Sjećam se kako sam se ocu kao mala smijala kad je jednom prilikom majci rekao: ”Tučeš k’o Maks po diviziji”. Ah, te lijepe sedamdesete, nisam znala tko je Maks, jedva sam imala pojma što je divizija, ali sam znala da mama previše priča i prigovara.
Moja kći, naprotiv, nije mogla ni povezati da se nekoć vjerovalo da zvuk crkvenih zvona rastjeruje guste, tamne i oblake i tako cijeli kraj štiti od udara groma ili tuče. A kad ste u ono vrijeme nekome u razgovoru rekli “Kasno je zvoniti po tuči“, svima bi bilo jasno da je to u prenesenom smislu riječi predstavlja upozorenje da se neki propusti ne mogu nadoknaditi, niti se neka (ne)djela mogu povući. Današnja djeca, osobito ona koja su odrasla u gradu, doista ne razumiju ovu staru mudrost…
Svatko omiljenu poslovicu ima
Svjestan da njegovih sedmero djece ništa neće naučiti iz one stare “Kako siješ, tako ćeš i žeti”, jer će mu podrugljivo uzvratiti da te riječi vrijede samo za klince na selu, moj svekar Željko (82) koristio je mudru inačicu: “Kako živiš, tako ti je“. To danas ponavlja i svojim unucima, i moram priznati, često se sjetim te izreke. Toliko je dubine sažeto u ovih nekoliko riječi – iako su mi u jednoj raspravi ukazali na to da čovjek nije uvijek kriv za svoju sudbinu. Na to mogu reći samo da to i nije bit ove poslovice jer tko želi, razumjet će je. Svaki dan se uvjerim u njezinu istinitost.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Mudrosti i u spomenarima
”Budeš li uvijek išla, stići ćeš kamo si naumila. Mama”, glasila je rečenica i potpis koji i danas stoje na prvoj stranici mog sačuvanog spomenara. Danas sam majci zahvalna na ovoj pouci za život.
Zovem razmišljajući o temi i prijateljicu, upitam je Mašo, jesu li i tebi doma, kad si bila mlađa, sipali mudrosti iz rukava? ”Pa zar tebi nisu govorili: ‘Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani‘? Meni je to baka stalno govorila. A dedina najdraža je bila: ‘Ne traži kruha preko pogače!’ Ah, te lijepe dobre stare sedamdesete, kad smo slušali starije, moji se klinci danas meni smiju kad neku od ovih izvalim”, odgovorila mi je.
Kaže mi potom prijatelj Boris: ”Baka je mi je često govorila: Nemoj da poslije bude gdje si bio šta si radio”. Kaže da je tek u odrasloj dobi u potpunosti rezonirao da baka nije podnosila lijenost i odugovlačenje, jer od toga nema – ništa. Kaže da mu je na to uvijek dodala i Bez muke nema nauke te da to isto danas i on ponavlja svojoj djeci.
U redakciji smo se složili čega smo možda najviše naslušali kod kuće: “Daleko od očiju, daleko od srca”, zatim “Jutro je pametnije od večeri”, “Neće grom u koprive” i “Tiha voda brijege dere“, “Blago budali kad ništa ne razumje”, “Tko pod drugim jamu koma, sam u nju pada” i “Ne radi drugima ono što ne želiš da tebi drugi rade.”
Mudrosti za sva vremena
Sestra je nećakinji na ormar u sobi napisala: “Sve što možeš sanjati, možeš i ostvariti”. To mi već zvuči kao modernija misao, danas se njeguje taj kult svemoći, što je, naravno, u redu dok se ne prijeđe granica.
Nedavno sam negdje pročitala ovu poslovicu: “Ne postoje loša djeca, samo loši roditelji“. Napisao ju je Mađar Ferenczi početkom prošlog stoljeća. Zamislila sam se dobro nad njom, ta je li danas baš sve u roditeljskoj moći – uz društvene mreže, uz preobilje svega, uz uvjerenja da se na djecu ne smije podići glas, a kamoli ruku. Hm, neka ostane na tome da roditelj treba dati sve od sebe…
I za kraj izdvajamo izreku: “Pravda je spora, ali dostižna” – ovo je malom čovjeku u davna vremena ulijevalo nadu jednako kao i nama danas. Napišite nam vama omiljene mudre izreke!
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa