Prati nas

Mozaik

Mišljenje je kao...

Ne, nema svatko pravo na mišljenje o svemu

Živimo u vremenu kada svaka ‘Mara’ epidemiologiju ima u malom prstu, a svaki ‘Štefek’ u detalje poznaje 5G mrežu i ‘način na koji je ona aktivirala laboratorijski stvoren COVID-19’.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

foto: Analise Benevides/Unsplash

“Lažeš, kravo jedna!” rečenica je ostavljena ispod izjava dr. Alemke Markotić o tome kako COVID-19 na respiratore baca i ljude mlađe dobi. Napisao ju je rudarski tehničar iz Zenice uvjeren da je epidemija izmišljena i da je njegovom “komentaru” mjesto baš ispod izjava cijenjene profesorice i ravnateljice Klinike za infektivne bolesti.

“Ne namećite mi svoje stavove. Imam pravo na svoje mišljenje”, piše knjigovotkinja iz Bjelovara. Odgovor je to onima koji su je pokušali čvrstim podacima razuvjeriti da COVID-19 nije izmišljena bolest. Ona vjeruje saborskom zastupniku koji tvrdi da su se sve vlade svijeta dogovorile proglasiti epidemiju kako bi unazadile gospodarstvo s ciljem ekonomskog porobljavanja naroda. U tome, po toj logici, sudjeluju gotovo svi svjetski epidemiolozi uvezani u zločinačku mrežu.


Što manje znamo, više vjerujemo da imamo “pravo na mišljenje”

Za dobar dio komentatora na društvenim mrežama “pravo na mišljenje” znači blebetati o složenim temama o kojima nemaju ni temeljno obrazovanje. Pri čemu bez srama smatraju da je tim besmislicama mjesto ispod tekstova i komentara stručnjaka koji su cijeli profesionalni život uložili u predmetnu materiju. Čak i kada je riječ o životu i smrti.

foto: Facebook

Gotovo uvijek kada ih upozorite da njihov komentar nema uporište u stvarnosti, odgovor je: “To je moje mišljenje. Imam pravo na njega!” I zaista, svatko može vjerovati u bilo koju glupost. Sasvim je jasno da je rupe u razumijevanju lakše pokrpati “prečacima”, nego mukotrpnim stjecanjem znanja. No problem nastaje baš tada kada netko očekuje da takvo mišljenje treba prihvatiti s poštovanjem i da mu treba dati javni prostor, odmah do utemeljenog i stručnog mišljenja. Recimo na Facebook stranici našeg medija.

Stokes: “Pravo na mišljenje je logička zabluda”

S time se pozabavio i profesor filozofije Patrick Stokes sa Sveučilišta Deakin u Australiji. “Problem s ‘pravom na mišljenje’ jest da se ono koristi za prikrivanje vjerovanja koja bi trebalo napustiti. Ono postaje sinonim za ‘mogu reći ili misliti što god želim, a ti ako nastaviš raspravu sa mnom, znači da me ne poštuješ'”, napisao je Stokes za The Conversation.

“Pravo na mišljenje” se smatra logičkom zabludom, navodi Stokes pa nastavlja: “Mišljenje je stav ili sud o nečemu. Dakle, na mišljenje se, po definiciji, veže određen stupanj nesigurnosti ili subjektivnosti. Stoga, koristiti ‘pravo na mišljenje’ u obrani ima smisla samo u nekim situacijama.”

“Ne možete se sa mnom svađati oko toga je li đumbir odvratnog ukusa. Možete voljeti đumbir, ali za mene je on apsolutno grozan”, piše Stokes. Jer, zaista, đumbir ne mora svima biti ukusan i lako je prihvatiti da je nekom odvratan. Bilo bi glupo o tome raspravljati.

No treba li dopustiti mišljenja oko toga da su dva i dva – četiri? Trebamo li baciti ustranu znanje da bi nečija izvitoperena shvaćanja i egzibicionizam dobili prostor?

“Ako ja tvrdim da je globalno zatopljenje izmišljeno, onda o tome imate pravo raspravljati sa mnom. Jer, postoji bezbroj jednoznačnih dokaza koji pokazuju da se zatopljenje događa”, navodi profesor.

“Ako ‘svatko ima pravo na mišljenje’ znači da nitko nema pravo zaustavljati ljude da misle i govore štogod žele, tada je ta izjava istinita, ali trivijalna, beznačajna…” piše Stokes i nastavlja: “Ali ako ‘pravo na mišljenje’ znači da to mišljenje trebamo tretirati kao ozbiljnog kandidata za istinu, onda je ta tvrdnja poprilično lažna.”

Slapšak: “Ako je glupo, nemaš pravo na mišljenje”

O pravu na mišljenje u kontekstu teorija urote svojevremeno je progovorila i antroploginja Svetlana Slapšak. Njene tvrdnje posebno dobivaju na važnosti u ovo vrijeme kada svaka “Mara” epidemiologiju ima u malom prstu, a svaki “Štefek” u detalje poznaje 5G mrežu i “način na koji je ona aktivirala laboratorijski stvoren COVID-19”.

“Ja bih sve te lude teorije objavila u nekoj antologiji. To je vrlo dobro za čitanje, to je zaista smiješno. Kao profesorica sam se susretala s takvima. Govorite o nekakvoj antičkoj povijesti, a onda dođe netko tko pita jesu li, recimo, piramide napravili Marsovci. I sada, ja pokušavam racionalizirati i odgovoriti, a odgovor je uvijek: ‘A zašto ne?’. To ‘zašto ne’, ta trunčica ludila u ljudskim glavama koja se naročito širi kada je kriza i kada su ljudi uplašeni, to je nešto što je, rekla bih, dio narodnog folklora”, kazala je Slapšek za RSE 2015. godine.

“Što učiniti? To su mitovi. Te mitove jednostavno treba promatrati kao takve, oduzeti im svaku ozbiljnost, vidjeti koje su logičke pogreške i zaustaviti nešto što je danas u javnosti u cijelom svijetu jako prisutno, a strašno opasno. To je ono: ‘To je moje mišljenje, ja na to imam pravo’. Ne, nemaš pravo! Ako je tvoje mišljenje glupo, ako logički ne stoji, ako nije zasnovano na provjerenim podacima, ako su zaključci pogrešni – ne, ne stoji. Nema svatko ‘pravo na vlastito mišljenje’. I to je nešto, oprostite, što se uči u školi, što se nekada učilo u školama”, zaključuje Slapšak.

.

Mozaik

Zašto je Soros idealan neprijatelj i kako je postao crvena krpa za desnicu i teoretičare urote?

Slika o Sorosu kao neprijatelju se razvila u nekontroliranom smjeru. Bilo da se radi o Trumpu, Erdoganu, Natanjahuu ili Putinu – svi oni su preuzeli Orbánovu izreku o svemoćnom Sorošu koji vuče konce u pozadini.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

“Na svijetu je mali broj zemalja u kojima je teorija zavjere nacionalni interes. Mađarska je jedna od tih zemalja”, stoji na početku analize “fenomena Soros” koju donosi Deutsche Welle.

Prije otprilike pet godina je premijer Viktor Orbán mađarsko-američkog milijardera Georgea Sorosa proglasio državnim neprijateljem broj jedan tvrdeći da Soros vuče konce u velikoj zavjeri protiv Mađarske. Njegov navodni cilj: svrgnuti Orbána, ukinuti nacionalne države Europe i njezino stanovništvo zamijeniti migrantima.


Pritom 89-godišnjeg Sorosa navodno podržavaju “strani plaćenici” i “agenti”. Među njih, prema navodima mađarske vlade, spadaju izabrane nevladine organizacije, novinari i znanstvenici, ali i Europska unija, kao i Ujedinjeni narodi. Korona-kriza je aktualno dodatno potpirila huškanje protiv Sorosa. Iza međunarodne kritike zbog mađarskog zakona o proglašavanju vanrednih situacija se, kako navodi mađarska vlada, naravno krije američki milijarder. On je 2veliki meštar briselskih birokrata”, izjavio je Orbán u aktualnom izdanju njegovog tjednog radio-intervjua. I glasnogovornik vlade Zoltán Kovács gotovo svakodnevno kaže nešto protiv “Sorosevog orkestra”, a vladi bliski mediji govore o “totalnom napadu” navodne “Sorosove mreže” na Mađarsku.

Fascinacija Karlom Popperom

Ironija u tome svemu je što je Viktor Orbán glavnim neprijateljem proglasio upravo onog čovjeka koji je njegov politički uspon znatno pomagao. George Soros, koji je kao dijete židovskih roditelja u svojoj mađarskoj domovini preživio holokaust, nakon preuzimanja vlasti od strane komunista se odselio prvo u London. 1956. je zatim emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje je kasnije s djelomično spornim financijskim špekulacijama uspio zgrnuti milijardski imetak. Obilježen strahotama vlastite prošlosti i filozofijom “otvorenog društva” Karla Poppera, Soros je osnovao Zakladu Otvoreno društvo (Open Society Foundation). Podružnice te zaklade od osnivanja podržavaju demokraciju te građanska i ljudska prava u cijelom svijetu, i to prema vlastitim navodima sve do danas s više od 15 milijardi američkih dolara.

Soros je financirao i Orbanovu stranku, Orbanu je dao stipendiju za Oxford

Od Sorosevog filantropskog angažmana su profitirali i mladi Viktor Orbán te njegova stranka Fidesz (Savez mladih demokrata) koja je krajem 1980-ih težila kraju komunizma u Mađarskoj. Soros je Fidesz pomagao velikodušnim svotama. Orbánu i njegovim suborcima je omogućio izdavanje vlastitih novina, financirao jezične tečajeve i održavanje stranačkih ureda. Kasnije su brojni članovi Fidesza dobili stipendije za studiranje na Zapadu. Orbán je tako dobio stipendiju za Oxford.

Orbanova stranka je nekad branila Sorosa

Kad su nakon pada Željezne zavjese nacionalisti Sorosa oklevetali za njegovu podršku liberalnih snaga u zemlji, Fidesz je branio njegov angažman protiv, kako je smatrala ta stranke, “podlih napada”. Orbán i njegovi istomišljenici u to doba oduševljeno podržavaju osnivanje Srednjoeuropskog sveučilišta (Central European University) kojeg sufinancira Soros i koje je ubrzo nakon osnivanja postalo jedno od najuglednijih sveučilišta Mađarske. Oko 30 godina kasnije su upravo to sveučilište otjerali iz zemlje.

Potraga za idealnim neprijateljem

2010. je Viktor Orbán drugi put izabran za mađarskog premijera. S dvotrećinskom većinom iza sebe je počeo Mađarsku preustrojavati u “neliberalnu državu”. Uveo je izmjene ustava, ograničio medijske slobode i na funkcije u ustavnom sudu postavio sebi lojalne ljude. Orbánov ideološki preokret se najkasnije u tom trenutku nije više mogao previdjeti: idealista i liberal je postao teški nacionalist. Od mnogih svojih nekadašnjih partnera odavno se udaljio – pa tako i od Sorosa.

No u Bruxellesu je ubrzo počela glasna kritika zbog njegovih “mjera preustroja”. Europska unija je u tim mjerama vidjela ugrožavanje vladavine prava i demokracije. Kako bi dugoročno osigurao vlast, Orbán se morao poslužiti jednim starim, provjerenim, političkim potezom: morao je stvoriti sliku neprijatelja, žrtvenog jarca na kojega je ubuduće mogao usmjeriti sve napade. U samoj zemlji mu nitko nije bio ozbiljna konkurencija. Oporba je bila posvađana, većina medija već na partijskoj liniji.

Amerikanci izmišljaju teorije urote

Odlučujuće nadahnuće je na koncu došlo izvana. 2008. je Orbán upoznao utjecajnog američkog političkog savjetnika Arthura Finkelsteina. U SAD-u je Finkelstein desetljećima prije toga uspješno savjetovao republikanske predsjednike od Nixona do Busha starijeg. Sredinom 1990-ih godina je Benjaminu Natanjahuu pomogao da dođe na funkciju izraelskog premijera. Skupa sa svojim partnerom Georgeom Birnbaumom je Finkelstein na koncu pomogao i Orbánu da dođe do svoje velike izborne pobjede 2010. Zatim su se ta dvojica trebala pobrinuti za to da i ostane na funkciji.

Plakat mađarske vlade protiv Sorosa (screenshot: BBC)

Neprijatelj dobiva lice

Na osnovu brojnih izbornih borbi je Finkelstein znao koliko je važno da neprijatelj ima lice: u ovom slučaju je to bilo lice Georga Sorosa. Najkasnije od 2000. je Sorosov angažman za liberalizam i demokraciju međunarodnoj desničarskoj sceni bio trn u oku. Nacionalisti na Balkanu su ga prozvali neprijateljem, predsjednik Rusije Vladimir Putin se gnušao Sorosa zbog njegovog angažmana u Ukrajini i Gruziji. A za američke republikance je Soros postao persona non grata zbog njegovih donacija demokratima, njegovog angažmana za zaštitu klime i njegove oštre kritike rata u Iraku.

Za Orbána je, smatrali su Finkelstein i Birnbaum, Soros perfektni neprijatelj. Ima mađarske korijene, ali živi već desetljećima u SAD-u. Bogat je i politički angažiran u cijelom svijetu. Na ljeto 2013. je započela kampanja protiv Sorosa, ali tek dvije godine kasnije je uslijed izbjegličke krize dostigla svoj vrhunac, piše DW.

Anti-Soros-kampanja s antisemitskim prizvucima

U rekordnom tempu je mađarska vlada Sorosa prozvala čovjekom koji vuče konce. Tako je u Budimpešti isticano da on kontrolira mađarsku oporbu i europske institucije. Uslijedila je vjerojatno najveća i najskuplja plakatna kampanja mađarske povijesti: “Ne dopustimo da se Soros smije zadnji”, pozivala je vlada svoje građane. Kratko nakon toga je donesen Zakon “Stop Sorosu” koji je usmjeren protiv nevladinih organizacija koje se zalažu za prava izbjeglica i migranata. I na koncu je uspješno protjerano i Srednjoeuropsko sveučilište iz Budimpešte.

Mađarska vlada je sve više hranila svoj pohod protiv Sorosa i antisemitskim prizvucima. Tako je Orbán 2018. tijekom jednog govora izjavio: “Borimo se protiv neprijatelja koji je drukčiji od nas. Nije otvoren, već se skriva, nije iskren, već pametan i lukav, nije častan, već nečastan, nije nacionalan, već internacionalan, ne vjeruje u rad, već špekulira novcem, nema domovine, ali se pravi kao da mu pripada cijeli svijet.”

Od teorija zavjere do terorističkih napada

Slika o Sorosu kao neprijatelju se u međuvremenu razvila u nekontroliranom smjeru. Bilo da se radi o Trumpu, Erdoganu, Natanjahuu ili Putinu – svi oni su preuzeli Orbánovu izreku o svemoćnom Sorosu koji vuče konce u pozadini. Na društvenim mrežama je Soros apsolutni zlikovac. Desnopopulističke stranke od Europe do Australije huškaju protiv njega. Te huškačke kampanje vode sve više do nasilja: suradnici podružnica Zaklade Otvoreno društvo su ponovo napadani. Jedan fanatični Trumpov pristaša je 2018. poslao jednu bombu na Sorosovu privatnu adresu.

I desno-ekstremni teroristi su svoja djela pojačano počeli opravdavati time da žele spriječiti “zamjenu stanovništva” koju navodno planiraju provesti globalne elite – teorija zavjere u kojoj George Soros igra vodeću ulogu. Ona je bila dio rasističkog “manifesta” atentatora iz novozelandskog Christchurcha, koji je izvršio pokolj nad muslimanima. Atentator iz Pittsburgha se vodio sličnim motivima kad je ubio židove. A i atentator iz njemačkog grada Halle je vjerovao u navodnu židovsku svjetsku zavjeru te pojasnio kako Soros želi Njemačku pretvoriti u multikulturalnu zemlju.

Jesu li Arthur Finkelstein i George Birnbaum – uzgred obojica i sami židovi – mogli računati s ubojitim razmjerima njihovog navodno “genijalnog” izuma? Finkelsteina se više ne može upitati za odgovor. On je preminuo 2017. A George Birnbaum ne želi razgovarati o tome. Upit za intervju Deutsche Wellea je odbio.

Tko je George Soros? (BBC)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP