Vijesti
Svjesni da su im vlastiti kvadrati nedostižni, mladi se okreću uzdržavanju starijih osoba
Iako se u javnosti ugovori o uzdržavanju percipiraju kao legalan način za iskorištavanje starih i nemoćnih, tržište je življe no ikada. Pogotovo u svjetlu sve skupljih kvadrata u urbanim središtima. No iz oglasa se može iščitati i želja vlasnika nekretnina da zaista pomognu nekome tko će im pružiti društvo i skrb u zimi života. Ipak, obje strane trebaju biti svjesne svih stranputica u koje takav odnos može zaći i na vrijeme ih spriječiti dobro sastavljenim dokumentom.
U vremenima kada su vlastiti kvadrati mlađim generacijama tek misaona imenica ne čudi da su mnoge neskućene obitelji s malom djecom okrenule prema starijim samcima s nekretninama. Nude im ugovore prema kojima će oni skrbiti za njih, a zauzvrat će dobiti mjesto za stanovanje odmah, a potencijalno cijelu nekretninu odmah ili po smrti aktualnog vlasnika. Ovisno o tipu ugovora oko kojeg se dogovore.
Jer “na tržištu” su dvije vrste ugovora; onaj o doživotnom i onaj o dosmrtnom uzdržavanju. Oba ugovora predstavljaju pravni posao u kojem jedna strana prima uzdržavanje, dok ga druga strana daje. Zauzvrat, uzdržavana osoba drugoj strani daje sve ili dio svojih nekretnina. I pri tome je važno znati da nekretnine mijenjaju vlasnika u trenutku potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a u slučaju ugovora o doživotnom uzdržavanju tek kada primatelj uzdržavanja umre.
Sasvim je jasno da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nesigurniji oblik za primatelja uzdržavanja pa se protiv njega bune i pozivaju na njegovo ukidanje i Sindikat umirovljenika Hrvatske i saborski zastupnik Silvano Hrelja (Hrvatska stranka umirovljenika). Pravni stručnjaci su pak podijeljeni oko mogućnosti zakonske zabrane ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Oni vođeni principom da svaka poslovno sposobna osoba, bez obzira na svoje godine, može i ima pravo upravljati vlastitom imovinom, kažu da ga nije moguće zabraniti. Uostalom, ugovor je moguć, bez obzira je li u zakonu, kažu.
Pozivi na sklapanje ovakvih poslova sve češće nalazimo u tiskanim i digitalnim oglasnicima pri čemu je vidljivo da u velikom dijelu potencijalni pružatelji skrbi jasno znaju kakvu nekretninu žele steći pa pozivaju da im se jave vlasnici “vikendica na moru” ili “vlasnici stanova u središtu Zagreba” ili nekog drugog grada.
Pretragom oglasa vidljivo je i da se u ovaj posao upuštaju često i osobe koje su osposobljene za njegovatelja, ali i mlađi umirovljenici koji nakon umirovljenja imaju viška vremena i spremni su ga uložiti. Istovremeno relativno često oglase objavljuju i starije osobe, za pretpostaviti je da se radi o samcima koji traže idealnog skrbnika kojemu bi ostavili svoju imovinu.
Djevojka spremna na rad
Mlada djevojka 26 godina traži stariju žensku osobu ili obitelj na području Zagreba i Zagrebačke županije o kojoj bi se kompletno brinula u zamjenu za smještaj ili nekretninu.
Mlada, a svjesna da si nikada neće moći kupiti stan
Pozdrav, mlada sam osoba od 25 godina, vrijedna, zaposlena sam, imam stalni radni odnos. Živim u Osijeku s roditeljima. U okolici Osijeka ili u Osijeku tražim osobu o kojoj bih brinula u zamjenu za nekretninu zbog toga sto si mi mladi za života, obzirom na to kakvo je vrijeme došlo, ne možemo sami zaraditi. Nažalost. Voljela bih da mi makar malo bude olakšano u životu, pošto nikad ništa nije bilo. Znam mnogo toga kuhati, druželjubiva sam, znam sve čistiti, tražim nekoga normalnog.
Primjeri iz prakse pokazuju, a i sami smo o njima pisali, da često puta obje strane imaju nerealna očekivanja od ovakvih aranžmana pa se uzdržavane osobe žale da su zapostavljene, opljačkane i prevarene, dok davatelji uzdržavanja kažu da je druga strana ćudljiva, prezahtjevna, nesuradljiva. Zbog toga u ugovor valja unijeti što više detalja i potencijalnih scenarija kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegli sukobi u budućnosti.
Uz sve to ovakvi su poslovi vrlo negativno percipirani u javnosti, budući da su brojni primatelji uzdržavanja postali imena iz crne kronike, najčešće zbog toga što su potpisali ugovor o dosmrtnom uzdržavanja nakon čega su ostali bez imovine i bez pristojne skrbi. “Industrija lešinarenje nad starcima” fraza je koju često čujemo iz Sindikata umirovljenika Hrvatske, udruge koja se možda i najdosljednije zauzima za ukidanje ovakve prakse. U “industriju” su, kažu u Sindikatu, uključeni i profesionalne osobe u sustavu zdravstva, socijalne skrbi, a prije svega pravne struke.
Prednost imaju žene sa sela
Muškarac 85 godina, živim sam u stanu. Tražim žensku osobu koja bi živjela sa mnom (odvojeni svatko u svojoj sobi do kraja života), zauzvrat prepisujem stan na gospođu. Prednost imaju gospođe sa sela, jer su vrijedne i radišne. Ako u Zagrebu nađu posao to neka štede u banci. Od moje mirovine možemo živjeti zajedno. Ja sam pokretan, samo ne znam do kada će biti tako. Kako koji mjesec prolazi sve mi je teže. Teško mi je čistiti stan pa trebam pomoć.
Treba pomoć, a ne “socijalne slučajeve”
Živim sama na otoku Viru već duže vrijeme. U mirovini sam. Imam 80 godina i pokretna sam. Posjedujem vlastitu kuću. Tražim slobodnu žensku osobu između 50 i 60 godina koja nema obaveze prema obitelji za pomoć brigu u kući. Troškove dijelimo po pola. Poželjno je vozilo radi nabavke namirnica. Poslije moje smrti kuća ostaje osobi koja će mi pomoći. Ne tražim socijalne slučajeve nego osobu za miran suživot.
Mogu li se ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju raskinuti?
Iako će mnogi reći da je ovakve ugovor teško raskinuti, no formalno je to moguće sporazumno učiniti nakon što je počela njegova konzumacija. Moguć je i jednostrani raskid ugovora ako davatelj i primatelj uzdržavanja prema ugovoru žive zajedno, a njihovi su se odnosi toliko poremetili da zajednički život postane nepodnošljiv. Naravno, jednostrani raskid je moguć i kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora. Ugovor se može raskinuti i zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora; ako je zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak (primjerice, iznenadno osiromašenje davatelja uzdržavanja zbog kojeg on više ne može uzdržavati primatelja uzdržavanja). Dakako, primatelji uzdržavanja kada požele raskinuti ugovor mogu se naći u situaciji da davatelj uzdržavanja traži kompenzaciju za skrb koju su pružili.
Višak vremena, nekretnina poželjna
Imam 61 godinu. Pomagala bih osobi u trećoj životnoj dobi. Imam puno slobodnog vremena pa ako netko treba pomoć neka se javi. Bilo bi dobro da je briga uz davanje nekretnine. Potpisali bi ugovor o doživotnom uzdržavanju.
Može u Zagrebu, a može i na moru
Dobrostojeća obitelj iz Zagreba nudi starijoj osobi doživotnu financijsku, medicinsku i ljudsku skrb u zamjenu za nekretninu u Zagrebu ili na moru.
Gastarbajteri traže kuću na moru
Mi smo mladi bračni par (28 godina). Živimo i radimo u inozemstvu već sedam godina. Željeli bismo pomoći starijoj osobi u potrebi koja nema nikoga da se brine o njoj (nema djece ) u zamjenu za nekretninu isključivo na moru. Ako netko od vas čita ovaj oglas i u potrebi ste a nemate nikoga slobodno nas kontaktirajte.
Može li se ugovor sklopiti u četiri oka?
Ne. Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Ovlaštena osoba prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora mora pročitati ugovor objema stranama i upozoriti ih na njegove posljedice. Za sudsku ovjeru ugovora o doživotnom uzdržavanju i dosmrtnom uzdržavanju plaća se pristojba u iznosu od 300 kuna.
Stručna, a i muž bi mogao pomoći
Živim u Zagrebu, imam 40 godina, udana sam za divnog čovjeka koji bi također mogao pomoći. Radim kao medicinska sestra u bolnici. Brinula bih o osobi u potrebi (dogovorili bismo se što treba, kada i kako razgovorom) u zamjenu za nekretninu u Zagrebu. Dakle, brinula bih o osobi u potrebi isključivo iz Zagreba (prednost istok grada) no nekretnina može i ne mora biti u Zagrebu.
Obilazili bi kuću na moru i naslijedili istu
Imam 40 godina, radim u zdravstvu, viša stručna sprema. Imam supruga od 46 god i dječicu od 6 i 13 godina. Živimo u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ozbiljna smo obitelj, ja domaća, suprug iz BiH. Vrijedni smo, odgovorni, već smo počeli od nule kad smo stupili u brak. Sad smo zreliji, imamo volje. Nakon dužeg razmišljanja, ohrabrila sam se napisati post pa da možda i koju osobu navedem na razmišljanje. Dakle, tražim osobu ili par koji nema nasljednika, a ima nekretninu na moru. Jasno mi je da ima osoba koje možda daleko žive, cijeli život ste ulagali u nekretninu ili stan na moru koji sada ne možete doći obilaziti jer ste daleko ili bolesni. Kuća propada, stoji prazna? Nemate nasljednika niti bližu rodbinu ili jednostavno ne biste ostavili nekretninu općini, crkvi ili rodbini? Mi bismo, vrijedna hrvatska obitelj, rado obilazili nekretninu na moru, čuvali je i pazili uz čišćenje kao da je naša u zamjenu za nasljeđivanje iste. Ukoliko ste i sami razmišljali o tome, tu smo.
Kako bi se izbjegle zlouporabe, posebnim propisom (Zakonom o socijalnoj skrbi) je osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, osobama zaposlenima u djelatnosti socijalne skrbi te određenom krugu njihovih srodnika zabranjeno sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s korisnikom kojem pružaju usluge socijalne skrbi, ako je tim ugovorom obuhvaćena nekretnina korisnika usluge socijalne skrbi.
Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala
Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva
je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
