Prati nas

Zdravlje

Epidemija

Stariji ljudi zbog invaliditeta i siromaštva u posebnom su riziku od društvene izolacije. Što učiniti?

Usamljenost i društvena izolacija su različite, ali povezane. Usamljenost je bolan osjećaj samoće ili razdvojenosti. Društvena izolacija je nedostatak društvenih kontakata i manjak ljudi s kojima se redovito komunicira.

Objavljeno

|

foto: Dmitry Vechorko/Unsplash

Svatko od nas treba društvene veze i interakciju s drugima kako bismo se osjećali svrhovito, kako bismo uspjeli i preživjeli. Ali kako ljudi stare, često više vremena provode sami, a to starije osobe može učiniti osjetljivijima na usamljenost i društvenu izolaciju. Posljedično, to može utjecati na njihovo zdravlje i dobrobit. Istraživanja pokazuju da su usamljenost i društvena izolacija povezani s većim rizikom za zdravstvene probleme kao što su bolesti srca, depresija i kognitivno propadanje, o čemu smo detaljnije pisali u drugim prilozima serijala Novo vrijeme.

Ako je osoba lošijeg zdravlja, veća je vjerojatnost da će biti društveno izolirana ili usamljena. Odrasli koji su usamljeni ili društveno izolirani manje su zdravi, dulje borave u bolnici, češće se ponovno primaju u bolnicu i vjerojatnije je da će ranije umrijeti od onih koji imaju mrežu podrške u obitelji i prijateljima.
Broj starijih osoba u dobi od 65 godina i više – raste, a mnoge su društveno izolirane i redovito se osjećaju usamljeno. Pandemija koronavirusa dodatno je pojačala već ionako loše stanje, ponajviše kroz propisano fizičko distanciranje i zatvaranje starijih u vlastite stanove i kuće ili ustanove za institucionalnu skrb.


Koja je razlika između usamljenosti i društvene izolacije?

Usamljenost i društvena izolacija su različite, ali povezane. Usamljenost je bolan osjećaj samoće ili razdvojenosti. Društvena izolacija je nedostatak društvenih kontakata i manjak ljudi s kojima se redovito komunicira.

Uzroci društvene izolacije mogu biti unutar same osobe, no u starosti su često posljedica promjena u zdravlju i društvenim vezama koje mogu doći sa starenjem, gubitkom sluha, vida i pamćenja, invaliditetom, poteškoćama u kretanju ili gubitkom obitelji i prijatelja. Posebno je osobama s oštećenjem sluha teško razgovarati s prijateljima i obitelji, što može dovesti do manje interakcije s ljudima, društvene izolacije i veće stope usamljenosti.

Zabačena lokacija stanovanja također je čimbenik kojeg smo i sami spoznali na terenu razgovarajući s ljudima u praznim selima do kojih nema efikasnog javnog prijevoza. Siromaštvo, depresija, problemi s duševnim zdravljem i pripadanje ranjivim skupinama mogu biti razlog društvene izolacije.

U literaturi se kao povod društvenoj izolaciji navode i partnersko nasilje. Ljudi u nasilnim vezama ponekad izbjegavaju kontakt s obitelji, prijateljima ili kolegama na poslu jer ne žele otkriti svoju pravu situaciju. Slično je i u slučaju nezadovoljstva s djecom, osjećajem promašenosti u roditeljskom i obiteljskom smislu te bilo koji drugi osjećaj stigmatiziranosti.

Zanimljivo, u novije vrijeme za društvenu izoliranost krive se i društvene mreže. Komunikacija putem društvenih medija pomaže nekim ljudima da ostanu povezani s drugima, ali može dovesti do izolacije ako postane zamjena za smislene razgovore i druženja uživo.

Kako je pandemija utjecala na društvenu izoliranost?

Fizičko distanciranje podrazumijeva izbjegavanje bliskih ili čestih interakcija s ciljem ograničavanja širenja zaraznih bolesti. Mjere opreza za COVID-19 uključuju karantenu. Riječ je o praksi odvajanja nekoga za koga se smatra da je bio izložen bolesti, ograničavanje njegovog kretanja i praćenje njegovog zdravlja. Karantena pomaže u sprječavanju širenja zarazne bolesti. Potencijalno izložene osobe, čak i one koje nemaju simptome, mogu se identificirati, izolirati i, ako je potrebno, liječiti.

Smjernice za fizičko distanciranje koje su naložili državni dužnosnici tijekom pandemije COVID-19 zatvorile su ili ograničile dolazak na mjesta gdje se ljudi okupljaju, uključujući škole, crkve, restorane i barove, kina i sportska događanja.

Mjere fizičkog udaljavanja također su uzrokovale duboku promjenu u interakcijama na radnom mjestu. Mnoge tvrtke prihvatile su politiku rada od kuće, dok su druge bile prisiljene zatvoriti se zbog učinaka smanjene aktivnosti potrošača.

Uz smanjene ili eliminirane aktivnosti vezane uz posao, školu, crkvu i slobodno vrijeme, prilike za redovitu osobnu interakciju obično su ograničene na kućna okruženja. Iznenadno, ozbiljno smanjenje društvene interakcije izazvano panedmijom bolesti COVID-19 rezultiralo je time da se mnogi ljudi osjećaju usamljeno.

Važno je na vrijeme prepoznati simptome društvene izoliranosti

Stariji ljudi često izbjegavaju društvene interakcije, uključujući one koje su im nekad bile ugodne. Gledanje svisoka na organizirana druženja kao što su umirovljenički jednodnevni izleti, radionice, udruženja kao što su folklorna društva ili amaterske glumačke skupine koje okupljaju starije, proglašavanje tih aktivnosti “bezveznim”, a društva koje okupljaju neinteresantnim, nedostojnim ili jednostavno nepoticajnim – ukazuju na probleme sa samopouzdanjem i društvenom izolacijom. Zatvaranje u kuću s objašnjenjem da je najljepše unutar svoja četiri zida, jedan je od očitih simptoma, upozoravaju psiholozi.

Dogovaranje druženja na koje osoba, zapravo, nema volje otići uz obično otkazivanje u zadnji čas. Osjećaj olakšanja koje to otkazivanje donosi pokazuje da je osoba u riziku od društvene izolacije.

Doživljavanje tjeskobe ili panike kada osoba razmišlja o društvenim interakcijama ili kako bi laici to opisali “strah od ljudi”. Osjećaj straha povezan s društvenim aktivnostima. Nemogućnost odlaska u kafić ili na tržnicu zbog osjećaja koje te aktivnosti pobuđuju.

Osjećaj nevolje tijekom razdoblja samoće te provođenje velike količine vremena uz vrlo ograničen kontakt s drugima ili bez takvog kontakta, najjasniji je znak društvene izolacije.

Društvena izolacija može uključivati i emocionalnu izolaciju, što je nespremnost ili nemogućnost dijeljenja osjećaja s drugima. Kada društveno izoliranim pojedincima nedostaje emocionalna interakcija i podrška, mogu postati emocionalno otupjeli – odvojeni od vlastitih osjećaja, upozoravaju psiholozi.

Društvena izoliranost izravno utječe na zdravlje

Društvena izolacija i usamljenost također su povezani s većim rizicima za visoki krvni tlak, srčana bolest, pretilost, oslabljenu imunološku funkciju, anksioznost, depresiju, kognitivno propadanje, demenciju, uključujući Alzheimerovu bolest, smrt.

Ljudi koji su usamljeni ili društveno izolirani mogu premalo vježbati, piti previše alkohola, pušiti i često ne spavaju dobro, što može dodatno povećati rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema.

Osim toga, ljudi koji su usamljeni doživljavaju emocionalnu bol. Gubitak osjećaja povezanosti i zajednice može promijeniti način na koji osoba vidi svijet. Netko tko doživljava kroničnu usamljenost može se osjećati ugroženo i nepovjerljivo prema drugima. Emocionalna bol može aktivirati iste reakcije tijela na stres kao i fizička bol. Kada to traje dulje vrijeme, može dovesti do kronične upale (pretjerano aktivno ili produljeno oslobađanje čimbenika koji mogu oštetiti tkiva) i smanjenog imuniteta (sposobnost borbe protiv bolesti). To povećava rizik od kroničnih bolesti i može učiniti osobu ranjivijom na neke zarazne bolesti.

Društvena izolacija i usamljenost također mogu biti loše za zdravlje mozga. Usamljenost i društvena izolacija povezuju se s lošijom kognitivnom funkcijom i većim rizikom od demencije, uključujući i Alzheimerovu bolest. Također, mala društvena aktivnost i provođenje većine vremena u vlastitom društvu mogu pridonijeti smanjenju sposobnosti obavljanja svakodnevnih zadataka kao što su vožnja, plaćanje računa, uzimanje lijekova i kuhanje.

Što osoba može učiniti kada shvati da je društveno izolirana?

Važno je da pojedinci koji se suočavaju s društvenom izolacijom imaju strategiju samozbrinjavanja. To je osobito istinito kada čimbenici koji pridonose izolaciji predstavljaju stvarne prepreke pristupu vanjskim resursima. Na primjer, izbijanje bolesti može ograničiti osobni pristup zdravstvenoj skrbi. Ljudi koji žive u udaljenim područjima možda neće imati ni lak osobni pristup stručnjacima za mentalno zdravlje.

Pojedinci mogu umanjiti negativne učinke izolacije poduzimanjem koraka za rješavanje izazova koje izolacija predstavlja. Tako na primjer mogu:

  • Baviti se opuštajućim aktivnostima. Vježbanje i istezanje, čitanje, slušanje glazbe, meditacija i molitva, vođenje dnevnika i hobiji mogu pomoći u oslobađanju od stresa koji može biti povezan s izolacijom.
  • Slijediti rutinu. Dnevne rutine promiču osjećaj svrhe i normalnosti.
  • Održavati zdrave navike. Dobra prehrana, dovoljno sna i bavljenje tjelesnom aktivnošću mogu poboljšati mentalno zdravlje.
  • Ostati povezani. Ako uvjeti ograničavaju osobni kontakt, telefonski pozivi, e-pošta, slanje poruka, platforme društvenih medija i videokonferencije mogu se koristiti za održavanje kontakta.
  • Biti informirani: “Ostati u toku” može biti osobito važno za one koji su izolirani zbog neke opasnosti, primjerice pandemije. Učenje činjenica o riziku i ugrozi može pomoći ljudima da izbjegnu osjećaj panike. Ipak, valja kontrolirati konzumaciju medija – previše izloženosti negativnim vijestima može potaknuti tjeskobu, upozoravaju psiholozi.
  • Udomiti životinju. Valjalo bi razmislite o udomljavanju kućnog ljubimca ako se osoba o njemu može brinuti. Životinje mogu biti izvor utjehe, a također mogu smanjiti stres i krvni tlak.
Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP