Prati nas

Mozaik

Mudro starenje

Mudrost utječe na kvalitetu života u starosti, no idu li mudrost i starost ruku pod ruku?

Mudrost i uspješno starenje toliko su povezani da razmišljamo o korištenju sintagme ‘mudro starenje’. Jer mudrost, dokazano, utječe na kvalitetu života. Ona je i znanje i životno iskustvo i empatija i sposobnost učenja i priznavanja vlastitih pogrešaka. I treba je promicati, kažu znanstvenici.

Objavljeno

|

foto: marcello iaconetti/Scopio

“Mladost ludost, starost mudrost.” Riječi su to koje slušamo odmalena, zajedno s onom zimzelenom: “Da su mi današnja pamet i ondašnje godine.” Ove tvrdnje sugeriraju nam samo jedno – mudrost se stječe godinama. Ili, gledano s druge strane, dok si mlad, ne možeš biti mudar. No precjenjujemo li često proces starenja u kontekstu mudrosti?

Pogledamo li samo nedavna policijska izvješća, čini se da stvarnost demantira rado ponavljane fraze. Prisjetimo se 68-godišnje žene koja je krajem srpnja umaškoj policiji nasjela na neočekivano “nasljedstvo” pa je ostala bez nekoliko tisuća eura koje je poznala nepoznato osobi s kojom je komunicirala putem interneta. Ili slučaj 69-godišnjakinje koja je u lipnju telefonom lažno dojavljivala o navodno postavljenim bombama, a o čemu je izvijestila istarska policija. Na koncu, uzmimo za primjer brojne umirovljenike koji su prevarama došli do mirovina, misleći da su izigrali sustav, a ipak su završili na stranicama crnih kronika.

No ipak, zaključivati se ne može na temelju nekoliko ekstremnih i izoliranih slučajeva pa su se znanstvenici u zadnjih četrdesetak godina prihvatili posla i potvrdili da ima istine u početnim tvrdnjama, barem djelomice. Tako je 2011. godine dokazano da su starije osobe, u usporedbi s mlađima, bolje “opremljene” za rješavanje društvenih sukoba. Stariji su jedan problem mogli sagledati iz više uglova i pokazivali su veći interes za kompromisna rješenja. Osim toga, spremnije su pokazivali da neke stvari ranije nisu znali. Sve to pokazuje da su ljudi stariji od 60 godina zaista mudriji od mlađih, zaključili su znanstvenici psiholozi.

Oglas

Stariji mudrije rješavaju sukobe

“Ljudi su oduvijek mislili da su stariji ljudi mudriji”, rekao je predstavljajući rezultate Richard Nisbett, profesor psihologije na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru. Naime, on je vodeći autor istraživanja objavljenog u znanstvenoj publikaciji Proceedings of the National Academy of Sciences.  “Sada imamo neke dokaze da je to istina. Neovisno o društvenoj klasi, stariji ljudi su mudriji, prema našoj definiciji, za grupne sukobe i pojedinačne sukobe. I to je neovisno od razine njihove inteligencije.”

Za potrebe ovog istraživanja, znanstvenici su podijelili 247 sudionika u tri dobne skupine: od 25 do 40, od 41 do 59 i od 60 naviše. Potom su im predstavljene tri priče o društvenim sukobima. Jedna je priča, na primjer, opisala imigracijske napetosti između Kirgiza i Tadžika u Tadžikistanu u središnjoj Aziji. Noviji doseljenici, Kirgizi, htjeli su sačuvati svoje običaje, dok su starosjedioci Tadžici željeli da se Kirgizi asimiliraju.

Sudionici su zamoljeni da razmisle o scenarijima. Njihovi su odgovori zatim ocjenjivani prema njihovoj mudrosti ili “sposobnosti korištenja inteligencije za društveno dobro”, rekao je Nisbett. Konkretno, sudionici su ocjenjivani prema dobro prihvaćenim karakteristikama mudrosti: sposobnost sagledavanja gledišta svake strane u sporu; shvaćanje da situacije rijetko ostaju statične; mogućnost sagledavanja više načina na koje bi se sukob mogao odvijati; prepoznavanje granica vlastitog znanja; i pokazivanje spremnosti za traženje rješenja sukoba i postizanje kompromisa.

Iako su odgovori bili različiti, mudri odgovori bili su oni koji su ohrabrivali imigrante da se pokušaju uklopiti u svoju novu zemlju, dok su također ohrabrivali domoroce da budu tolerantniji prema novopridošlicama koje žele zadržati poznato. Nerazboriti komentari uključivali su one poput: “Ako ne znaš govoriti jezik, ostani kod kuće ili se gubi odatle.” Sudionici u dobi od 60 i više godina imali su više ocjene mudrosti od bilo koje druge dvije dobne skupine, otkrili su istraživači.

foto: bruce mars/Unsplash

Životno iskustvo pomaže sagledati stvari iz raznih uglova

U drugom eksperimentu, istraživači su zamolili sudionike da pročitaju pisma čitatelja savjetnicima u časopisima, a koja uključuju osobne sukobe između supružnika, prijatelja i braće i sestara. Sudionici su upitani kako misle kako bi se sukob mogao odvijati tijekom vremena i što bi trebali učiniti u toj situaciji. U prosjeku, stariji su ljudi također došli do mudrijih odgovora prema gotovo svim mjerilima.

Psiholog Nisbett kaže da bi ova otkrića trebala biti dobra vijest, s obzirom na stalnu salvu informacija o fizičkim i mentalnim propadanjima koja mogu doći sa starenjem. “Stalno pronalazimo načine na koje su stariji ljudi kognitivno defektni. Svake godine postajem sve svjesniji granica svoje sposobnosti učenja novih stvari”, objašnjava. “Ali ako imate društveni sukob, potražite stariju osobu koja će vam dati savjet ili raspraviti o tome. One će imati perspektive o tome koje vam mogu pomoći da shvatite o čemu se točno u tom sukobu radi i kako bi se sukob mogao riješiti.”

I neuropsiholozi su dali svoje tumačenje ovog istraživanja. Kažu, odrasle osobe više koriste svoje frontalne režnjeve za zadatke pamćenja nego mlađe odrasle osobe. Općenito se smatra da su prednji režnjevi mozga ključni za apstraktno razmišljanje, rješavanje problema, formiranje koncepata i obavljanje više zadataka. Moguće je da starije odrasle osobe uče koristiti više svojih frontalnih režnjeva kako bi kompenzirali pad drugih kognitivnih sposobnosti. Veća upotreba frontalnih režnjeva im omogućuje da potpunije razmišljaju o društvenim sukobima.

Kada smo najmudriji? Teško je reći

I nije ovo jedino znanstveno istraživanje koje kaže da su stariji ljudi, generalno gledano, mudriji. No ipak, čini se da ne možemo očekivati linearan porast mudrosti s porastom starosnih godina pa se valja čuvati precjenjivanja fraza s početka teksta.

Pregledni radovi pokazuju da kognitivna komponenta mudrosti doseže vrhunac u određenoj dobi (od 50 do 55 godina), a nakon toga počinje opadati. S druge strane, refleksivne i emocionalne komponente mudrosti neće opadati. Zbog rasta psihosocijalnog razvoja i sposobnosti zauzimanja perspektive, emocionalne regulacije i empatije ili suosjećanja za druge će se čak povećati s godinama. Stoga starenje možda nije nužan ili dovoljan uvjet za mudrost.

U obzir treba uzeti i druge mikro-čimbenike kao što su životni izazovi, kritični životni događaji i društvene promjene u životnom tijeku pojedinca. Tu su i vanjski čimbenici koji mogu promicati razvoj mudrosti u starijoj dobi –  psihološki resursi.

Mudrost je važna za kvalitetu življenja

Mudrost može značajno i pozitivno predodrediti kvalitetu života starih te pomoći starim osobama u postizanju životnih ciljeva i osjećaja kontrole. A to pak značajno utječe na njihovu dobrobit. Mudrost također može prigušiti ili smanjiti utjecaj negativnih čimbenika na životno zadovoljstvo i dobrobit starih, ublažiti osjećaje usamljenosti, depresije i društvene otuđenosti u starosti.

Znanstvenici upozoravaju da za razumijevanje mudrosti valja provesti još puno istraživanja i odgovoriti na brojna pitanja. No slažu se da mudrost treba promicati, jer je neraskidivo vezana s konceptom uspješnog starenja.

Što je to mudrost?

Mudrost (grčki σοφία, latinski sapientia), u izvornom filozofijskom smislu, nastojanje oko stjecanja pravoga znanja, odn. oko stjecanja uvida u ono što jest poradi uvida samoga. Već u V. st. pr. Kr. mudrost dobiva i svoje praktično značenje: ona je znanje, poznavanje, sposobnost ili umješnost u obrtu ili upoznatost (prisnost) s nekom stvari, a u istaknutom smislu i razboritost (φρόνεσις), sposobnost prosudbe i praktičnoga postupanja u bitnim stvarima koje se tiču svagdanjega života, prije svega u političkom području. Mudar je čovjek onaj koji skrbi i o vlastitoj naobrazbi, proučavanju i istraživanju. Stoga je mudrost obuhvaćala ne samo ono što se danas razumijeva pod filozofijom nego i geometriju, glazbu, astronomiju i druge tada poznate znanosti i umijeća. Nastojanje oko pravoga znanja zahtijeva čovjekov životni angažman, tj. život koji je sukladan tomu nastojanju, što u krajnjem obliku predstavlja spremnost na tjelesnu smrt radi obrane vlastita uvida, kao što je to bio slučaj sa Sokratom. Od Aristotela i Tome Akvinskoga mudrost se razumije kao poznavanje zadnjih uzroka bivstvujućeg, tj. znanje o zadnjim razlozima i svrhama bivstvujućeg, prosudba onoga konačnog i vremenskog pod vidom vječnosti (sub specie aeternitatis), čime se postiže jedinstvo mišljenja i djelovanja. Dok I. Kant razumije mudrost kao suglasnost volje o konačnoj svrsi, A. Schopenhauer smatra da mudrost označuje ne samo teorijsku nego i praktičnu savršenost, tj. ona je potpuno ispravna spoznaja stvarî koja u toj mjeri prožima ljude da ih potpuno vodi i u njihovu djelovanju. Ruski religijski pisci XIX. i XX. st. (A. V. Solovjev, P. A. Florenski i S. N. Bulgakov) razvili su poseban filozofijsko-teologijski nauk o mudrosti, sofiologiju. (Hrvatska enciklopedija)

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.