Vježbanje u vodi odlično je za treću dob; čuva zglobove i sjajno zabavlja

U Savskoj ulici u Zagrebu, u blizini Vjesnikovog nebodera, smjestio se jedan mali bazen za kojega mnogi možda i ne znaju. Naime, na adresi Savska 120 u dvorišnoj zgradi, nalazi se centar za plivanje AquaEduca. Kako je navedeno na samom ulazu u bazen, ali i na njihovoj web stranici, radi se ponajprije o centru za plivanje beba i mališana gdje su proplivale sad već generacije djece.

No mi smo se ondje zaputili jer centar nudi još jedan zanimljiv program namijenjen odraslima. Riječ je o aqua aerobicu – vrsti aerobika koji se izvodi u vodi zbog čega vježbe mogu izvoditi i oni kojima bi vježbanje na tlu moglo predstavljati preveliko opterećenje za zglobove. Osim toga, vježbanje u vodi je istovremeno i masaža, i limfna drenaža, a – kako smo se uvjerili – i jako dobra zabava.

U centru nas je dočekala voditeljica centra, inače kineziologinja po struci, Sanja Bosnar i odmah uvela u prostor bazena gdje je u tijeku već bio jedan sat aerobika u vodi. Vidjevši atmosferu među vježbačicama, gotovo smjesta smo požalili što nismo stigli opremljeni kupaćim kostimima te se i sami okušali u vježbanju u vodi.

“Sat traje 60 minuta i tijekom tog sata izvježbamo apsolutno cijelo tijelo. Voda je takav medij kakav je – osam puta gušći od zraka – i odmah nam daje i onaj efekt limfne drenaže i zapravo kad radimo jednu vježbu, mi vježbamo čitavo tijelo, iako je naglasak na jednoj mišićnoj skupini. Ali zbog prolaska kroz vodu odrađuje se cijelo tijelo”, objašnjava nam Sanja, a tri vježbačice smjesta potvrđuju njezine riječi.

Atmosfera na bazenu je ugodna i prijateljska. Vježbačice i njihova voditeljica – odmah nam je napočetku postalo jasno – dobro se poznaju. No bez obzira na prisnu atmosferu, vježbe se disciplinirano odrađuju. Danas su na redu bili ruke, tako da je pozornost bila usmjerena upravo na tu mišićnu skupinu. No usput je “radio” i ostatak tijela. Kako ćemo kasnije doznati, baš to je jedna od specifičnosti aerobika u vodi.

Dobro odrađeni treninzi

Pričekali smo završetak sata i u predvorju dogovorili razgovor s polaznicama ovog programa. Prva nam se pridružila gospođa Branka Frank za koju smo se iskreno iznenadili kad nam je rekla da će uskoro napuniti 75 godina.

“Na aerobik u vodi idem praktički od svoje 60. godine. Mijenjale su se trenerice sve dok Sanja nije to preuzela. Treninzi su fenomenalni. Meni to toliko znači da si ja više ne mogu zamisliti da ta tri dana – ponedjeljak, srijedu i petak – ujutro ne dođem na bazen. Ja sam već o tome postala ovisna. To je možda najznakovitije što vam ja mogu reći. Ne znam što bi me moglo spriječiti. Ja čak i sve svoje druge obaveze prilagodim ovim treninzima i svima kažem: ‘Ta tri dana, do 10 sati, mene nema.’ I to je gotovo”, priča nam dobro raspoložena Branka, vesela zbog još jednog dobro odrađenog treninga.

Zamolili smo je da nam opiše kako izgledaju satovi vježbanja u vodi. “Satovi su različiti. Sad kad smo bile samo nas tri, onda vježbamo po dužini bazena, a kad nas je pet, onda po širini. No nekad, prije korone, znalo nas je biti i desetak i onda svaka ima svoje mjesto u bazenu. To su dosta jake vježbe, a ponekad se služimo i onim tzv. rezancima, štapovima, gumama pa radimo doista raznolike vježbe”, kaže Branka i pojašnjava kako se radi o vježbama koje ona na tlu možda i ne bi mogla izvesti. Naime, u bazenu je sve puno jednostavnije i lakše, iako i to budu dosta zahtjevne vježbe i čovjek se prilično umori.

Vježbaju i oni s ozlijeđenom kralježnicom

Uskoro nam se pridružuje i gospođa Gordana (60) te kaže kako ona zbog ozljede kralježnice mora paziti kako će vježbati. No ovdje u bazenu, nema problema.

“Probala sam sve vježbe: išla sam na korektivnu gimnastiku i na pilates, kojekakve aerobike, no od svega sam brzo odustala jer mi je bilo naporno. No kad sam otkrila ovaj bazen i Sanju, to je bilo nešto posve drugo”, kaže Gordana.

“Valjda najteže vježbe koje postoje, mi tu doista i radimo i mi to sve možemo napraviti u vodi. Blagodati vježbanja se vrlo brzo primijete. Ja sam prije dvije godine slomila ruku, no vrlo brzo, čim sam skinula gips, počela sam vježbati i to je tako brzo sve nekako prošlo, i ta bol i sve skupa je brzo zaraslo da nisam osjetila ikakve komplikacije. Išla sam godinama i na kojekakve fizikalne terapije, ali sve je to slabo u odnosu na bazen”, kaže nam Gordana.

Vježbanje i masaža

Vježbanje u vodi ima dvostruku funkciju: to je vježbanje, ali i ujedno i masaža, priča nam dalje Branka i otkriva kako ima slučajeva u kojima je vodeni aerobik ljudima olakšao i prilično ozbiljna zdravstvena stanja.

“Jedna kolegica koja isto ovdje dolazi, ima teški artritis. I doktor joj je rekao da za pet godina neće uopće biti pokretna. Kad je prvi put došla, ona nije mogla ni ruke dići, no sada ona normalno vježba s nama i uopće nema problema. Rekla je da ju je ovaj bazen spasio. I njezin doktor se nije mogao načuditi”, kaže Branka.

Epidemija neaktivnosti tijekom ove COVID epidemije postala je još mnogo gora, na što upozoravaju svi zdravstveni stručnjaci. Ljudi naprosto previše sjede i leže. Pitali smo gospođe kako se pokrenuti?

“Treba naprosto doći. Spremiti se i doći”, kaže Gordana na što Branka dodaje: “Mi smo imali puno da tako kažem ‘letećih’, koji su dolazili ovdje na bazen. No iz kojih razloga su odustale, doista ne znam. Bilo je i mladih cura. Ne vjerujem da im je bilo preteško jer svatko vježba onako kako može. Ali jednostavno je to stvar discipline. Za svaku aktivnost za koju se odlučiš, potrebna vam je disciplina. Ako hoćete ići na hodanje (nordijsko, op.a.), morate se prisiliti da dođete. To nitko drugi ne može napraviti umjesto vas. Ja sam mnogima rekla da mi je na bazenu fantastično, ali ljudi često imaju neke svoje razloge, izgovore…”

“Ja imam prijateljicu s kojom se nađem tu na Savskoj na kavi uvijek kad idem s bazena. I sto puta sam je zvala, ali ona uvijek kaže: ‘Pa budem, pa ne da mi se, ovo, ono…’. Naprosto joj se ne da. Spremi se i dođe na kavu, ali ne na bazen”, kaže dalje Gordana, na što se Branka nadovezuje: “Ha čujte, najljepše je doma ležati na kauču i blejati u televiziju.”

“Mene ne može niti snijeg, ni kiša, ni vjetar, ni išta spriječiti da dođem”, odlučna je Gordana. “I sve svoje obaveze složim tako da mogu tih sat vremena tu odvojiti za sebe tri puta tjedno. Na početku smo išli dva puta tjedno, ali onda smo počeli tri puta. Imamo tu doista tu jednu jaku grupu žena koje su disciplinirane i dolaze godinama.”

Gospođe kažu da se doista ponekad dogodi da im se ne da ići, ali se malo prisile. No osjećaj sreće i zadovoljstva nakon vježbanja, obilato nadoknadi tu malu početnu nelagodu. “Kao da se popnete na brdo i teško vam je, ali kad dođete gore – nitko sretniji. Evo, to vam je to isto”, kaže Branka.

Fizička i psihička dobrobit

Kod ovakvih i sličnih vježbanja ne radi se samo o fizičkoj dobrobiti, nego i o osjećaju olakšanja i slobode, kažu gospođe. “Za to vrijeme dok ovdje vježbam, nemam nikakvih drugih misli osim onoga što mi sad tu radimo. To je ta velika prednost vježbanja. Znači, ne samo fizička dobrobit”, otkriva nam Branka. “I uvijek netko neko zgodu ili pričicu ispriča, nasmijemo se usput. Ali moramo biti i koncentrirane na vježbanje”, nadovezuje se Gordana. “Uvijek je dobro raspoloženje. Uvijek!”

A jedan od najzaslužnijih kako za dobro raspoloženje, tako i za kvalitetne vježbe je voditeljica Sanja.

“S aqua aerobicom smo krenuli odmah kod otvaranja prije desetak godina. Krenuo je kao nekakvo popunjavanje programa u ono vrijeme kada djeca ne mogu plivati na bazenu, jer su nam djeca nekako bila primarna. No tijekom godina je program vodenog aerobika postao ravnopravan svim ostalim programima jer imamo dosta dugogodišnjih korisnika i ne daju se s bazena pa samo nadograđujemo te grupe”, kaže Sanja.

Program je zamišljen kao rekreacijski program tijekom cijele godine. Polaznici se upisuju iz mjeseca u mjesec, a vježba se dva ili tri puta tjedno, ovisno o željama i mogućnostima korisnika.

“Svaki sat je drugačiji što je korisnicima naročito fora jer niti jedan sat nije isti pa je zanimljivo”, priča dalje Sanja. “Uvijek je naglasak na jednoj mišićnoj skupini, recimo na rukama, ali se onda usput odradi i sve ostalo. Vježbamo sa i bez rekvizita tako da ponekad imamo one spužvaste špagete, štapove, lopte, gume… Svaki sat je doista drugačiji. Jednom možda više trčimo, drugi put više hodamo ili plivamo. Taj set vježbi je dosta šarolik i ja ga pokušavam uvijek tako modificirati da korisnicima bude zanimljivo. Uvijek postoji neki logičan tijek vježbi i ne preskačemo mišićne skupine, nego krenemo nekako od vrha, od vrata i ramena, pa sve do stopala.”

Nema pritiska na zglobove, jer voda vježbačima daje taj uzgon i nema te težine, pa mogu vježbati i ljudi koji imaju problema sa zglobovima, kukovima i kralježnicom. Zbog toga u vodi mogu odraditi i neke vježbe poput skokova ili nekih cirkularnih pokreta, koje na suhom ne bi mogli izvesti. Baš zato, vježbanjem u vodi mogu se baviti gotovo svi.

Vježbati mogu svi

“Teoretski, za vodeni aerobik nema kontraindikacije, odnosno svi mogu vježbati, osim možda onih s jako visokim krvnim tlakom jer je temperatura naše vode 32 stupnja Celzija budući da imamo i ovaj program s malim bebama pa voda mora biti malo toplija. Zbog te temperature vode osobe s visokim tlakom trebaju pristupiti vježbanju s dozom opreza”, kaže Sanja.

“U gradu Zagrebu baš i nema puno bazena, a našim gospođama je ovo blizu, navikli smo se jedni na druge i tu vlada zapravo više obiteljska atmosfera. Naše polaznice idu na vježbanje već dugi niz godina i kad netko krene na ovo vježbanje, rijetko odustane”, kaže Sanja.

Ovaj bazen je specifičan i po tome što mu je dubina 1,40 metara pa su vježbači uronjeni u vodu do prsa. Možda baš zato što su tako mali i međusobno prisni, osjećaj vježbanja je drugačiji.

“Kad nas odmah svi mogu početi vježbati i nije potrebna nikakva priprema. Vježbati mogu i oni koji se možda prije nisu bavili nikakvom tjelesnom aktivnošću, s tim da početnicima malo prilagodimo vježbe i svi su pozvani da sudjeluju koliko mogu i onda pomalo napreduju i rade sve zahtijevnije vježbe sukladno svojim sposobnostima”, kaže na kraju Sanja Bosnar.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.