Već danima traje pravi mali rat na našim društvenim mrežama oko teksta koji smo naslovili “Griješe li roditelji kad djecu ostavljaju bakama, umjesto da ih vode u vrtić?” Bake su se podijelile u dva tabora pa u raspravi navode zašto trebaju, ili zašto ne trebaju, preuzeti obvezu čuvanja unučadi pored otvorenih vrtića.
Potežu se tu razni, često i ekstremni, argumenti: od toga da “snahe uvaljuju djecu bakama da bi mogle sjediti po kavama ili u salonima za ugrađivanje noktiju” pa do toga da niti jedno dijete nije sigurno u vrtiću s odgajateljicama koje ga, smatraju bake čuvalice, nikada ne mogu iskreno voljeti.
“Da je normalno da bake skrbe o maloj djeci, onda bi rađale djecu. Mame i tate trebaju biti prioritetni odgajatelji svoje djece. Baka i djed nisu vrtićki odgajatelji da bi trebali čuvati. A nisi ni zločesti, ako ne žele čuvati. To što su neki odgojili svoju djecu da im uvaljuju svoju djecu, jer im se ne da baviti njima ili su škrti za platiti vrtić, ne znači da je to u redu”, napisala nam je naša čitateljica Ivana.
Dražena pak kaže da je za djecu, bez ikakve rasprave, najbolji vrtić te da bi si bake trebale osigurati primjerenije društvo, ako nemaju s čim ispuniti dan. “Tamo su žene koje su educirane za odgoj djece i djeci treba društvo drugo djece, a ne bake. Baka je imala svoju djecu i neka sebi traži društvo svojih godina, a ne djece.”
I nije Dražena jedina koja misli da bi djeca većinu vremena dok roditelji rade trebala provoditi s drugom djecom. “Ma tko što mislio da djetetu treba, trebaju mu druga djeca”, kaže jedna čitateljica. “Bake su umislile da su majke, a trebaju biti samo bake. Majke su majke, a očevi su očevi”, piše nam Suzana pa nastavlja: “Djeca trebaju biti s drugom djecom, a bake ih trebaju voditi u šetnju i na kolače.”
Dakako, na svaku baku koja misli da je djetetu mjesto u vrtiću, dođe baka koja misli da ona unučetu može pružiti više od odgajateljica koje mu nisu u rodu i koje na skrbi imaju dvadesetak druge djece. No, one su u krivu, poručuje Ivana. “Ako bake mogu čuvati, neka čuvaju. Ali ne na način da ih se iskorištava. Znam mnoge koji tako rade, a bake šute.”
“Mi ih volimo, mazimo i čuvamo, ali mislim da će puno više naučiti u vrtiću. Tamo su tete školovane za rad s djecom. Moje unuke sam učila da ne bacaju papiriće na cestu, kako prijeći pješački prijelaz, pozdravljati starije i poznate, da se nikome ne rugaju. Danas su odrasli i znam da se drže naučenog. Puno se pokupi od kuće i kućnog odgoja, ali u vrtiću nauče i puno drugih lijepih stvari. Zato im treba vrtić”, kaže Đurđica.
Zlatko pak ima zamjerku na uzor koji hrvatske bake mogu predstavljati unucima. “Najbolje babama dati dijete pa kad ih pošalješ u školu imaš već gotove male babe. Niti se znaju družiti s drugom djecom niti znaju rješavati sukobe. Sve što znaju je tračati i gledati turske serije”, napisao nam je. “Babe stalno govore o nekoj ljubavi koju one daju djeci kao da se radi o vodi ili zraku bez kojih klinci ne mogu živjeti. Precjenjuju svoju ulogu i rade od nje kapelicu, a babe može, ali i ne mora biti. Mi, roditelji smo tu da volimo djecu i da im osiguramo odgoj i obrazovanje. Baba nije ni odgojna ni obrazovna ustanova”, dodaje.
Možda je najbolji odgovor na dvojbu “vrtić ili baka” dao anonimni čitatelj koji je napisao: “Pa bez velike filozofije – ključna je ravnoteža. Djeca trebaju ići u vrtiće da se socijaliziraju i pripreme se za školsko doba, a također trebaju, ako imaju sreću, provoditi vrijeme s bakama i djedovima. Da, i s roditeljima!”
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
