Branitelji i mirovine: Jesu li neki povlašteniji od drugih?

Od završetka Domovinskog rata prošlo je 26 godina. Prema posljednjem Zakonu o hrvatskim braniteljima, još oko šest tisuća osoba čeka na rješavanje svog statusa. Pitanje braniteljskih mirovina i prava u Hrvatskoj je gotovo tri desetljeća zahvalna dnevnopolitička tema, u pravilu kamen spoticanja i izvor društvenih podjela.

Braniteljsku populaciju općenito u mirnodopsko vrijeme dio javnosti doživljava kao teret državnom proračunu. Osobito kad gospodarska situacija nije obećavajuća u krizama poput ove uslijed pandemije korone. Kolike su danas prosječne braniteljske mirovine? Jesu li oni prvi umirovljeni u odnosu na bivše suborce koji su nastavili raditi danas u povlaštenom položaju? To su samo neka od pitanja koja su za MojeVrijeme.hr komentirali u Udruzi hrvatskih branitelja liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja grada Zagreba.

Od osnivanja 1999. godine ova udruga je angažirana u pomoći oko resocijalizacije nekadašnjih branitelja za funkcioniranje u normalnom, civilnom životu. Okupljaju oko 1.400 aktivnih članova u Zagrebu.

Fama oko povlaštenog statusa branitelja u društvu 

Predsjednik udruge Ivan Tolić (60) u uvodu razgovora o braniteljskim mirovinama slikovito komentira stalni prijepor u društvu oko ove teme: “Ja sam dobar primjer pa ne bih o sebi. U kategoriji sam onih sa riješenim statusom, sa solidnom mirovinom od četiri do pet tisuća kuna. E sad, zašto je u javnosti takva percepcija o braniteljima kao sisateljima državnog proračuna, da smo na grbači radnika i da smo nezasluženo u mirovini.”

“Često koristim riječi koje se nekima možda ne sviđaju. Dakle, ja bih svakog punoljetnog građanina Hrvatske zadužio s paketom municije od 25 kg, dao mu automatsku pušku, hranu i odveo ga u šumu u Crnu Mlaku. Da bude sam tamo 48 sati. Nitko neće pucati po njemu, neće biti izložen stresorima koji utječu na njegove živce, ponašanje, ali bit će sam. I testirao bih ga prije i poslije”, nastavlja Tolić.

Dodaje da ljudi u Hrvatskoj često zaboravljaju ono što je najsvetije: “Zaboravljamo da naša samostalnost ni po jednoj konvenciji nikada ne bi došla mirnim putem, jer megalomanija velikosrpskog osvajanja koja je i dandanas u punom zamahu je tolika da se morao pružiti oružani otpor takvom agresoru. Otpor tako silovitoj vojsci nije se mogao dogoditi bez žrtava. Neki naši suborci su poginuli. Drugi su ostali bez dijelova tijela, a ostali su stradavali u psihičkom smislu. S posljedicama u ponašanju, po duhovno i fizičko stanje.”

“Zato je i obolijevanje branitelja od malignih bolesti oko 70, 80 posto češće. Oko 4 tisuće počinilo je suicid. Od rata do danas oko 68 tisuća branitelja umrlo je uslijed uzročno-posljedičnih okolnosti. Neki stručnjaci kažu da je to i starost. Mogao bih reći da je i to. Ali s obzirom na moj put, uzimam si pravo reći da je to uzročno-posljedično vezano uz rat”, govori Tolić.

Četiri kategorije izračuna, najmanje onih s najvišim prosjekom

Podaci iz aktualne statistike HZMO-a pokazuju i priličan raspon unutar braniteljskih mirovina. Oni koji su među prvima ostvarili to pravo imaju prosjek preko 6 tisuća kuna, dok je ostalima koji su nastavili raditi taj prosječni iznos manji od 2.900 kuna.

Tolić napominje da je onih s najvišim prosjekom ujedno i najmanje među braniteljskim umirovljenicima, pa podastire brojke kojima njihova udruga raspolaže. Pri tome dodaje kako je rješavanje braniteljskog i statusa ratnog vojnog invalida stalo 2005. godine, sve do posljednjih zakonskih izmjena u mandatu aktualne vlade kada je ponovo aktivirano. No, prvo o konkretnim brojkama ovisno o kategoriji i elementima izračuna.

“Prema Zakonu o pravima hrvatskim braniteljima tu su četiri kategorije. Prvo je pravo sto posto vezano uz rat. Dakle, ako ste bili sudionik četiri, pet godina, vaša mirovina je od 4.500 do 6.000 kuna. Drugi dio se koristi po istom tom zakonu, a dio po Zakonu o mirovinskom osiguranju. Evo zašto. Primjerice, oštećenje organizma je 20 posto koje se za vojni dio množi s prosjekom plaće u RH, a tu je još 80 posto za izvanredne okolnosti. Treća kategorija su djelatne vojne osobe koje idu u izračun po svom posebnom zakonu. Njima je prosjek čist i nemaju druge elemente za konačni iznos.”

Četvrta je kategorija po mirovinskom osiguranju, odnosno starosna mirovina hrvatskog branitelja bez invalidnosti, navodi Tolić pa nastavlja: “Ona je najniža. Dakle, imate potrebne godine i dobijete dvije ponuđene mirovine. Onu iz radnog odnosa ili povoljniju jer ste bili sudionik u Domovinskom ratu. Naravno, svatko će se odlučiti za ovu drugu, povoljniju. To u konačnici može biti od 2.300 kuna do 2.600 kuna, na primjer.”

U tijeku rješavanje zaostataka u statusu ratnih vojnih invalida  

Oni koji su prvi otišli u mirovinu nije da su to htjeli, već su morali jer su iz rata izašli jako oštećeni, dodaje. “Moramo to iskreno pogledati. Oni su bili ranjeni pa imaju komorbiditet, odnosno ranjavanje i PTSP, naravno da imaju pravo sto posto. A sto posto vezano za rat plus dobrovoljački dodatak, plus ta invalidnost i mirovina je kakva je. Međutim, njih nema više od 500 u toj kategoriji. Nadalje, oko 16.000 branitelja ima prosjek oko 4.600 kuna. Njih 12.000 ima oko 6.400 kuna u prosjeku. Tu je i 12.000 koji prosječno primaju oko 3.500 kuna, dok oko 9.000 branitelja ima mjesečno 2.500 kuna. Zatim još otprilike njih oko dvije i pol tisuće prima oko 1.500 kuna. I na kraju, 1.300 kuna ima oko 250 hrvatskih branitelja.”

“Ovdje treba naglasiti i da je još oko pet i pol do šest i pol tisuća u rješavanju svog statusa po novom zakonu od 1. siječnja 2018. Oni idu u ostvarivanje statusa ratnog vojnog invalida. Oni će dio mirovine moći ostvariti po pravima branitelja, a dio po mirovinskom sustavu. Dakle, 20 posto vezano za rat i 80 posto izvan okolnosti. S obzirom da su imali odmaknuti dio vezano uz posttraumatski stresni poremećaj, oni tri puta izlaze na vještačenje, što je otprilike tri godine. I zato imamo taj zaostatak od njih oko 6 i pol tisuća koje ćemo na kraju imati u brojci otprilike oko 60.000 umirovljenih branitelja vezanih direktno na proračun RH’’, pojašnjava naš sugovornik.

Koliko je točno bilo branitelja?

Matematika je neumoljiva, ako ste rekli sto, onda sto i jeste, uzvraća Tolić diplomatski na pitanje koja je onda točna brojka onih koji su sudjelovali u obrani Hrvatske, s obzirom da se od rata naovamo u mandatu desnih i lijevih garnitura baratalo s ciframa od 300.000 pa sve do pola milijuna branitelja.

“Ne može se to tako gledati. Recimo da ste se vi tada prvo javili u Tigrove. Onda vam se više nije sviđalo i otišli ste u drugu brigadu, pa treću. Vi ste negdje bili tri puta. A to još nije uređeno, taj ratni put. Evo, mi još uvijek po šest mjeseci čekamo za neke ratni put iz Karlovca. To još nije uređeno. Dakle, te brojke na koje aludirate nisu realne, ja ih ne želim izreći. Ne može se pojasniti što je nepojašnjivo”, kaže predsjednik braniteljske udruge.

“Da se razumijemo, možete pojasniti samo iz papira i mi ćemo to napraviti. A to napuhivanje i dnevno-politička prepucavanja je li bilo petsto tisuća ili tristo, koliko je branilo Vukovar. Branili su hrvatski domoljubi i branitelji i oni zaslužuju svako poštovanje. Bilo to kroz satisfakciju mirovinskog sustava ili u društvu. Ovdje je bitno još naglasiti da branitelji ni u čemu nisu različitiji od drugih. Djeca branitelja u statusu invalida nemaju nigdje prednost. A kamoli ovih šest i pol tisuća koje sam naveo još nije ostvarilo svoj status’’, poručuje Tolić.

Ovaj nekadašnji voditelj građevinske operative u Zagrebu u svom ratnom stažu, otkriva, došao je prvo u pomoć u rodnoj BiH, a zatim u 131. Domobranskoj prošao istočno slavonsko ratište.

“20 posto članova su socijalni slučajevi”

O neosnovanim prozivkama ukupne braniteljske populacije, što u dijelu javnosti, što iz prigodnih političkih potreba, govori i tajnik Udruge Željko Drašković (58). Njegovo ratno iskustvo u redovima osječke policije završilo je s pet i pol godina zatočeništva u srpskom logoru u Sremskoj Mitrovici.

“Oko 40 posto naših članova je sa statusom ratnog vojnog invalida. Prosjek mirovine u udruzi je oko 2.500 do 2.700 kuna maksimalno. Ne znam jel imamo dva ili tri s više. Ovo što se priča u javnosti o mirovinama iznad 5.000 kuna, mi takvog člana nemamo. Oko 20 posto članova su socijalni slučajevi s limitom od 1.960 kuna. Znači da mu država plaća naknadu za nezaposlenost ili prima dječji doplatak.”, ističe za ilustraciju socijalnog položaja njihovog dijela umirovljene braniteljske populacije.

Politici prigodno puna usta branitelja, a onda zapinje realizacija

O percepciji u društvu reći će kratko i jasno, sve ovisi kako kome kada treba: ‘”Kad im trebaju branitelji, onda smo na prvom mjestu. Svim političkim strukturama i organizacijama, od HDZ-a nadalje. Svima su u javnom govoru branitelji na prvom mjestu. Poslije kad treba realizirati neke stvari, onda se zateže, nešto se ukida, nešto se ostavlja. Malo vam daju, a ukinu puno više. Nitko ne govori što se umanjilo, ukinulo, to se ne čuje.”

“Onda ispada da su branitelji teret ovog društva, što nije točno i ne bi smjelo biti. Ta sredstva koja se izdvajaju iz proračuna kroz mirovine, toliko je beznačajno za jednu ovakvu zemlju gdje se novci troše na sve strane. Kad pogledate samo jedno kazneno djelo koje je počinjeno, to izdvajanje je beznačajno. Ali nekome su očito branitelji trn u oku. To je i politika, to će uvijek biti, jer neki misle da branitelji žive k’o bubreg u loju. A realna slika je baš sasvim drugačija”, tvrdi Drašković.

Treba otvarati radna mjesta, a ne smanjivati socijalna prava

Zadiranje u prava ne samo branitelja, već svih socijalnih skupina, u svakoj državi je osjetljivo pitanje. Isto tako je i do trenutka u kojem se to događa, a najčešće je to kada država više nije sposobna kreirati nova radna mjesta i nema više mašte stvoriti novu vrijednost, dodaje Drašković.

“Ako kao roditelj ležim doma čitav dan, a djetetu sam dao džeparac iako nisam ništa zaradio, naravno da ću ga idući mjesec umanjiti ili ukinuti. Ali onda nije problem u tom djetetu, već meni koji sam nesposoban zaraditi dodatna sredstva. Tako je i u državi. Znači, treba raditi na produktivnosti, a ne hajmo sad ukinuti ovima pravo. Što će država uštedjeti, milijun kuna na jednoj mirovini? Jadranka Kosor nam je 2009. uzela deset posto. Kroz 12 mjeseci to je bila jedna mirovina. Neka je uzela, ali nisam vidio da su na temelju tih deset posto Hrvatska i građani otišli naprijed. Čak smo otišli u rikverc. Onda je došao Fred Matić pa je i on uzeo deset posto, to je već bilo 20 posto. No srećom, netko je reagirao da će ljudi biti gladni pa je to zakonom kasnije vraćeno.”

Zapošljavanje umirovljenika prilika i za neke branitelje

Tolić vidi mogućnost za oboljele od PTSP-a. Primjerice, posao rendžera u prevenciji požara na kojem bi uz prijavu na nepuno radno vrijeme korist imali i država i umirovljeni branitelji.

“Ovo što je kolega rekao, pa i u vojnoj vježbi u miru daje se 3 posto mogućnost ranjavanja, zašto u ratu ne bi bilo isto za one koji nisu nigdje sudjelovali, razumijete. Nije sve puška, treba ispeći i kruh. Tako gledano, brojke su kakve jesu. Trebalo bi što prije i kvalitetnije zbrinuti preostale i pustiti da što kvalitetnije žive ostatak života. Stvar je u tom omjeru zaposlenih i umirovljenika 1:1,3. Evo dozvoljavam da zaposle 5 pa da državi bude lakše. A ne dok se godinama budimo i liježemo uz lijekove, da još trpim nekog kako govori pa tebi je dobro. To je smiješno, a to nam je život”, govori Tolić iz 25-ogodišnjeg iskustva nošenja s posttraumatskim stresnim poremećajem.   

Na državi je da odvoji žito od kukolja    

S druge strane, složit će se obojica, ima i nekih koji s braniteljskom mirovinom lijepo žive. A sad ima li u žitu i koliko kukolja, odnosno pojedinaca koji su neka prava ostvarili neosnovano, kao što nerijetko saznajemo iz medija uslijed prozivanja političkih oponenata, kaže Drašković, na državi je da istraži i sankcionira takve slučajeve.

“Pa naravno. Država je tu pokušala prebaciti lopticu u naše dvorište, da se mi oko toga koljemo i istražujemo. Ali to nije naš posao. Moje nisu istrage, čak ni prijavljivanje, to je na tijelima gonjenja. Država ima podatke i točno znaju tko je kada i što riješio, samo što se to ne aktivira. Ili se čeka pogodan trenutak kad bude trebalo nekome u politici pa će se to onda izvući. Do tada to stoji negdje u ladici. A da se kukolja uvuklo, nažalost, to sigurno ima. Netko je popustio u strukturama koji su to uređivali, rađeni su propusti u startu, u evidencijama. Ali, reći ću i ovo – onaj tko misli da je branitelj išao u rat da bi danas imao status i neke beneficije, ma taj je lud. Išlo se srcem, obraniti i stvoriti državu. Tko je ‘90. ‘91. išao u rat misleći na mirovinu ili naknadu za invalidnost zbog ranjavanja. To je Hrvatska na neki način nagradila. Svaka država svoje vojnike nagrađuje i poštiva svoje veterane”, zaključuje Drašković.

Ako već hrvatski čovjek brzo zaboravlja, kako ponavlja Tolić, oni se u Udruzi branitelja liječenih od PTSP-a grada Zagreba trude pomoći u normalnom funkcioniranju u civilnom životu. Od savjetovanja i rehabilitacije za koje imaju angažirane stručnjake, od psihologa, psihijatara, fizioterapeuta, socijalnih radnika, pravnika, do primjerice radnog aktiviranja kroz EU projekte. Poput onog za pet gerontodomaćica koje će još dva preostala mjeseca primati plaću za skrb o starijim socijalno ugroženim korisnicima s područja Zagreba i Zagrebačke županije.

Prioritet je i dalje pružanje stručne pomoći u savjetovalištu za osobe oboljele od PTSP-a i članove njihovih obitelji u prostoru udruge u Prečkom u ul. Josipa Slavenskog 9.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.