Prati nas

Mozaik

Bake poručile političarima da od*ebu: ‘Ne želimo umrijeti zbog ekonomije’

Tražiti jedan dio populacije da riskira život, bez ikakve garancije da bi to uopće bilo korisno za državu, nije dobro vođenje države.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

screenshot: NowThis

Mislili ste da jedino u Hrvatskoj žive bešćutni politički egzibicionisti koji izjavljuju da su mjere kojima se, usred pandemije koronavirusa, spašavaju životi starijih građana – pretjerane?

Srećom, Hrvatska još uvijek nije toliko moralno potonula da vladajući političari pitaju treba li ponešto pretrpjeti kako bi nečiji djed ili baka, (a zašto ne i kronično bolesno dijete?) živjeli duže. Ali Sjedinjene Države, čine se da jesu.


Nakon što su vladajući političari signalizirali da bi možda trebalo žrtvovati starije, a kako ne bi posrnula ekonomija, javile su se tri bake koje takvim “liderima” poručuju da, jednom riječju, odjebu.

“Nisam spremna sklupčati se i umrijeti. Osim toga, moja unučad misli da sam baš zabavna”, kaže Susan Shwaidelson (67) u u viralnom videu. Ona je baka dvoje unučadi koja s gnjušanjem odbacuje ideju američkih političara, uključujući i predsjednika Donalda Trumpa (73), koji misle da “lijek za problem ne smije biti gori od problema”.

“Tražiti jedan dio populacije da riskira život, bez ikakve garancije da bi to uopće bilo korisno za državu, nije dobro vođenje države”, dodaje dvostruka baka Dorothy Paw (63).

“Gospodarstvo čine ljudi. Imat ćemo puno bolje gospodarstvo ako poslušamo znanstvenike koji kažu da trebamo istrpjeti neko vrijeme te da će se gospodarstvo, nakon toga, oporaviti”, izjavila je baka 14 unučadi Ruth Morhad (81). Podsjeća da su bake i djedovi važni, pogotovo siromašnijim obiteljima koje ne mogu priuštiti drugačiju skrb za djecu.

“Baš sam u petak otišla u mirovinu i to prije nego sam očekivala – zbog koronavirusa. Dakle, nisam bila netko tko ne doprinosi društvu, iako sam baka. Kako se usuđujete predložiti nešto takvo?! Zar kažete da sutkinja Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg (87) treba umrijeti? Zato što je stara? Ili mislite da nije produktivan član društva? Pa to je ludost!”, poruka je koju Dorothy šalje političarima pa nastavlja: “Moji roditelji su bili divni baka i djed. I roditelji moje snahe su sjajni djed i baka. Znam što su moji roditelji dali mojoj djeci. Želim da moja unučad to ima. Želim da čuju priče o njihovoj obitelji od članova njihove obitelji. Ja želim biti ta koja će im ispričati te priče.”

“Danas bake nisu ono što su bile kad smo mi bili mali. Ne sjede po cijele dane u stolcu i heklaju. Mnogi od nas su jako aktivni i vrlo vrijedni u zajednici. Nisam u mirovini i vjerojatno se nikada neću umiroviti”, napominje Ruth.

“Sama ta ideja da se bake i djedovi potrošna roba… Ja nisam imala luksuz rasti s djedom i bakom i zato cijenim to iskustvo s mojom unučadi. Dajemo im dragocjenu nepodijeljenu pažnju. Imamo perspektivu koju smo gradili godinama. Znamo kako se nositi s izazovima koje mladi ljudi nisu nikada susreli. Trebamo pokušati spasiti svakoga”, zaključuje Dorothy.

These Grandmas Refuse To Be Sacrificed 'For The U.S. Economy' During COVID-19

Contrary to what’s on Fox News, these grandmas do not want to sacrifice themselves for the U.S. economyvia NowThis Politics

Gepostet von NowThis am Freitag, 3. April 2020

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP