I u sedamdesetoj Slavko Pintar planinari: ‘Izvuklo me iz očaja i spasilo zdravlje’

Umirovljenik Slavko Pintar neizmjerno je druželjubiv, uvijek nasmijan i spreman na šalu. Nije me nimalo začudilo što je na pitanje je li odlazak u mirovinu za njega bio veselje ili stres, glasno i jasno rekao: “Stres!” No, iako je punih 40 godina rada proveo u Hrvatskom Telekomu gdje je među kolegama imao i prave prijatelje, nije to stanje prvotnog šoka kod njega dugo trajalo – sam je tome vrlo brzo doskočio.

“S odlaskom u mirovinu, odjednom više nisam bio dio kolektiva na koji sam navikao i koji sam volio. Kolege i naša druženja na poslu neopisivo su mi nedostajali, ali već nakon nekoliko mjeseci i to je polako prošlo. Ubrzo sam pronašao nove zanimacije. Kako sam oduvijek volio prirodu, najprije sam uveo svakodnevne šetnje u obližnju šumu koja nije daleko iznad naše kuće u Rijeci. Počeo sam brati šparoge, ljekovito bilje, šipak, gljive. Iznova sam otkrio jedan novi svijet koji me sve više ispunjavao”, priča nam ovaj vitalni 69-godišnjak koji je punih 30 godina bio i aktivni član kuglačkog kluba Telekom Rijeka.

Nije prošla ni prva godina otkako je bio u mirovini, i već se učlanio u planinarsko društvo HPD Učka. “Ima tome evo već devet godina. I mogu vam reći da je to bio najbolji potez koji sam mogao napraviti, potez koji mi je sve ove godine u mirovini učinio sretnijima i ispunjenima, a siguran sam da mi to uvelike pomaže i održavanju zdravlja”, rekao je naš sugovornik i dodao da bez planinarenja u neizmjerno pozitivnom društvu ne zna ni kako bi preživio smrt supruge.

Tuga nakon gubitka supruge

Njegova životna družica Milka, s kojom ima odraslu kći koja živi s njim, umrla je baš u toj prvoj godini njegovog umirovljenja. Teška nam je srca povjerio: “Umrla je 2013. godine, već sam bio u mirovini godinu dana. Nije bilo naglo, jer je zbog lupusa pila jake lijekove punih 15 godina. Zbog toga je dobila visoki tlak, šećernu bolest i na kraju karcinom! Teško sam se s tim nosio, no kad sam se sabrao, spasilo me moje planinarenje.”

Od Triglava do Dalmacije

Risnjak, Triglav, Dinara, vrhovi Mosora i Biokova, Velebit – Sjeverni, Srednji i Južni, Papuk, Kalnik, Petrova gora, Gorski kotar, Grobničke Alpe, Ćićarija, Učka, vrhovi sjevernojadranskih otoka Raba, Cresa, Krka – sve su to samo neki od vrhova na koje se Slavko penjao. Propješačiti u ugodnom društvu, uz veselo čavrljanje “sa svakim po malo”, i po 15 do 20 kilometara, njemu nije nikakav problem, naprotiv! Upoznao je tu, povjerio nam je, i novu životnu družicu s kojom provodi slobodno vrijeme.

A kad nije na nekom planinskom vrhu, a to je najčešće vikendima, Slavko redovito ide na tržnicu, kuha, ništa mu nije teško. Kuhana hrana i tjelesna aktivnost pomažu u održavanju zdrave tjelesne težine. “A valjda su i geni dobri”, rekao je u svom stilu. Redovito, kaže, čita dva domaća portala, Indeks i Jutarnji, a otkako je u mirovini, svakodnevno malo “škicne” i na Facebook.

“Eto vidite, ne može čovjeku biti dosadno u penziji. Dvaput tjedno obavezno odem u centar grada, ili se s nekim dogovorim ili jednostavno uvijek sretnem nekog od poznatih planinara, i to su dani kad se pije kavica u kafiću i pretresaju aktualne teme. Naravno, planiramo i sljedeći izlet na planinu. Vidim da nas to drži poletnima, jer kad sretnem znance koji su puno pasivniji, nerijetko povedu razgovor o bolestima i lijekovima”, kaže Pintar.

Dobra volja je najbolja

Osim što je sada već iskusni gljivar te je upoznao brojne vrste biljaka koje suši za čaj, Slavko već nekoliko godina radi i svoje kantarionovo ulje (na suncu u maslinovom ulju namače cvjetove gospine trave), a kao Goranin koji je odrastao u Čabru, počeo je raditi i sirup od borovih iglica. “U Gorskom kotaru taj glasoviti pripravak za dišne puteve s proljećem možete vidjeti na gotovo svakom prozoru. Priprema se tako da se u staklenku slaže red mladih svijetlozelenih iglica i red šećera, poklopi gazom i stavi na sunce sve dok se ne pretvori u gusti, tekući sirup”, poučio nas je.

Njegova kći Martina u ranim je tridesetima. Završila je Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu i zaposlena je u tom sektoru, no i dalje živi s njim u kući. “Izvrsno se slažem s kćerkom, i predobro, pa neće od kuće”, rekao je kroz smijeh i dodao: “Ma šalim se, ta bilo bi šteta da plaća podstanarstvo, a tu ima mjesta u kući.”

On pak, otkriva nam, u prizemlju kuće koje im je prije služilo kao ostava i garaža, uređuje još jedan mali stančić, za sebe. “Polako uređujem kuhinjicu, dnevni boravak i kupaonicu, meni će tu biti odlično”, govori.

Veća mirovina ne bi mu škodila

Zdravlje ga ne muči, tek tu i tamo pojave se manje boljke, a jednom godišnje ide i na redovite osnovne preglede. Na visinu mirovine se ne žali. “Zadovoljan sam. Da je više bilo bi bolje, ali neki moji planinari imaju dvostruko manje, pa opet guraju nekako. Mogu si priuštiti putovanje izvan Hrvatske bar jednom godišnje. U petak idem u Italiju, provest ću tri dana u Toskani”, rekao je.

I za kraj ovog ugodnog razgovora zamolili smo Slavka Pintara za formulu za radosno življenje i psihofizičko zdravlje u trećoj životnoj dobi, a on je bio konkretan: “Radi što voliš, ne diži ljestvicu previsoko, uživaj u svakom trenutku, budi aktivan koliko ti tijelo dopušta. Ne gledaj televiziju i ne slušaj vijesti.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
u okviru projekta “Živim, učim, rastem – Aktivno starenje, zdravo starenje”