Prati nas

Mozaik

Normalan život

Umirovljenici jedva čekaju normalan život. Što će prvo napraviti kad mjere malo popuste?

Tijekom ove epidemije shvatili smo koliko nam nedostaju upravo one najmanje stvari koje smo prije uzimali zdravo za gotovo. Odlazak na frizuru ili s prijateljima na kavu sada nam se čini kao pravi luksuz…

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Sandro Bura

Tijekom tjedana koje smo proveli zatvoreni u našim domovima, sve nam je nedostajalo. Čak i one male, svakodnevne stvari koje smo prije uzimali zdravo za gotovo ili ih nismo niti primjećivali. Znali bismo se dogovarati sa susjedima i prijateljima da se nađemo u redu ispred neke trgovine da barem malo proćaskamo dok čekamo svoj red na ulazak. Uredno distancirani i zaštićeni maskama, naravno.

No sad kad se virus pomalo povlači, popuštaju se i stroge mjere zaštite i kojekakve zabrane koje su nam ograničavale normalan život proteklih tjedana. Pitali smo naše sugrađane što će prvo napraviti kad se zemlja ponovno otvori. Pročitajte, neki su odgovori doista zanimljivi…


Ljubica (62) ide frizeru

“Ah, ja vam ne mogu dočekati frizuru! Kosa mi je narasla, izrast također, izgledam grozno, neuredno… Istina, ovih dana i ne idem nikud, ali čisto mi je neugodno poćio ovakva i do dućana. Tako da je prva stvar koju ću napraviti kad se sve vrati u kakvu-takvu normalu – otići frizeru! Čula sam se već sa svojom frizerkom i rekla mi je da je sve uredila u salonu kako bi mogla raditi i kako bi mušterije bile sigurne, tako da se ne bojim virusa dok sam na frizuri. Bojim se, jedino, kako ću dočekati svoj termin jer su svi jedva dočekali frizere i liste čekanja su velike. Kao da trebaš magnetnu rezonancu!”

Mirjana (60) želi normalan odlazak na tržnicu

Jako mi fali Dolac. Znam da se i sad, kao, može u kupovinu, ali to čekanje u redu sve do Trga… Nije to to. Čekam da se vrati onaj stari Dolac, da mormalno obiđem sve štandove, uzmem svježi sir kod svoje kumice, sretnem nekoga, malo porazgovaramo, odemo na kavu… Jako mi fali taj odlazak na plac nedjeljom – ali normalan odlazak na plac, ne ovakav kakav je sada.

Branka (58) će na kavicu

Ja vam se najviše veselim onoj najjednostavnijoj i najmanjnoj stvari: popiti kavu u kafiću! Ovo svo vrijeme me natjeralo da razmislim o tome kako smo sve te male stvari uzimali zdravo za gotovo, a sada vidimo koliko nam znače i kako nam je teško bez njih. Tako da ću ja, čim mjere popuste, u omiljeni kafić na kavu. Možda trgnem i rakijicu čisto da proslavim!

Slavko (70) se zaželio unučadi

Kad ovo sve prođe, ili se bar malo smiri, jedva čekam da opet vidim unuke. Imam dva unuka, stari su tri i šest godina i nisam ih vidio već dva mjeseca, a to je jako puno za djecu te dobi. Već su jako narasli. Vidimo se mi preko interneta, zovu me, ali ipak je drugačije kad se vidimo uživo. Gledam ovo divno vrijeme vani i žao mi je što ih ne mogu uzeti za ruke i odvesti u zoološki, botanički… Evo, meni to najviše nedostaje.

Radmila (65) nestrpljivo čeka druženja

Ah, puno je stvari koje mi nedostaju. Najviše moji tečajevi u Otvorenom učilištu. Tamo sam učila engleski, išla sam na tečaj kompjutera, a ovo proljeće planirala sam uzeti tečaj slikarstva. Ali ništa od toga, bar za sada. Znate, nisu ti tečajevi samo zbog tečajeva, nego je to i druženje. Upoznala sam i neke ljude, s nekima se sprijateljila, poslije tečaja bismo uvijek znali otići na kavu… A sada toga svega nema. Tako da najviše čekam da se vrati taj normalan život i da možemo uživati u hobijima i družiti se kao nekada.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP