Prati nas

Mozaik

Ludost i sreća

Pipi, sretan ti 75. rođendan! Svi bismo trebali biti pomalo kao Pipi Duga Čarapa, zar ne?

Kod Pipi se radi i o pridržavanju i nepridržavanju pravila, o ljudskoj snazi i slabostima, ali i o prijateljstvu. Naročito se manja djeca mogu dobro identificirati s Pipi.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Pipi Duga Čarapa (AB Svensk Filmindustri)

Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrump – sve to Pipi mora izgovoriti kada se želi predstaviti. To može potrajati. I to nije tako samo na švedskom, nego i na svakom od 70 jezika na koji su do sada prevedene njezine avanture.

U Njemačkoj je, kaže kažu u hamburškoj nakladničkoj kući Oetinger, Pipi i dalje jako popularna. U ovoj zemlji je od 1949. godine prodano oko 8,6 milijuna knjiga o Pipi Dugoj Čarapi a širom svijeta ukupno čak oko 70 milijuna, piše Deutsche Welle.


Sve je počelo 1941. godine u Švedskoj 1941. Astrid Lindgren sjedila uz krevet svoje bolesne sedmogodišnje kćerkice Karin. Ona je predložila svojoj majci da joj priča o “Pipi Dugoj Čarapi” – ime je djevojčici spontano palo na pamet. I Astrid Lindgren je počela pričati.

Izmislila je djevojčicu s crvenim pletenicama, čija je majka anđeo, a otac kralj Južnog mora i koja u neobičnoj vili Pipinovac (Villa Villekula) živi sama sa svoja dva prijatelja – majmunom Gospodinom Nilssonom i pjegavim konjem (Lilla Gubben). Tri godine kasnije Astrid Lindgren zapisala je svoje priče na papir i poslala ih jednom švedskom izdavaču, navodno uz rečenicu: “U nadi da nećete alarmirati Zavod za skrb o djeci.” Vrlo brzo je dobila odgovor da ne postoji interes za tiskanje knjige.

Od kontroverzne do kultne figure

Kada je 1945. godine izdavačka kuća Rabén & Sjögren objavila natječaj za dječju knjigu, Astrid Lindgren je poslala malo izmijenjeni rukopis i osvojila prvu nagradu. Knjiga o Pipi Dugoj Čarapi je prvi put tiskana za Božić 1945. godine i postala je klasik književnosti za djecu.

Ali prije toga je je bila predmet brojnih prepirki među odraslima. Kritičari su tvrdili da bi ta devetogodišnjakinja snažna poput diva snage koja živi sama u i kojoj je dozvoljeno da radi štogod hoće, mogla biti loš uzor djeci. Pored toga, žalili su se kako je jezik kojim se služi predirektan i vulgaran, a knjiga demoralizirajuća. “Niti jedno normalno dijete ne može pojesti čitavu krem-tortu niti bosonogo hoda po šećeru”, napisao je ugledni profesor John Landquist za švedski list Aftonbladet. I dodao: “Sve to ukazuje na maštarije neke luđakinje.” Ocijenio je i kako je Astrid Lindgren netalentirana i nekultivirana, a Pipi nenormalna i bolesnog uma.

S Pipi nikad nije dosadno

Ali popularnost Pipi Duge Čarape, posebno među djecom, dokazalo je da je Astrid Lindgren bila u pravu. Njezine priče iz Bullerbüja i junaci poput detektiva Kallea Blomquista, Karlssona s krova i Michela iz Lönneberga učinile su ovu Šveđanku najpoznatijom autoricom knjiga za djecu i mlade do današnjeg dana. Njezine priče objavljene su na 106 različitih jezika s ukupnom nakladom od 165 milijuna knjiga. Prije nego što je 2002. godine u dobi od 95 godina umrla, samo u Švedskoj je snimljeno više od 40 filmova sa sedam različitih glumica koje su glumile Pipi.

Ali zašto se ljudima ova, u svakom pogledu neobična djevojčica, toliko sviđa? Otkako se Pipi uselila u svoju šarenu kuću, djeci iz susjedstva Anniki i Tommyju nije više dosadno. Jer s Pipi se možeš izvrsnuti igrati, na primjer, “Traženja stvari”. Pipi objašnjava igru svojim prijateljima: “Znaš to je kad netko nešto traži i to onda i pronađe. A što bi drugo moglo biti?” I doista. Čitav svijet je pun stvari i zaista je potrebno da ih netko pronađe. A to rade “pronalazači stvari”. Pipi ne ide u školu, jer – budimo iskreni – “kome treba plutimikacija?”

Uzor emancipacije

“Pipi Duga Čarapa je prava dječja heroina“, analizira profesor psihologije Alfred Gebert iz Münstera. “Posebno se s njom poistovjećuju djevojčice”. Jer, ona je jaka, drska i korisna. Živi sama u velikoj vili, ne ide u školu, a ipak može postići sve što poželi. Pipi uspijeva sama izaći na kraj sa svim problemima – zato što njezini prijatelji igraju važnu ulogu u njezinom životu. “One djevojčice koje su odrastale s Pipi kao uzorom, vjerojatno se dobro uspijevaju izboriti protiv muškaraca na poslu i rade sve za svoje prijatelje”, rekao je Gebert u intervjuu za list Bild.

Slično razmišlja i berlinski psiholog Herbert Scheithauer: “Kod Pipi se radi i o pridržavanju i nepridržavanju pravila, o ljudskoj snazi i slabostima, ali i o prijateljstvu“. Naročito se manja djeca, smatra on, mogu dobro identificirati s Pipi, ali istovremeno se od nje i distancirati. Ono što Pipi čini posebno atraktivnom je obrat u odnosu snaga između odraslih i djece, kaže Scheithauer za Deutschlandfunk. I to je ono što ovu dječju junakinju čini “univerzalnom i vječno aktualnom”.

Recept za život

Pipi utjelovljuje sve što djeca žele, kaže dječja psihologinja Svenja Lüthge iz Kiela – provoditi svoju volju, imati super sposobnosti i ogromnu snagu i prolaziti kroz brojne avanture. “Djeci su potrebni junaci poput Pipi Duge Čarape. Ona se ugledaju na nju.” Pomalo kaotična Pipi može biti velika podrška i djeci koja su nesigurna. “Pipi ima recept za život”, kaže Lüthge za njemački list Die Welt. “Ona je na istoj razini s odraslima i čak se usuđuje zbijati šale s odgajateljima i policajcima.” Istovremeno, Pipi ima nepogrešiv osjećaj za pravdu i veliko srce za slabe. “To je idealan uzor za djecu.”

Zar nikome ne smeta što je Pipi jedan od najnestvarnijih likova Astrid Lindgren? “Naprotiv”, kaže za list Die Welt dječji psiholog Wolfgang Bergmann. “Djeca vole kada njihovi junaci imaju natprirodne moći. Takav je i Harry Poter.” Astrid Lindgren tako potiče svoje male čitatelje da se ispravno ponašaju i na pravi način doživljavaju stvari. Nakon najmaštovitijih izmišljotina, ona nježno vodi djecu natrag u svijet realnosti. “Sigmund Freud je znao koliko je dobro kada se pomire ego i super-ego – to je praznik za dušu.”

Tako su i priče o Pipi Dugoj Čarapi praznik za dušu – i za djecu i za odrasle. A kao svojevrstan praznik se i u Švedskoj obilježava 75. godišnjica Pipi 21. svibnja 2020. godine, na dan kada je rođena Karin Nyman – kćerka Astrid Lindgren.

.

Mozaik

Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, a traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.


Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Mirjanu nevidljive sile žele kontrolirati

Koronavirus je obična prevara! To je tek malo jača gripa. Ma što jača – to je obična gripa. Niti to! To je obična prehlada. Pa zna se da koronavirusi izazivaju prehlade. A sad su u čitavom svijetu umjetno stvorili tu paniku samo zato da bi nas mogli lakše kontrolirati.” (Facebook)

Dragica je “pročitala” Big Pharmu

I evo ga! Sad će nekim čudom iznenada pronaći cjepivo! Baš zgodno! Prvo izazovu bolest, a onda nam ponude čudotvoran lijek. I to po 20 dolara po dozi. 20 dolara puta nekoliko milijardi ljudi pa vi računajte. I još sad vele da neće biti dovoljna samo jedna doza nego ćemo se morati cijepiti tri ili više puta! I tko zna čega će sve biti u tim cjepivima? Mene nitko neće cijepiti! Jednostavno ne dam! (Facebook)

Vlado se probudio, više nije ovca

Ništa im ne vjerujem! To je sve smišljeno. Pa vidite da nas sad već pripremaju za novi val. I sve je to po direktivi nekoga izvana. A ovce sve to puše. Ovi vele karantena, i mi kao ovce svi u kućama. Onda vele maske, a mi opet svi brnjice na usta. Ljudi su ovce. I oni to dobro znaju zato se tako i ponašaju prema nama! (Facebook)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP