovoljno unošenje u organizam hranjivih materija (mikronutrijenata), poput vitamina i minerala od bitne važnosti za funkcioniranje imunosnog sustava. To je već dovoljno razloga za mnoge znanstvenike na planetu da se bace na istraživanje mikronutrijenata, kako bi utvrdili može li ciljana upotreba pojedinih tvari ublažiti tok infekcije COVIDOM 19, spriječi teške posljedice ili čak smrt pacijenta, piše Deutsche Welle.

Vitamin D je jedan od najomiljenijih objekata istraživanja. Pojedine studije zvuče obećavajuće. Kao na primjer rad španjolske pulmologinje Marte Castillo. “Ovo je jedna od studija koja se uvijek iznova koristi za dokazivanje djelovanja vitamina D” kaže Martin Smollich, farmakolog i profesor na Institutu za prehrambenu medicinu na Sveučilišnoj klinici Schleswig-Holstein u Lübecku.


Smollich se i sam bavi istraživanjem mikronutrijenata i dodataka hrani. U vrijeme kada se utjecaj vitamina i drugih tvari ili iz ideoloških ili iz ekonomskih razloga snažno preuveličava ili omalovažava i ismijava, profesor Smollich se trudi dati diferenciranu sliku.

Na temelju znanstvenih dokaza

Rezultat studije znanstvenice Castillo na prvi pogled ulijeva optimizam: od 50 pacijenata oboljelih od COVIDA 19, koji su dobivali vitamin D, samo je jedan završio na odjelu intenzivne njege. U drugoj skupini koja je bila predmet istrage, i u kojoj nisu dobivali vitamin D, 50 posto pacijenata je moralo na intenzivnu.

“Prvi važan korak kod ovakvih studija je da se pogleda kako su skupine sastavljene”, kaže Smollich. A kako bi se odgovorilo na pitanje djelovanja vitamina D, skupine bi morale biti identično formirane.

Metodološki čisto?

No, upravo tu je problem. Studija navodi neke rizične faktore i pruža informacije o tome koliko pacijenata boluje od određenih bolesti, na primjer od dijabetesa tip 2.

“Samo šest posto pacijenata koji su dobivali vitamin D su bili dijabetičari, ali 19 posto dijabetičara je bilo u skupini koja je dobivala placebo”” kaže Smollich.

Još veća razlika je kod pacijenata s visokim krvnim tlakom: 57 posto pacijenata, koji nisu dobivali vitamin D, je imalo problema s povišenim krvnim tlakom. U drugoj skupini bilo je samo 24 posto sudionika studije s povišenim tlakom.

“Što će reći da su u skupini koja nije dobivala vitamin D bili bolesniji pacijenti”, rezimira farmakolog. I takve heterogene skupine na kraju iskrivljuju rezultat. Ali, nije samo to znakovito: u slučaju COVIDA 19 znamo da su dijabetes i visok krvni tlak rizični faktori, koji utječu na teži tijek bolesti”, kaže Smollich za Deutsche Welle. “Dakle, nije nikakvo čudo da su pacijenti iz skupine koja nije dobivala vitamin D češće završavali na intenzivnoj njezi.”

Ovakva studija, koja nije metodički čista, ne može odgovoriti na pitanje jesu li pacijenti završavali na intenzivnoj njezi zbog toga što im je nedostajalo vitamina D ili zbog prethodnih bolesti. I brojne druge studije i pregledi su došli do zaključka da davanje vitamina D nema značajan učinak na oboljenje od COVIDA 19.

Ali…!

Dijabetes tip 2 i povišeni krvni tlak imaju više toga zajedničkog. Oni nisu samo rizični faktori za teške infekcije COVIDOM 19, već i bolesti koje su povezane s ishranom. Dakle, varaju se svi oni koji su pomislili da ishrana i status hranjivih tvari ne igraju nikakvu ulogu u pandemiji koronavirusa. Upravo je suprotno.

“Nutrijenti su važni za različite razine imunosnog sustava”, kaže Anika Wagner, profesorica prehrane i imunosnog sustava na Sveučilištu u Giessenu. Manjak nutrijenata slabi različite obrambene mehanizme imunosnog sustava i olakšava patogenima napad.

Moraju li se uzimati dodaci hrani?

Pored pitanja koliko su hranjivi sastojci važni za sprječavanje bolesti, sve češće se raspravlja o tomu zadovoljava li se naš imunosni sustav zdravom ishranom ili su mu za obranu nužni dodatni sastojci kako bi funkcionirao na najvišoj razini. Odgovor glasi: ovisi. “Načelno preporučujem da se hranjivi sastojci na dnevnoj bazi pokriju ishranom”, kaže Wagner i naglašava da je to “definitivno moguće”. Ali, na osnovi porasta stope gojaznih ljudi, postoji sumnja da se prakticiranje zdrave ishrane ne provodi u dovoljno mjeri. Time naravno manjka i adekvatna opskrba nutrijentima.

“Gojazni ljudi često konzumiraju previše hrane bogate energijom, ali s malo nutrijenata”, naglašava Wagner. To su zaslađena pića, gotova jela i slatkiši. “Gojazne osobe tako razviju sklonost ka dijabetesu i visokom krvnom tlaku.”

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Ovdje onda ponovo u igru ulazi vitamin D: manjak vitamina D se “često natprosječno javlja kod bolesti i životnih uvjeta koji povećavaju rizik od infekcije COVIDOM 19, dakle kod starijih osoba, gojaznih ili osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2”, napisao je Martin Smollich u svom stručnom blogu “Medicina nutricionizma”.

Ignoriranje veze između ishrane i bolesti

To je začarani krug koji nije ni nov niti nepoznat. “Mnoge bolesti koje su relevantne za koronu, mogle bi se spriječiti prevencijom”, priopćilo je još u svibnju ove godine Njemačko društvo dijabetičara (DDG).

Usprkos tome: “U Njemačkoj se često potpuno ignorira veza između ishrane i bolesti. To je za mene vrlo dramatično, s obzirom na to da bi se to moglo modificirati”, kaže Smollich. “Umjesto toga pandemija koronavirusa pogodila je jedno društvo u kojem su ishranom uvjetovane bolesti – normalno stanje.”

Jedna druga skupina bi mogla profitirati od priorizacije hranjivih sastojaka za zdravlje – stariji. “Znamo da imunosni sustav u starosti ne funkcionira više tako dobro i da se smanjuje mogućnost sinteze vitamina D”, kaže Anika Wagner. Ovdje bi se zaista trebalo razmisliti o suplementaciji.

Na kraju krajeva i Savezni institut za procjenu rizika (BfR) preporučuje starijim osobama i kroničnim bolesnicima dodatak vitamina D, a posebno ako su osobe upućene na medicinsku njegu.

Farmakolog Smollich u svom blogu piše da je od uzimanja pojedinih mikronutrijenata važnije da se fokus stavi na fundamentalnu optimizaciju statusa hranjivih sastojaka, kako bi se spriječile razne bolesti. “Odgovarajuće nutricionističke i zdravstvene političke mjere su u pogledu pandemije koronavirusa važnije nego ikada.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP