Socijalna uključenost: I pletaće igle mogu biti put do boljeg društva

Da-Mogu je društveno poduzeće sa sjedištem u Zagrebu koje radi na jačanju osjetljivih, ugroženih i društveno isključenih osoba, posebice u okolnostima do kojih je dovela pandemija bolesti COVID 19. Poduzeće se bavi izradom i prodajom pletenine, točnije kapa, a većina angažiranih i zaposlenih su osobe starije životne dobi, ali i osobe s invaliditetom te osobe koje žive u otežanim socioekonomskim uvjetima.

Poduzeće je pokrenula Tatjana Aćimović koja godinama djeluje u području jačanja kapaciteta zajednice kao projektni menadžer u izvedbenim umjetnostima i filmskoj industriji.

“Umjetnička sam direktorica Festivala prava djece koji brine o tome da kultura bude dostupna svima – kroz prilagodbu filmova i cjelokupnog sadržaja za osobe sa senzornim oštećenjima, producirala sam filmove o paraolimpijcima, radila sam u Francuskoj u muzeju za djecu te na projektima za djecu na bolničkom liječenju, tako da imam puno iskustva u radu s osjetljivim skupinama. Dugo sam maštala o poduzeću u kojem bih objedinila sve ono što sam zagovarala i osjetila sam da je sada došlo vrijeme za to”, ushićeno mi govori Tatjana.

Otkriva mi i da je kao jednu od ključnih aktivnosti odabrala pletenje upravo zbog toga što i sama plete još od tinejdžerskih dana – naime, prvu je vestu isplela sa 16 godina. Za proizvodnju kapa odlučili su se budući da je ona, kao aktivna planinarka koja puno boravi u prirodi, a uz to ima i kroničnu upalu sinusa, uvidjela prostor na tržištu za taj specifični proizvod. Dodatno, primijetila je tijekom pandemije veliki povratak prirodi i aktivnostima na otvorenome.

“Kape proučavam godinama i sve o njima znam – koji su materijali brzosušeći, koji su ekološki vrijedni i koji štite i kožu i okoliš. Napravila sam mini-istraživanje materijala i saznala koji su najbolji i najkvalitetniji. I tako sam spojila svoje ljubavi i afinitete u ovaj projekt”, zaključuje Tatjana Aćimović.

Da-mogu zapravo znači Da, mogu!

Sam naziv projekta, ali i poduzeća – Da-mogu – u hrvatskom jeziku može višestruko funkcionirati. Primjerice, to može biti pogodbena rečenica: “Da mogu, napravio bih”, ili pak usklična i potvrdna: “Da, mogu!”. Prema Tatjaninim riječima, i jedna i druga varijanta apsolutno su točne i prihvatljive, a poanta je u tome da oni za koje mislimo da nešto ne mogu, ako im damo priliku, zapravo to mogu!

“Kada sam kretala s projektom, obratila sam se svim domovima umirovljenika u Zagrebu kako bih saznala koji od njih imaju sekcije pletilja. Kontaktirala sam i pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom jer sam s njom ranije surađivala na raznim projektima. Obratila sam se i organizacijama i osobama s invaliditetom koje sam otprije poznavala, a koje rade na zagovaranju zapošljavanja takvih osoba. Stupila sam u kontakt s udrugom Ozana koja ima Štrikeraj Cafe i koja radi s osobama s intelektualnim poteškoćama. U projekt smo uključili i nekoliko profesionalnih pletilja jer nam one osiguravaju visoku kvalitetu i kontinuitet proizvodnje”, pojašnjava Tatjana.

U fokusu starije sugrađanke i osobe s invaliditetom

U posebnom fokusu projekta su naše starije sugrađanke, štićenice domova za starije osobe, budući da je upravo ta skupina najugroženija uslijed posljedica pandemije – naime, zbog rizika od oboljenja, bile su u dugotrajnoj, potpunoj izolaciji i to su mnoge od njih izrazito teško podnijele.

“Budući da ni danas, gotovo dvije godine od izbijanja pandemije ne znamo što nas čeka, jedan od ciljeva ovoga projekta je da se odupremo učincima izolacije. Željeli smo uspostaviti svojevrsni most suradnje kako bi te osobe, u slučaju da se opet nađu u sličnoj situaciji, imale ustaljene aktivnosti koje ništa ne može narušiti. Mi dostavljamo predivo, možemo se vidjeti i preko Zooma, a one pletu kod kuće ili u domu”, priča mi Tatjana.

Među osobama starije životne dobi, kaže, ima puno dobrih pletilja – to su prije svega tradicijske aktivnosti i vještine koje su njegovale starije generacije. Trenutno u projektu sudjeluje 19 pletilja, ali taj će se broj u budućnosti povećavati – upravo ih još pet prolazi kroz probnu fazu nakon koje će se vidjeti je li njihov rad dovoljno precizan i kvalitetan te hoće li se pridružiti projektu.

“Imamo i pletilje koje nisu socijalno ugrožene, ali one su nam jednako važne kako bismo redovno osiguravali zalihe i ispunjavali potrebe tržišta te kako bi i oni koji ne mogu osigurati veliki broj kapa, imali posao i kako bismo ih mogli angažirati. Imamo i nekoliko profesionalnih pletilja koje od ovog posla žive i koje nam osiguravaju kvalitetu, poduku i kontinuitet.”

Sveta Klara, šiva pa para

Jedna od pletilja je 66-ogodišnja umirovljenica Ana Poljak iz Zagreba. O projektu ima samo riječi hvale, a ovaj joj je angažman, kaže, ogromno ispunjenje. “Ručni rad veže me za najraniju djevojačku dob. Majka je sestru i mene učila ručnom radu, od štrikanja, heklanja pa do goblena. Danas mi nije problem dočekati ponoć uz štrikanje i osjećam u tome veliko zadovoljstvo”, kaže gospođa Ana.

Ova umirovljenica, otkako je uključena u projekt, dnevno u pletenju provede do pet sati. Televiziju, kaže, rijetko gleda, a pletenje je vrlo uspješno odvaja od mobitela i surfanja Internetom.

 “Jako me veseli plesti i ne forsiram se. Početkom godine izgubila sam majku pa su se moje kćeri brinule kako ću se nositi s tim gubitkom. No, igrom slučaja, kći koja radi kao socijalna radnica u jednom zagrebačkom domu, na oglasnoj je ploči vidjela oglas u kojemu su se tražile pletilje za projekt i pomislila je da bi me to moglo malo razvedriti. Tako sam se javila i ni trenutka nisam požalila. Sada sam već nekoliko mjeseci ponosna članica grupe pletilja”, priča nam Ana Poljak.

Dodaje kako njezino pletenje veseli i njezine unuke. “Posebno ih zabavlja kada nešto zajedno paramo. Onda ja kažem – Sveta Klara, šiva pa para, a oni se smiju. Puno pletem dječici, a oni rado sve to nose. Činjenica da sam za pletenje plaćena također je dobrodošla, ali to nije moj prvi motiv. Veliko mi je zadovoljstvo kada nešto završim pa sve pred sobom posložim. Uspijevam isplesti pet kapa u tjedan dana i skroz sam se tome posvetila. Ujutro pletem pa napravim pauzu u kojoj skuham ručak i onda se opet vratim pletenju!”

Pletenje kao ispunjenje umirovljeničkih dana

Gospođa Gordana Nikolić, 79-ogodišnja štićenica Doma za starije Sveti Josip s nama je podijelila gotovo jednake dojmove o projektu.

“Naša socijalna radnica me je pitala jesam li zainteresirana za projekt budući da sam inače u domu štrikala s kolegicama. Rekla mi je da će posao biti plaćen pa mi je to bio dodatni motiv. Inače, prije dolaska u dom, kod kuće sam jako puno radila, a sada ne radim gotovo ništa pa imam puno vremena viška. Pletenje se tu sjajno uklopilo. Danas pletem kape. Ponudila sam dva uzorka koja inače koristim i jako su im se svidjeli. Rekli su da je moje pletenje jako uredno i kvalitetno. Pletem dječje i muške kape i to na dvije igle, a tjedno upletem tri kape. Ovo mi predstavlja ogromno veselje i nadam se da ću još dugo moći plesti”, kaže gospođa Nikolić.

Ravnateljica Doma Sveti Josip, Ljiljana Vrbić, također je jako zadovoljna činjenicom da su u projekt uključene neke od štićenica ove ustanove. “Na taj način, osim pružanja aktivnosti štićenicama, dajemo im i osjećaj pripadanja grupi, jačamo njihove kognitivne sposobnosti, što je izuzetno važno kod starije populacije. Pletivo je inače važan element terapije i kod dementnih osoba. One su tada korisnice pletiva – nudimo im vunene grijače koje stavljaju na podlakticu te na njih našivamo razne našivke ili perlice. Oni ih istražuju dodirom, broje, razlikuju različite uzorke ili bodove.”

Prodaja putem interneta

Trenutno na projektu radi mali tim – zaposlili su i jednu mladu osobu kojoj je ovo prvo zaposlenje – žele, kažu, poticati i prva zapošljavanja. “Htjeli bismo se širiti, no za sada za to nemamo kapacitet. Pretpostavljam da će nam tržište diktirati širenje tima i povećanje broja pletilja”, optimistična je Tatjana Aćimović.

Dodaje kako su za sada orijentirani na Zagreb, ali se polako šire i na područje Sisačko-moslavačke županije. “To nam je područje geografski blizu, a važno nam je i zbog ugroženosti cijele županije i njezinih stanovnika koja je nastupila uslijed potresa. Već smo uključili dvije tamošnje pletilje, a sada uspostavljamo sustav dostave prediva i kapa i vjerujem da ćemo se uspjeti organizirati da mi kao tim odlazimo onamo jednom mjesečno.”

Socijalno poduzeće Da-mogu uskoro kreće s online prodajom svojih kapa, a Tatjana Aćimović kaže da im je u svemu jako puno pomogla nacionalna udruga online trogovaca E-commerce Hrvatska.

“Oni su nam osigurali veliku potporu – stručne savjete, brošure, konzultacije. Preko njih smo stupili u kontakt s tvrtkama i agencijama koje se bave dizajniranjem web trgovina, a to je iznimno zahtjevan posao. Tako smo odabrali Dwizards agenciju, tvrtku koja je za nas odradila taj posao. Upravo završavamo tehnički dio posla i, ako sve bude u redu, do kraja mjeseca trebala bi krenuti naša online trgovina“, najavljuje Tatjana.

Slow fashion ne može biti jeftin

“Budući da je riječ o području koje se naziva slow fashion, odnosno da se tu radi o rukotvorinama, ne možemo osigurati velike zalihe. Za sada ćemo prodavati samo u našoj online trgovini na www.damogu.org, a s vremenom ćemo vidjeti – ako bude veće potražnje, osigurat ćemo i neke offline prodajne lokalitete.”

Tatjana bez okolišanja otkriva da će kape biti skupe. “„Naime, odmah smo se na početku odlučili da ćemo sve kape izrađivati od 100% merino vune. To je najkvalitetniji materijal – diše, prozračan je, ekološki provjerljiv. Osim toga, zahvaljujući predivima koje koristimo, možemo doći do podacima o načinu proizvodnje i o tome jesu li životinje čiju vunu koristimo tretirane etički. Također smo odlučili visoko vrednovati ruke – nije nam bio cilj izrabljivati i potplaćivati pletilje.”

“Iskreno, ručni se rad nikada u potpunosti ne može platiti onoliko koliko vrijedi, ali pokušali smo formirati razumne cijene. Odlučili smo preuzeti trošak dostave za Hrvatsku, dok smo za inozemstvo odabrali odličnu dostavnu službu te ćemo preuzeti pola iznosa troška dostave. Cijene naših kapa kretat će se od 300 do 525 kuna”, otkriva Tatjana. Napominje kako je ovdje riječ o visokokvalitetnim kapama za šetnju i boravak na otvorenome ali i za sportske aktivnosti na otvorenom te kako za njih postoji razvijeno i zahtjevno tržište koje traži upravo ovakav proizvod.

“Bit ćemo posve transparentni i na našem ćemo web shopu imati stranice posvećene projektu, pletiljama, a nastojat ćemo i personalizirati prodaju na način da kupac može saznati  tko je ispleo njegovu kapu”. Upravo je u tijeku i crowd funding kampanja ovoga projekta kojom žele prikupiti 85.000 kuna za zapošljavanje dvije pletilje – osobe s invaliditetom. Više o kampanji možete pročitati na ovoj poveznici.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.