Prati nas

Aktivno starenje

Dubrava

Bez posjeta čitaonici neki zagrebački umirovljenici teško mogu zamisliti dan

U mirovini vrijeme kao da malo uspori. U tom ritmu čitanje je jedna od navika u kojoj starije osobe tada mogu češće uživati. Čitaonice su omiljena mjesta za sve koji vole u miru osigurati svoju dozu dnevnih informacija. Politika, kultura, sport, novosti iz svijeta poznatih i slavnih – sve se revno i redovno prati.

Vlatka Koren

Objavljeno

|

Koliko se čeka na prvu penziju?
Ilustracija (foto: Pixabay)

U mreži narodnih knjižnica grada Zagreba među većim članicama je knjižnica u Dubravi. Prostor njihove čitaonice inače je omiljeno mjesto mnogim umirovljenicima. Međutim, zbog pandemije korone zadnjih se tjedana sve odvija prema drugačijim, ‘novonormalnim’ pravilima. Virusne prevencije radi u prostoru istovremeno smije boraviti najviše petero korisnika. 

U zdravija vremena gužva je prijepodne bila pravilo u čitaonici. Pritisak je sada bitno manji, dok epidemiolozi sve zabrinutije govore o novom, trećem valu COVID-a. No, vjerni članovi knjižnice Dubrava ne propuštaju dolazak po dnevnu dozu informacija. Prethodno trebaju obavezno rezervirati termin, svojih sat vremena za jednim od stolova.


Čitaonice privremeno opustjele zbog prevencije virusa

Umirovljenicima su dnevne novine standardno prvi i najčešći odabir, a četvrtkom čitateljice posebno traže jedan poznati ženski magazin (Glorija). Već osam godina posjetiteljima čitaonice na usluzi je knjižničarka Antonija Drndak. Nakratko je odvajamo od bilježnice s gusto ispisanim tjednim rasporedom.

“Za ovih osam godina upoznala sam ovdje jako puno ljudi. Ima ih koji redovito dolaze, a nažalost, ima i onih koji više nisu među nama. Dođu nam i ljudi iz domova, prelistati ili posuditi novine. Otkako je korona, moramo pažljivo sve upisivati. Imena, kontakt i kada je tko došao. Čitaonica je inače bila uvijek puna. Znali su se članovi nekad i posvađati oko novina, ako nije bilo dovoljno primjeraka. Toga sada nema, jer nema ni gužve. Pretežno nam dolaze isti ljudi, svaki dan i u isto vrijeme.’’ S vremenom neki su simpatičnoj knjižničarki pri dolasku u čitaonicu, osim pozdrava i osmijeha, znali darivati i neku sitnicu poput čokolade ili cvijeta. Dovoljna je to potvrda i šire, socijalne dimenzije čitaonica kao poznatih mjesta okupljanja, susreta i komunikacije, a ne isključivo upijanja znanja i novosti. 

Antonija Drndak (foto: Vlatka Koren)

Umirovljeni sudac sa zanimanjem prati obraćanja nekadašnjeg gazde Dinama

U jutarnjoj rutini nad tiskom nakratko smo prekinuli jednog od redovnih posjetitelja. Bivši županijski sudac Zvonko Čačić (83) pomno je iščitavao što donose novine o vrućoj temi ‘fejsbuk reforme pravosuđa’ u kojoj nekadašnji moćnik, osuđeni Zdravko Mamić iz Međugorja zbog krimena proziva donedavno njemu jako bliske sudačke dužnosnike. I na kraju tuguje nad gubitkom vjere u hrvatsko pravosuđe. Gospodin Zvonko kratko se osvrće na aktualnu političko-pravosudnu sapunicu. 

“Ne znam što da vam kažem o tome. Onako, jednom frazom možda. Pogledao sam tekst, jer Mamića poznajem osobno. Družio sam se s njima, s obitelji, ali u ono doba kad je Zdravko još bio mali. Samo smo ga drugačije zvali. Dakle, što da kažem o svemu. Velika laž u kojoj ima puno istine. Jeste shvatili? Ne mora to sve biti točno, ali nečega ima u tom intervjuu. Tako sam ja to shvatio”, kaže umirovljeni sudac.  

U članovstvo Gradske knjižnice Zagreb gospodin Zvonko upisao se davne 1956. godine. Tada je sjedište centrale bilo u prostoru na Rooseveltovom trgu, do preseljenja u zgradu na Starčevićevom trgu. Do danas je ostao vjerni član i jedan od najstarijih redovitih posjetitelja čitaonice u Dubravi. Dolazi gotovo svaki dan, a ponekad za promjenu zna potegnuti do knjižnice Božidara Adžije u Radničkom domu. 

“Čitam samo naslove i ne gubim vrijeme”

U dnevnom pregledu tiska nekadašnji sudac služi se provjereno efikasnom analitikom. “Držim se one stare metode naslova. Pokojni otac pričao mi je anegdotu sa Stjepanom Radićem koji je došao na skup u Virovitici, mislim tamo 1923. Otac je imao otvorene novine, a Radić je to prokomentirao prije svog govora. Kaže, novine se ne čitaju, nego samo naslovi, jer komentatori i autori pišu svoja zapažanja. Samo je preletio naslove, rekao sad znam sve što se događa i otišao. Tako i ja, do danas se držim te Radićeve. Iz naslova se iščita sve pa ne gubim vrijeme. Sve naravno čitam sa izvjesnom rezervom, je li vjerodostojno, drži li napisano vodu ili ne.”

Zvonko Čačić (foto: Vlatka Koren)

Francuska izdanja prati u izvorniku

Bez listanja barem dvoje novina gospodinu Zvonku ne prođe nijedan dan. Od dnevnopolitičkih tema u mirovini puno više prati vijesti iz sporta. Iz mladosti inače njeguje naviku čitanja literature na francuskom jeziku. Iz tog doba pamti još jednu zanimljivu anegdotu. “Svojevremeno sam bio pretplatnik Lycee Francaise. Pratio sam tamo i pisanje našeg Bjelovarčanina Mome Pudara, tadašnjeg urednika Tanjuga. Slučajno je pustio jedno izvješće o intervenciji Sovjetskog Saveza u Afganistanu. Pustio je da se kaže agresija nakon čega su ga smijenili. Tito je onda primio ruskog veleposlanika i objavljeno je da je trebalo pisati ‘bratska pomoć’. To ga je koštalo da više nije urednik. Iz toga sam naučio da nekada u laži ima i puno istine”, domeće gospodin Zvonko svojoj analizi medija.

Pozdravljamo se dok sa zanimanjem prelazi napis o drugom nezaobilaznom akteru domaće političke scene, Vladimiru Šeksu. “Šeksa znam iz onog doba kad sam bio u pravosuđu. On je bio tužitelj i sudac u Osijeku. Vidim sliku, pa da vidim malo šta on sad tu kaže. Umjesto da mirno spava u mirovini”, komentira u šali gospodin Zvonko. Zbog slabijeg vida, kaže, nije posegnuo za čitanjem digitalnih knjiga. Ostaje pri klasičnim, tiskanim izdanjima, a od žanrova danas najčešće odabire neki novi roman nego publicistiku.  

Novine naše svagdašnje

Na sigurnoj udaljenosti za drugim stolom dnevnim novostima zaokupljen je i gospodin Ante Živić (79). Obično je među prvima ujutro, prelista sav tisak da ostane u toku s informacijama. Slobodnu Dalmaciju čita po zavičajnom ključu, obzirom da je iz južnih krajeva. Onda prelazi na Večernji i Jutarnji list, a za kraj neizostavne Sportske novosti. Zanimljivo, dok po nekoj navici tri tiskovine čita od prve stranice, s Večernjakom počinje od posljednje. Nema posebnog razloga. Odlazak u knjižnicu i vrijeme u čitaonici puno mu znače.

“Pa u mirovini sam i što ću. Ako sam doma, onda upalim televiziju. Zato mislim da je ovo bolje. Uz to i prije i poslije čitanja još se i prošećem. Dnevno je to sat ili dva najmanje na zraku. Prvo ujutro, pa u podne izađem prošetat kćerinog psa i navečer onda odemo svi skupa. A ujutro je ovo čitanje obavezno.”

Ante Živić (foto: Vlatka Koren)

Popunjena lista za boravak u čitaonici knjižnice Dubrava dijelom je potvrda vjernosti starije publike spram tiska kao klasičnog medija, bez obzira na sva dostupna tehnološka čuda i šumu objava u bespućima internetskih portala. Novine su gospodinu Anti najdraži medij. Otkako je s posla u INA-i i desetljeća po terenu 2007. otišao u mirovinu, ne propušta jutarnji dolazak. “Obično tu provedem sat vremena. Ne čitam sve članke. Supruga i kćer čitaju vijesti s mobitela. Ja ne, više volim prelistati novine ovdje.”

Prije Dubrave stanovali su u Sesvetskom Kraljevcu, pa je odlazio u tamošnju čitaonicu, dok je u centru svraćao na frekventnu lokaciju na Starčevićevom trgu. “To je jednostavno neki dnevni ritual. Čovjek mora znati što se događa i biti u toku sa svime. Uz vijesti, znam baciti oko i na ‘onaj’ dio. S osmrtnicama, vidjeti tko je još živ, tko nije”, kaže nam Ante u šali. S knjigama se više zanimao na početku mirovine. Posuđivao bi uglavnom one debele, povijesne. To je malo zanemario, jer mu je dosadilo. Kaže sada češće umjesto kćeri posudi i onda vraća neki od trenutno zanimljivih naslova. 

Kindle eBooks zasad samo u ponudi na Cvjetnom trgu

Inače, knjižnica Dubrava posjeduje i bogatu mediateku u kojoj svojim korisnicima nude raznovrsne sadržaje. U ponudi zasad nemaju Kindle e-knjige. “Nažalost, ovdje u knjižnici Dubrava to nemamo. Jedino naša knjižnica Bogdana Ogrizovića na Cvjetnom ima Kindle. To su ipak nekakva sredstva koja nemamo za sve članice mreže Knjižnice grada Zagreba. Ne zaboravimo da su u tom sustavu ukupno 42 knjižnice”, podsjeća ravnateljica Đurđica Pugelnik.

U čitaonicu dnevnog tiska u Dubravi svakodnevno navraćaju uglavnom čitatelji treće životne dobi. “Mislim da smo im u ovo vrijeme korone mi sada prozor u svijet. Inače posjećuju sva događanja koja organiziramo. Od promocija knjiga, projekcija, najviše naša putopisna predavanja. Upečatljiva je bila izjava jednog našeg člana, inače doktora kemije, kako je mislio da će u mirovini putovati. Ali to nije ostvario, pa ga veseli da makar putuje s nama. Jedno vrijeme smo kroz predavanja obišli Australiju, Iran, Češku, Slovačku, zemlje koje nije vidio i vjerojatno neće”, kaže ravnateljica.

Đurđica Pugelnik (foto: Vlatka Koren)

S knjigom uvijek u dobrom društvu, u domovima za starije široka publika

Knjižnica ima suradnju i s Domom za starije osobe u Studentskom gradu. Redovno im odnose knjige, pa su mnogi korisnici zahvaljujući tome vratili staru naviku ili pak otkrili novu strast.

“Neki od korisnika su upravo u toj starijoj dobi postali čitači. Posebno jer u ovoj izolaciji baš ne mogu van. Jedna gospođa je rekla da nikada nije toliko čitala k’o u domu. Sada tjedno čita dvije do tri knjige, što je genijalno. Ona recimo traži ozbiljne ljubavne romane. U dom mjesečno odnesemo pedesetak knjiga i često nas zovu da donesemo nove, jer su već završili. Odlično surađujemo s njihovom ravnateljicom koja je to i predložila. A starije najviše zanima beletristika, čitaju povijesne romane, vole i putopise”, navodi Pugelnik.  

S godišnjom članarinom od 50 kuna umirovljenici mogu posuđivati literaturu u 42 zagrebačke knjižnice i dva bibliobusa. Iskaznica omogućuje uživanje u mnoštvu sadržaja – knjigama, dnevnom i tjednom tisku, audio-vizualnoj građi, zvučnim i knjigama za slijepe. Izbor je doista velik.  

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP