Prati nas

Mozaik

‘Voljeni predsjednik’ vratio je mirovine, no građanima se ne savjetuje voziti crne automobile

Predsjednik je poznat kako više voli svijetle i pastelne boje pa je tako i tamno crvena boja koja je ne samo tipična za tamošnje tepihe, nego se nalazi i na zastavi te zemlje, sve češće svjetlijih tonova.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Gurbangulij Berdimuhamedov, predsjednik Turkemnistana

Turkmencima nije do smijeha, ali već tradicionalna samovolja tamošnjeg predsjednika može jedino biti smiješna. Sad se čulo kako se predsjedniku ne sviđaju crni automobili – a to znači da bi mogli biti zabranjeni, javlja Deutsche Welle.

Niti ima zakona, niti igdje išta piše. Ali građanima Turkmenistana nije potrebno mnogo objašnjavati kad čuju kako se njihovom “voljenom” predsjedniku Gurbanguliju Berdimuhamedovu ne sviđaju crni, čak niti tamni automobili. Pogotovo u glavnom gradu Ašgabatu su mnogi vlasnici takvih vozila požurili prodati ih – ili posjetili prvog majstora kako bi ih prebojio u bijelo.


To za DW svjedoče u organizaciji Turkmenske inicijative za ljudska prava (TIHR) – kojoj u jednopartijskoj državi kao što je Turkmenistan bio i ostao još od doba dok je bio sovjetska republika – naravno da nema mjesta u domovini nego joj je sjedište u Beču.

Kod boje automobila je sve to tek glasina, ali tamošnji građani su se već navikli kako njihovom vladaru baš svašta može “puknuti” u glavu i da s tim onda nema šale. U toj zemlji na istočnoj obali Kaspijskog jezera ima mnogo pravila i zakona koji nigdje ne pišu, ali ih se svi pridržavaju.

Kad kaže predsjednik…

Najčešće je dovoljno da predsjednik tek nešto kaže pa da to postane nešto kao zakon, objašnjava čelnik oporbene Republikanske stranke Nurmuhamet Hanamaov – koji naravno živi u egzilu: “U Turkmenistanu nije potrebno donositi nekakve zakone. Dovoljno je da predsjednik usmeno izda neki nalog ili potpiše dekret kojeg nitko neće nikad niti vidjeti.”

Predsjednik diže zlatnu šipku za utege, a kabinet mu plješće

Jer sadašnji predsjednik je i u tome tek nastavio tradiciju “Oca Turkmenistana” i u socijalizmu glavnog tajnika tamošnje Komunističke partije Saparmurata Nijazova. Zapravo je bilo iznenađenje što je na prvim izborima 1990. on izabran sa “samo” 98,3% glasova – jer protivnika niti na tim, niti na bilo kojim drugim “demokratskim” izborima nije imao. Njegove predsjedničke odluke su doista prava kolekcija bizarnosti: na primjer ne samo da je zabranio balet i operu kao “nepotrebne”, nago je ukinuo cirkuse, akademiju znanosti i potpuno obustavio isplatu mirovina. Po njegovom mišljenju, dovoljno je da mlađi članovi obitelji skrbe za starije.

Čitava vladavina Nijazova bila je prava škola novog tumačenja pojma kulta ličnosti: sa skromnim objašnjenjem kako “to traži narod” Turkmenistan je bio prepun slika i spomenika i Nijazova i njegove majke. Isto tako dekretom je ukinuo riječ “kruh” i zamijenio ga riječju Gurbansoltan edže – kako se zvala njegova mama.

Zubaru nije smetalo

Po sebi je nazvao i jedan meteor, a promijenio je i imena mjeseci: prvi se naravno zvao po njemu, drugi po njegovoj majci, a bio je i mjesec nazvan po pjesničkom djelu kojeg je on sročio – i koji je bio, ako ne baš jedini, a ono najvažniji sadržaj školske nastave. Kronično gojazan zabranio je pušenje svima kad su liječnici njemu zabranili pušiti, ali s liječnicima nikad nije bio u dobrim odnosima: tako je 2004. otpustio 15.000 medicinskih djelatnika u zemlji i dao zatvoriti sve bolnice osim onih u glavnom gradu.

Voljeni predsjednik obožava pjevati, a pjesme, kaže, piše sam. Kakav talent!

Njegov tadašnji ministar zdravstva – i sadašnji predsjednik Turkmenistana Berdimuhamedov nije se protivio takvim mjerama. Konačno, on nije niti liječnik nego zubar, no i o tome je Nijazov imao svojih predodžbi. Naime on je isto tako dekretom zabranio zlatne zube i rekao neka mladi radije “glođu kosti” pa će im i zubi biti zdravi. A sve to iako je Turkmenistan do onda doista bila zemlja “zlatnog smješka”: mnogi su dali vaditi i zdrave zube kako bi stavili zlatne umetke koji su označavali socijalni status. Naravno da je za kolege Bardimuhamedova bilo mnogo posla…

Najveće ludosti ipak ukinute

Mada prvi diktator Turkmenistana nije vjerovao da će se to ikad dogoditi, ipak je 2006. objavljeno kako je Nijazov preminuo. Već organizaciju pokopa je preuzeo sadašnji predsjednik Berdimuhamedov, a 2012. je i “izabran” s već zabrinjavajuće malenim postotkom pristaša – 97,14%. Ali to je bilo samo zato jer je našao još osam protukandidata čija jeglavna zadaća bila u predizbornoj borbi isticati veličinu i zasluge predsjednika. Sve to nije nikad bila šala: 2002. je na Nijazova navodno pokušan atentat na što je odgovorio nasiljem i masovnim uhićenjem svih potencijalnih “državnih neprijatelja” i njihovih obitelji.

Predsjednik je napisao gotovo 40 knjiga koje su postale vrlo tražena literatura

Čak i predstavnici oporbe u inozemstvu sadašnjem predsjedniku priznaju kako je ukinuo one najveće ludosti prvog diktatora: mjeseci se opet zovu po starom, kruh je opet čorek, a opet se isplaćuju i mirovine. No očito je posebno opsjednut automobilima, a stil vladavine nije bitno drugačiji: ne samo da je zabranio uvoz automobila starijih od dvije godine, nego je “neslužbeno” i ženama Turkmenistana priopćeno kako nemaju što tražiti za upravljačem automobila.

Kad predsjednik ne voli tamno

A sad i boja: predsjednik je poznat kako više voli svijetle i pastelne boje pa je tako i tamno crvena boja koja je ne samo tipična za tamošnje tepihe, nego se nalazi i na zastavi te zemlje, sve češće svjetlijih tonova. Kad je riječ o boji osobnih vozila “poželjna” je bijela, u najgorem slučaju krem ili žućkasta, nekako još ide i srebrna.

Predsjednik voli neustrašive i lude vožnje oko usijanog kratera vulkana u automobilima koje, naravno, dizajnira sam

Naravno da lakiraonice trljaju ruke – i nema ih malo koje su u vlasništvu ljudi iz kruga predsjednika: već su podigli cijene za lakiranje automobila, ali navala je golema. Mnogim Turkmencima je vozilo glavni izvor prihoda – bilo da su taksisti ili mali prijevoznici, a to je za njih težak udarac po džepu, objašnjava nam Hanamov.

Jer izbora nema: nitko ne zna hoće li od slijedeće godine doista biti zabranjeni crni i tamni automobili, ali prije svega u glavnom gradu Ašgabatu prometna policija već zaustavlja takve automobile i vlasnicima “savjetuje” prebojiti ih. Jer tako se navodno štedi energija pod suncem Turkmenistana.

U svakom slučaju i u mnoštvu službenih automobila predsjednika doista ima i svijetlih vozila. Ali naravno da je tu i jedan posve crni terenac.

Predsjednik – komandos!

.

Mozaik

Facebook stručnjaci su rekli svoje: ‘Van s arapskim brojkama iz hrvatskih škola!’

Važne informacije potražite u vjerodostojnim i provjerljivim izvorima. Facebook nije jedan od njih. Ali vas može zabaviti.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Iako formalno nepriznata od obrazovnih sustava, Facebook akademija prepoznata je po golemoj produkciji multidisciplinarnih stručnjaka koji se ne libe prakticirati slobodu glasnog mišljenja, bilo da je riječ o čipiranju, Billu Gatesu ili koronavirusu.

Tako smo nakon plodonosne debate, u kojoj smo saznali sve o ljudima-gušterima, smanjenju populacije i “istinama o kojima se šuti”, odlučili provjeriti što dotični akademici, okupljeni na našoj Facebook stranici, misle o kvaliteti hrvatskoga školstva. Kako se već godinama govori o pretrpanosti osnovnoškolskog kurikuluma, pitali smo ih trebaju li djeca već u osnovnoj školi učiti arapske brojke.


U samo tridesetak minuta stiglo nam je prvih stotinu odgovora. Čak 45 njih je odlučilo odlučno reći NE suvišnim novotarijama poput arapskih brojki. Isti omjer zadržan je i kad je zbir glasova nakon sat vremena iznosio 200. U trenutku pisanja ovog teksta, čak 45 posto onih koji žele da se njihov glas čuje na društvenim mrežama misli da su arapske brojke – višak. Razlozi su brojni, no pretežu oni da “ima i korisnijih stvari za naučiti”.

Što su arapske brojke?

To su obične brojke koje upotrebljavamo u svakodnevnom životu. Arapske brojke su tradicionalni naziv matematičkih simbola 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 koji su omogućili upotrebu položajnoga decimalnoga brojevnoga sustava i unaprijedili metode računanja s pomoću abaka.

Ovako je o arapskim brojkama glasala Facebook akademija znanosti i umjetnosti

Njihova najstarija upotreba zabilježena je u Indiji 595., a uporaba nule, ključnog simbola koji omogućava djelotvornost sustava, zabilježena je 876. Preko Arapa, prijevodom na latinski al-Hvarizmijeve Knjige o uspostavljanju i suprotstavljanju u XII. st., arapske su brojke stigle u Europu. Njihovu širu primjenu potaknuo je Leonardo Fibonacci Knjigom o abacima, 1202. (Hrvatska enciklopedija)

Zašto smo postavili ovu anketu?

Da bismo vas podsjetili da su to oni isti “stručnjaci” koji se ne libe raspravljati o ozbiljnim i kompliciranijim stvarima poput 5G mreže, cijepljenja ili protuepidemijskih mjera i pri tome očekuju da njihovo mišljenje poštujete, kao da je riječ o informiranom i kvalificiranom stavu.

Koji je zaključak?

Važne informacije potražite u vjerodostojnim i provjerljivim izvorima. Facebook nije jedan od njih. Ali vas može nasmijati.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP