Tjelovježba na kraju grada: Dubečke cure znaju da je u zdravom tijelu zdrav duh

U ležernoj opremi mala, no motivirana grupa žena, kako vole reći u najboljim godinama, kraj tjedna završava jutarnjim vježbanjem.

Gospođi Mariji je tek 80, na vježbe dolazi sad već 21 godinu. Spremna za novu dozu elana prije zagrijavanja otkriva nam dio svog zdravstvenog kartona. Iza nje je nekoliko operacija, jedna koljena i tri operacije kukova. Danas uspjeva kroz život i obaveze ići sa dva umjetna kuka. Bez pomno osmišljenih vježbi, koje joj kaže puno pomažu, jednostavno ne bi mogla svakodnevno funkcionirati. Dva puta tjedno obavezno dolazi u dvoranu, a kod kuće još dodatno radi neke vježbe koje grupa izvodi pod vodstvom i nadzorom fizioteraputkinja, vlasnice prakse Nataše Kos i Maje Prahin Hotko.

Veselo društvo za kavu i vježbanje

“Uz rekreaciju važno mi je i ovo druženje. Sve bi mi to falilo puno da ne dolazim svih ovih godina”, priča gospođa Marija koja je prema riječima glavne trenerice na njihovim susretima zadužena za naručivanje kave. Kako su kroz smijeh otkrile našem snimatelju, bude tu i višnjevca, ali tek nakon uspješno odvježbanog termina. Naravno, sve za bolju cirkulaciju, a usput i vedrije raspoloženje. Na ponudi smo zbog zadatka ipak zahvalili i ostavili je otvorenom za neki sljedeći put.

Daleko od žalopojki koje se mogu čuti među upola mlađom generacijom, zbog sve očitijih posljedica sjedilačkog načina rada i života, fizikalni trening ne propušta ni gospođa Franciska. Njoj je 81 godina, a redovno vježba posljednje tri godine.

“Problema naravno da ima u tim godinama i sve to dobro dođe. Ali bude super, ako je malo hodanja, pa tu malo vježbanja i razgibavanja. Naravno, i druženja. Kod kuće to ne bi bilo tako interesantno. Doma je to malo sim-tam, za pet minuta si gotov. A tu je ipak jedan sat vježbanja pa moraš. Koliko možeš”, priča Franciska prije nego je veselo društvo prionulo zagrijavanju i vježbama na prostirci.

Energijom pršti i njihova trenerica Nataša. Inače, ova neumorna volonterka Crvenoga križa, uvijek spremna angažirati zajednicu oko pomoći pojedincima u potrebi, pasionirana je rekreativka, od planinarenja do trčanja. Lani je s liste osobnih izazova odradila i rijetkima omiljeno novogodišnje kupanje u moru na zimskim temperaturama. Po struci fizioterapeutkinja Nataša se rado prisjetila kako je krenula s projektom vježbanja koje je osobito zanimljivo umirovljenicama.

Mama umirovljenica kao okidač ideje…

“Znači, krenuli smo prije nekih 20 godina. Mislim da mi je mama bila okidač za ideju. Jer gdje god je išla na fizikalne terapije svi su joj rekli neka ona samo vježba. Pa je mama tako doma nešto vježbala, mlatarala rukama, usput je kuhala ručak, ali shvatila sam da to nije to. Kad sam krenula u ovaj projekt, u koji se uključila i Udruga umirovljenika Dubec, okupile smo se u mjesnoj zajednici. Žene su vježbale na njihovim prostirkama s plaže, nosili smo štapove tamo i tako je krenulo”, govori vlasnica privatne fizikalne prakse.

Neizbježan proces starenja u ženskoj populaciji kao i muškoj donosi niz tipičnih promjena stanja organizma, ali i neke specifične tegobe.

“Žene u pravilu imaju veliku problematiku i sa križima, sa kukovima, koljenima. Neke su čak nekoliko puta ‘promijenile’ koljeno. Obično sve te tegobe kreću u doba menopauze. Znači, s promjenama razine hormona i promjene na zglobovima, tako da im vježbe definitivno puno znače i pomažu u održavanju općeg zdravstvenog stanja”, objašnjava Nataša.  

Fokus na gipkosti područja zdjelice i leđa

Kao i svako drugo vježbanje, i ovo terapijsko ima svoje glavu i rep kroz pažljivo osmišljen plan i redoslijed izvođenja pokreta, dodaje. Prvo se radi zagrijavanje, radi aktiviranja kardiovaskularnog sustava i podizanja pulsa. Zatim slijede vježbe jačanja mišića. U ovoj grupi, čije su polaznice većinom u dobi 50 plus, naglasak je na mišićima zdjeličnog dna, stabilizatorima leđa, nakon čega se odrade ruke i noge, opseg pokreta. Na kraju aktivnosti slijedi relaksacija, a Nataša dodaje, vole malo poslušati i ptičice pa uz umirujuću instrumentalnu muziku odrade i vježbe disanja. Tako da im sat vremena vrlo brzo prođe u vježbanju i druženju.

U vođenju grupa u jutarnjem terminu dva puta tjedno izmjenjuje se s kolegicom Majom. I ona je također fizioterapeut. Evo što je izdvojila kao specifičnosti terapijskog treninga.

“Svako vježbanje u principu je drugačije. Naravno, vježbe su ciljane, ali nemamo neki poseban zadatak. Već sve ovisi o danu, kako se cure osjećaju. Obično prođemo vježbe koje uključuju cijelo tijelo. Znači, i vježbe jačanja, dosta vježbi istezanja. Ipak, ono što nikako ne preskačemo je taj trening mišića dna zdjelice, jer su polaznice u toj dobi kada ih većina ima neki problem inkontinencije. Tako da je taj dio već standard u rasporedu. A ostalo prilagođavamo po danu. Na kraju, kako smo čuli, radimo jedno vrijeme relaksacije, da se vježbačice malo opuste, predahnu i da spremno mogu u novi dan”, ističe Maja.

Većinom su na njihovim treninzima gospođe koje su friško otišle u mirovinu ili su već dugi niz godina umirovljenice.

Neke cure vježbaju dva deseljeća

“Neke cure su s nama kontinuirano već dvadeset godina u komadu. Jako su redovne i imaju puno, puno entuzijazma. Svaka od njih ima neki specifični problem, jer to je ta dob kada teško da ne postoji neki zdravstveni problem. Dosta njih je već prošlo neke veće operacije lokomotornog sustava. To su gospođe koje znaju imati recimo po dva umjetna kuka. Tako da ih mi tu pratimou terapiji”, navodi Maja.

“Svaka žena u grupi ima, recimo tako, i još svoj individualni tretman tijekom tih sat vremena vježbi. Puno je tu problema koji su i akutni. Tako primjerice, one često dožive slučajne nezgode, pa i padnu i polome nešto ili uganu. Pa su tu nekakve kronične tegobe, neki bolovi u zglobovima. U principu na to uvijek obraćamo pažnju i tome prilagođavamo vježbe, napominje trenerica.

Vježbačice, odnosno cure kako ih od milja s godinama druženja i aktivnosti nazivaju u dubečkoj dvorani, i same odrade dodatne vježbe.

“Već su toliko educirane kroz ove naše vježbe da u principu znaju način kako da si same pomognu ako ih nešto ‘ulovi’, kako one to znaju reći. Znači, ako ih ulovi rame ili križa, već znaju tu nekakvu prvu pomoć, vježbe istezanja, položajnu terapiju tako da si mogu same uskočiti i riješiti bol”, dodaje Maja.

Nema isprika – vježbanje može i doma online

Za one koje ipak preferiraju kućnu atmosferu, ili zbog baka-servisa, drugih obaveza ili jednostavno introvertiranosti nisu za grupno vježbanje, u ovoj kvartovskoj fizikalnoj praksi također imaju rješenje. Savjetuju im dolazak na sat, dva ili tri individualnih vježbi u kojima će svladati osnove rehabilitacijskih vježbi, neka općenita pravila koje mogu primjenjivati u svom domu. A novitet je od nedavno i njihov Youtube kanal.  

Zanimljivo je pri tom da je do prije ove pandemije najmlađa vježbačica imala svega dva mjeseca, dok je najstarija polaznica bila gospođa od 82 godine.

“Tako da stvarno vježbamo kroz život, jer bavimo se i trudnicama, dolaze mame i bebe, naše drage umirovljenice… Inače, žene kao žene prednjače u ovom vježbanju. Nekako je muškarcima lakše otići u teretanu, dok još mogu ondje odlaziti. A kad trebaju ići na fizikalnu terapiju, onda je to za muški dio populacije već malo škakljivo”, prepričava Nataša iz dosadašnjeg iskustva.

Zbog aktualne epidemiološke situacije zlatna grupa vježbačica je nužno malobrojnija nego inače, u normalnim, zdravijim vremenima. I ovaj se privatni posao, slično mnogim drugima, poput primjerice ugostitelja i malih uslužnih obrta, zbog niza mjera prevencije zaraze COVID 19 morao prilagoditi. Tako su poznato okruženje i vježbanje u dvorani neko vrijeme zamijenili drugim lokacijama.

“S obzirom na situaciju u rujnu smo se snašli vježbajući u javnoj garaži obližnjeg supermarketa, što je ispalo posve OK. Držali smo se strogo epidemioloških mjera, kao i tijekom ljeta kad smo vježbali tu blizu na školskom igralištu. To je bilo odlično. No kako je krenulo opet pogoršanje epidemiološke situacije, u dvorani nas vježba svega nekoliko. Zato smo uveli i online vježbe na Youtube kanalu, tako da naše polaznice, a i sve druge koje su zainteresirane, mogu vježbati u svom domu. To su uglavnom vježbe koje su prilagođene osobama s problemima u lokomotornom sustavu”, pojašnjava Nataša Kos.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.