Vrt
Za dobar i zdrav rast! Zadnji je trenutak za orezivanje božićnih kaktusa
Postoji način kako biljku zadržati malom, kompaktnom, uspravnom, zdravom i lijepom, a što bi trebalo rezultirati i kvalitetnijom cvatnjom.
Božićni kaktusi (Schlumbergera truncata) su nezahtjevne bilje koje prirodno rastu na kamenju i u krošnjama stabala u jugoistočnom Brazilu. Odgovara im sjena i vlaga pa se poprilično razlikuju od bodljikavih pustinjskih rođaka koje za život traže sunce i sušu.
Kao lončanica, božićni kaktus je popularan diljem svijeta. Uz minimum njege, iz godine u godinu, cvijeta tijekom božićnih blagdana. Noviji varijetiti nerijetko imaju i drugu, nešto skromniju, cvatnju u proljeće.
S obzirom da je riječ o epifitnoj biljci, s vremenom će postati velika i viseća, čak i ako se radi o varijetetima koji imaju tendenciju nešto uspravnijeg rasta. No postoji način kako biljku zadržati malom, kompaktnom, uspravnom, zdravom i lijepom, a što bi trebalo rezultirati i kvalitetnijom cvatnjom. Naime, treba je svake godine – orezati.
Orezivanje je najbolje provoditi nakon zimske cvatnje ili u proljeće prije početka intenzivnog rasta biljke. Na priloženim slikama je božićni kaktus star desetak godina koji raste u loncu promjera 13 cm i koji je redovito orezivan. Nije riječ o klasičnom rezu, jer se provodi bez škara i vrtlarskog noža. Tehnika se sastoji od zavrtanja cijelog članka koji želimo odstraniti, tako da se on sam odvoji u spoju s člankom iz kojega je izrastao.
Grane se tako u jednom orezivanju skraćuju za trećinu, a najviše za polovinu – ako se radi o robustnim i izrazito zdravim biljkama. Sve članke koje ste odstranili vrlo lako možete zakorijeniti pa iz jedne biljke možete uzgojiti stotine novih.
Nakon proljetnog orezivanja možete biljku izvaditi iz lonca, rastresti korjenovu balu i odstraniti dio supstrata u kojem je rasla. Potom je vratite u isti taj lonac i dodajte novi supstrat koji bi je trebao hraniti do iduće sezone. I obavezno zalijte.
Kako razlikovati božićni od uskršnjeg kaktusa, pročitajte ovdje.
Za one koji žele znati više
Epifiti (epi- + -fit) (epiphyta), naziv za biljke koje rastu na drugim biljkama, ali su, za razliku od parazita, autotrofne, tj. fiziološki neovisne. Takav odnos naziva se komenzalizam.
Biljku domadara, u prvome redu stabla i grane, rjeđe listove drveća, epifiti koriste kao podlogu koja im omogućava povoljnije osvjetljenje. U umjerenoj klimi, kakva je i u nas, ima razmjerno malo epifita. Najčešće su to alge, lišaji i mahovine na kori drveća, rjeđe poneka viša biljka. Najviše epifita ima u tropskim područjima s velikom količinom oborina i velikom zračnom vlagom.
Mnogi tropski epifiti pripadaju por. orhideja (Orchidaceae) i kozlaca (Araceae). Za upijanje zračne vlage imaju posebno građeno zračno korijenje, koje slobodno visi u zraku, dok neke vrste, npr. roda Tillandsia iz por. Bromeliaceae (koje izgledom nalikuju na lišaje i vise s grana drveća) imaju posebne apsorpcijske dlake. Među tropskim su epifitima i mnoge paprati, kojima se u rozetama listova nakuplja vlaga i humus. (Hrvatska enciklopedija)
