Prati nas

Aktivno starenje

Umirovljenici s radošću uče prepoznavati ljekovito bilje, a usput se i sjajno zabavljaju

Zagrebački umirovljenici imaju priliku svake srijede učiti o ljekovitom bilju. No to je tek osnova prekrasnih druženja koja se nadograđuju izletima, upoznavanjem prirodnih ljepota i uživanjem u životu.

Objavljeno

|

Gordana Prpić (lijevo) i Gruda Špicer (desno) foto: Silvija Novak

Ljekovite su biljke svuda oko nas, ali malotko ih u današnje vrijeme prepoznaje i bere. Evo recimo, gavez, lijepa i česta biljka s ljubičastim cvijetom, može se naći na vlažnim mjestima oko potoka i rijeka, a od davnina se koristi za liječenje zglobova i zacjeljivanje rana. Ili neven, krasan žuto-narančasti cvijet od kojeg se rade ulja i kreme, ima antiupalna svojstva i koristan je za probavni sustav. Ili bršljan kojega svi poznajemo i koji pomaže protiv kašlja. Ali oprez – bršljan može biti i otrovan ako ga se koristi na pogrešan način.

Prepoznavanje ljekovitih biljaka, ali i njihovih “dvojnika”, te branje, pripremanje i upotreba, vještina su koju treba naučiti da bismo iz biljaka koje nas okružuju izvukli najveću dobrobit. Također, sve je više onih koji se iznova okreću prirodi, žele što više vremena provoditi na otvorenom, sami prepoznati i ubrati ljekovitu biljku te na koncu od nje napraviti pripravak za kojeg će biti sigurni da je posve prirodna i ne sadrži nikakve umjetne ili štetne spojeve.


Ako ste se i sami prepoznali u potonjem opisu, tad svakako dođite u Prečko, gdje se u prostorijama tamošnjeg Mjesnog odbora svake srijede održava radionica namijenjene prvenstveno umirovljenicima pod nazivom Green Team koju vodi dugogodišnja zaljubljenica u ljekovito bilje i prirodu općenito, Gruda Špicer.

Ovo je već druga radionica tog tipa, kaže nam gospođa Gruda. “12 godina sam vodila radionicu o ljekovitom bilju i tu su vam se izmjenjivale generacije. Malo ih je bilo čitavo vrijeme. Jedni su dolazili, drugi odlazili. U radionicu smo svake godine primali nove, s tim da smo svake godine imali dvije grupe – početnike i napredne. No izleti su bili zajednički. Tijekom vremena nastane selekcija, netko se zadovolji time da nauči prepoznavati najpoznatije biljke i još dvije-tri zna pripremiti, a ima onih koji zagrizu, žele više i doista imaju jako veliko i dobro znanje i rade čuda”, kaže.

Svatko sudjeluje koliko želi

U novom ciklusu radionica pod nazivom Green Team, svatko može sudjelovati onoliko koliko želi i na način na koji želi.

“Tu u Mjesnom odboru Prečko ćemo imati jednu bazu gdje ćemo zapravo čuti tko što želi: žele li primarno na izlete ili u berbu samoniklog i ljekovitog bilja ili hoće brzo hodanje. A možda ima i biciklista pa ćemo ići na vožnju po Jarunu. Važno je i da se polaznici međusobno upoznaju i da si pomažu. Evo primjera, tu na kraju Prečkog imamo taj jedan gradski vrt. Zašto oni ne bi posadili neven i pomogli nekome tko ima znanje, a nema vrt? On će njemu zauzvrat napraviti kremu od nevena. To je taj reciprocitet. A svima je zajedničko što su zaljubljenici u prirodu”, opisuje gospođa Špicer osnovnu zamisao njenih radionica.

Što se izleta tiče, kaže kako bi pokušali izbjeći dulja putovanja autobusom. “To je zato što ako želimo uživati u prirodi, onda doista moramo i otići u prirodu. A ne da se dva-tri sata vozimo i onda dođemo u restoran, jedemo i pijemo, eventualno vidimo neki dvorac i vratimo se kući. To nije poanta, već druženje, upoznavanje i da u grupi imamo one koji nam mogu pokazati neke prirodne ljepote, neka stara sela do kojih možda nikad ne bi došli, neki izvor za koji malo ljudi zna i, na koncu konca, ljekovito bilje koje poznaje.”

“Tu ima i planinara koji će nam nešto pokazati – iako mi nismo više u godinama da idemo na neka duga pješačenja – ali i oni isto tako hodajući planinarskim stazama svašta vide. Pa imamo vikendaše. Zašto oni ne bi pozvali ljude da dođu, pokazali im neke stvari za koje samo oni znaju? Stalno pokušavam dobiti ljude da se upoznaju, ali i surađuju na razne načine. Onda, netko je vješt u kompjuterima. Ja sam s kompjuterima na vi, a taj netko može napisati tablicu u koju ćemo unijeti naše podatke. Eto, to je dobra reakcija! Da svatko dâ svoj doprinos. Naravno, uvijek očekujemo da će taj netko i dobiti natrag, ne možda od osobe kojoj je nešto dao, već i od nekog desetog. Ali važno je da se dijeli”, kaže gospođa Gruda.

Važna je stručnost

Njezin interes za ljekovitim biljem traje već dugo niz godina tijekom kojih je, kaže, učila od stručnjaka u tom području.

“Ja sam zaljubljenik u prirodu i vikendaš odmalena. Išla sam na razne tečajeve gdje su me učile stručne osobe. Nije to bilo ono kad te neki susjed koji malo zna vodi okolo, već su to doista bili stručnjaci. Inače, ja sam po struci psihologinja što mi dobro dođe za komunikaciju i organizaciju jer razumijem ljude dosta dobro. A ljekovitim biljem se bavim već 30 godina, radim sve moguće pripravke za vlastitu upotrebu, a to znanje prenosim polaznicima mojeg tečaja. To je prekrasno. Zajedno kupujemo ambalažu i vosak, ako nekome fali nekog sastojka, recimo usfalila mu je krema od gaveza, među nas deset će se uvijek naći netko tko ima. To je poanta i ove i prijašnje radionice”, kaže.

Radionica prepoznavanja ljekovitog bilja (foto: Silvija Novak)

Početna ideja za organiziranje ovakvih radionica pala joj je na pamet kad je otišla u mirovinu.

“Kad sam otišla u penziju, a to je bilo dosta rano jer sam išla u prijevremenu mirovinu jer mi se raspala firma, morala sam nešto raditi jer sam čitav život bila aktivna. Onda sam Centru za kulturu Trešnjevka ponudila jedan projekt koji se zvao Melisa (to znači pčela i time želim reći da radimo marljivo kao pčele). U tom konceptu je bio niz besplatnih radionica. To je, opet, bio način da se ljudi upoznaju i druže se. Međusobno su se nalazili i ljudi iz različitih radionica i to je jako dobro funkcioniralo. No onda nas je sredila pandemija. Tu gdje je bila plesna dvorana, gdje se vježbalo i sve, sad je bio organiziran punkt za cijepljenje. Tako da, nažalost, nismo mogli nastaviti s programima. Ima jedna jezgra ljudi koji to još uvijek guraju. Ako se nisu mogli nalaziti tu, odu na Jarun ili nešto slično. Snalazili su se svakako”, kaže.

Što se tiče polaznika radionice o ljekovitom bilju, njihovi se izleti organiziraju u područja gdje ima ljekovitog bilja, a to se mijenja ovisno o sezoni. No uvijek je bio naglasak na ugodnom druženju i jednakom sudjelovanju svih.

“Imamo par automobila, a u auto stanu četiri osobe. Svi participiraju s troškovima goriva, jedino vozač ne plaća ništa jer vozi. Kad se dođe u nečiju vikendicu, ne dođeš nekome na teret već se uvijek nešto donese. Nije bilo onoga da svatko nosi svoj sendvič, nego svatko donese neki mali specijalitet. Uvijek bismo sve lijepo servirali i uživali. Često smo išli na Kupu gdje ja imam vikendicu, pa smo se tamo znali i kupati, ili otići u gljive, proveseliti se”, kaže.

Sada im je cilj doprijeti do što većeg broja ljudi i kako bi i ovaj drugi ciklus radionica zaživio kao je zamišljen.

“Pokušavam doprijeti do što većeg broja ljudi pa polijepim okolo plakate, ali rijetki to uoče. Evo možda će preko ovoga teksta više ljudi doznati za naše radionice i susrete. Zapravo, najbolja je usmena predaja kad ljudi koji su išli na radionicu prošire glas i pozovu svoje prijatelje i poznanike. Također, kao što sam rekla, dosta nam je važno da u grupi imamo bar tri automobila da možemo otići u prirodu. Ne želimo imati velike grupe – pa ne mogu ja voditi 20 ljudi u šumu – optimalan je broj od osam do deset ljudi. Tako da jedna takva grupa ide jednom, drugi put druga, a tu se onda nađemo i razgovaramo o onome što smo doživjeli i naučili”, kaže gospođa Špicer.

Jako korisno znanje

Jedna od polaznica i prijašnje, ali i ove nove radionice je gospođa Gordana Prpić koje je prezadovoljna i druženjem i naučenim.

“To je fenomenalno i ja sam jako zadovoljna. Išla sam oko šest mjeseci kad je bila radionica baš za početnike na kojoj smo dobili neka osnovna znanja. Sada radim svoje pripravke od ljekovitog bilja, no samo za osobnu upotrebu. Nikad nisam mislila otvoriti nekakav obrti ili nešto slično, već samo kao hobi i iz svoje znatiželje”, kaže gospođa Gordana koja otada kontinuirano radi svojih nekoliko pripravaka.

“Radim tih par kremica koje su mi se pokazale jako dobrima. Recimo radim jako dobru i učinkovitu kremu od crnog gaveza za kojeg kažu da je izašao iz raja. To je jako dobro za ublažavanje nekakvih hematoma, pomaže kod raznih iščašenja i uganuća (ja s time mažem svoj bolni meniskus). Radim pripravke od kantariona, napravila sam i jako dobru kremu protiv hemoroida. Usredotočila sam se na tih nekoliko pripravaka”, kaže Gordana.

“Na početku smo htjeli upoznati svo bilje. Ja sam prije ovog tečaja o svemu tome znala jako malo. Prirodno liječenja nam je svima potrebno i svi se tome pomalo vraćamo, pogotovo sad kad nam je imunološki sistem tako malo načet s načinom života. Ja sam upisala radionicu u trenutku kad sam već nešto znala i interesiralo me. Ovdje čovjek dozna puno više. Za neke biljke nismo uopće znali. Za neke smo znali da su ljekovite, ali nismo znali u koju svrhu su ljekovite i kako se koriste. Ovdje smo, onda, skupa brali i radili kreme. Za te stvari morate imati neko iskustvo.”

“Mislim da je ljekovito bilje fenomenalna stvar i da se u posljednje vrijeme ljudi tome vraćaju i da se primjenjuje sve više i više. Ja sam inače planinar, a i puno se vozim biciklom. Kad idem u prirodu, ja svaku ljekovitu biljku koju znam, pokažem ljudima naučim ih ako oni nešto ne znaju. Evo, danas sam brala srijemuš (medvjeđi luk). To se sad strašno reklamira. Na Jarunu u šumi ga ima jako puno”, otkriva gospođa Gordana.

foto: Silvija Novak

“Naša Gordana je u tih par mjeseci dosta profitirala jer je puno naučila. Netko hoće ići i puno dalje i naučiti više. Sve su opcije otvorene svatko može ići koliko dugo želi. Prije smo imali samo žene, no ipak sad ima i muških polaznika, iako su žene i dalje u većini. Sad će, recimo, doći jedan gospodin koji ima doista jako puno znanja i vrlo je stručan”, nadovezuje se gospođa Gruda Špicer i otkriva nešto vrlo važno.

“Kod ljekovitog bilja ima jedna stvar kao i kod gljiva, a to je da uvijek postoje dvojnici. Ja nekad inzistiram na tome da pokušaju naći dvojnike poznatih biljaka jer meni početnici znaju strašno fulati i pomisle: ‘Aha, to je to!’ A ja tek kad ih upoznam i vidim kakvo je njihovo znanje odnosno neznanje, onda možemo ići dalje. Ovaj tu naš stol je uvijek stol za demonstraciju. Ljekovito bilje se uvijek mora brati u netaknutoj prirodi ako hoćeš od njega nešto napraviti”, kaže.

Na ove radionice su svi pozvani, a u pripremi su i gostovanja raznih stručnjaka. “Recimo, zašto nekada ne pozvati jednog šumara da nas odvede u prirodu pa da nam on kaže koje drveće i grmlje je ljekovito i korisno ili kako se koje uopće zove? Ono osnovno većina zna, no zna li netko što je joha, a što krkavina? Kakvo to grmlje raste uokolo? Jedno je pitanje što mi mislimo da znamo, a što stvarno znamo”, kaže gospođa Gruda Špicer.

Dakle, ako ste zaljubljenik u prirodu i želite naučiti raspoznavati i brati ljekovito bilje te od njega sami raditi ljekovite pripravke, svi ste pozvani na radionicu Green Team, svake srijede u MO Prečko s početkom u 17:00 sati. Prijaviti se možete i na broj telefona 091/5342666.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP