Prati nas

Nema predaje

Provjerili smo

Iz prve ruke: Kako izgleda kemoterapija u doba korone

Zbog epidemiju se ne preporučuje odlazak u bolnice bez prijeke potrebe. No što ako nas je korona zatekla usred liječenja od zloćudne bolesti? Pitali smo gospođu Lijljanu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ljiljana Pranjić (foto: privatna arhiva)

Epidemija koronavirusa promijenila nam je živote do razine za koju prije godinu dana nismo mislili da je uopće moguća. Pod posebnim stresom su bolnice i zdravstveni radnici, a pacijentima se ne preporučuje odlazak u bolnicu ako to nije prijeko potrebno. No što ako jest prijeko potrebno? Što ako se borimo sa zloćudnom bolesti pa nam o odlasku liječniku doslovno ovisi život?

Nakon nekih medijskih napisa i svjedočanstava iz druge ili treće ruke o tome kako izgleda borba protiv karcinoma u doba korone, potražili smo i jedno mišljenje iz prve ruke i ostali ugodno iznenađeni. Stanje na onkološkim odjelima bolnica je regularno, ako ne i bolje, ispričala nam je Ljiljana Pranjić (53), članica Udruge “Nismo same”.


“Ja osobno ne vidim neku razliku između razdoblja prije korone i sada. Naime, problema sa sustavom i pretragama je bilo i prije korone, no sada su ti problemi vidljiviji. Korona je kao neki lakmus papir pa sada sve to samo jasnije vidimo”, kaže Ljiljana.

“Trenutno sam u aktivnom liječenju, a prvu kemoterapiju u ovom ciklusu sam imala točno na dan kad je zbilježen prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj. No to je, na neki način, bila i moja sreća. Ja jesam čula za slučajeve da su ljudi imali problema doći do svojih liječnika i pretraga, ali svi mi koji smo bili u aktivnom liječenju smo bili, na neki način, privilegirani zato što se sustav brinuo za nas. Mi smo već bili u liječenju, a neke su stvari bile lakše, bilo je manje ljudi, bilo je lakše doći do bolnice. Ja sam ove godine završila kemoterapiju i nastavila sam liječenje pametnim lijekovima i na sve to skupa imam samo riječi hvale.”

Za ona notorna duga čekanja u čekaonicama misli da su bila rezultat loše organizacije, no sada toga nema. Naime, na tome se silom prilika moralo pod hitno poraditi.

“Jučer bila u bolnici preuzeti svoju terapiju i začas sam bila gotova. Inače, čekanje da vidim doktoricu bi znalo trajati sat – sat i pol, iako mi koji smo na terapijama imamo prednost. Te bi čekaonice obično bile pune ljudi, no sada one više nisu krcate. Ja sam jučer u šali objavila status na Facebooku da mi nisu dali da završim knjigu. Naime, ja najviše čitam u čekaonicama u bolnici. Tako da sam ja načitana jer provodim vrijeme u bolnici. (smijeh) No jučer mi za to nisu dali priliku. Čekala sam deset minuta, srela poznanicu i nakon toga sam došla na red”, kaže.

Poseban ulaz za onkološke pacijente

Ljiljana ovdje govori o KBC-u Rebro gdje su doista jako dobro organizirani i svjesna je da tako možda nije i u drugim bolnicama, no Rebro se u svemu ovome dobro snašlo.

“Za onkološke i hematološke pacijente postoji poseban trijažni ulaz, tako da se ne miješamo s ostalim pacijentima. Samo jednom sam čekala u redu s drugim ljudima, i naravno, iza mene je nahrupio jedan par, ja sam se okrenula, zamolila sam ih da se odmaknu, oni su prevrnuli očima, ali toga više nema. Poseban je ulaz za hematološke i onkološke pacijente. U čekaonici ambulante je svako drugo mjesto prekriženo i nema gužve. Kad sam išla na kemoterapije, odmah su nas puštali u sale za primanje kemoterapije, s maskama, sjedi se s razmakom, sve je dobro prozračeno i sve funkcionira”, kaže Ljiljana.

Čula je, kaže, za neke slučajeve u kojima su se ljudi zarazili u čekaonicama, ali s organizacijom na Rebru iznimno je zadovoljna. Kad je korona počela, Ljiljana je već počela sa svojom terapijom. No što s onima koji su prvi posjet liječniku trebali obaviti u tijeku epidemije?

“Meni se obično jave žene koje su već obavile tu prvu pretragu, no moram priznati da nisam čula da se netko žalio. Čula sam, doduše, da su pomaknute neke operacije. Evo mojoj teti je odgođena operacija koštane srži jer nisu mogli kompletirati tim, pretpostavljam zbog toga što su neki liječnici bili bolesni ili u samoizolaciji. No važno je znati i da se kod karcinoma dojke često prvo ide na kemoterapiju pa tek onda na operaciju. To je tzv. neadjuvantno liječenje jer su studije pokazale da se bolest na taj način puno uspješnije liječi ako se tumor prvo kemoterapijom smanji pa trek onda operira. Ali kad vi će krenete s tim procesom, u sustavu ste. Ja ne znam nikoga da je imao takvih problema”, kaže Ljiljana.

Vidjela je napise u medijima, ali…

Vidjela je, kaže, neke napise u medijima, ali osobno ne poznaje nikoga da se s time suočio. Dapače, svi su vrlo zadovoljni, a radi se o čitavoj ovoj godini u kojoj imamo epidemiju korone.

“Odgode operacija su bile minimalne, tek za koji dan, ali ne znam da je netko imao većih problema. Znam da je jedna prijateljica imala problema oko dobivanja terapije kad je bio onaj skandal s dugovanjem veledrogerijama, ali to su neki problemi koje nije uzrokovala korona, već su to problemi vezani uz naš sustav i to kako mi poslujemo. I ta je prijateljica jedna od tih koje su digle glas, nakon čega je dobila terapiju i sada je prima regularno”, kaže Ljiljana i dodaje:

“Jako sam zahvalna na ovakvoj organizaciji u bolnici jer nemam dodatni strah od korone. Ja se čitavo vrijeme osjećam sigurno jer se doista poduzimaju sve da se smanji mogućnost zaraze i ako je netko asimptomatski prijenosnik. To je fantastično, odgovorno, profesionalno ponašanje prema pacijentima. Tako da Rebru svaka čast i skidam im kapu.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP