“Mi nismo ljudi, mi smo crvi”, govori nam gospođa Ljubica, umirovljenica koja je, ne svojom krivnjom, umirovljena prije uvjeta za “punu mirovinu” uz takozvanu penalizaciju. Stotine poruka koje smo primili zadnjih dana odražavaju Ljubičine misli: “Nismo krivi za propast firmi u kojima smo radili, nismo postavljali uprave niti smo provodili privatizacije. Jedva čekam da netko pozove pa da se odazovem na prosvjed!”
Podsjetimo, uvjeti za prijevremeno umirovljenje često su se mijenjali. Prema važećem zakonu, polazni faktor za određivanje prijevremene starosne mirovine trajno se smanjuje za 0,2 posto za svaki mjesec ranijeg ostvarivanja prava na mirovinu prije navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, neovisno o dužini mirovinskog staža. U ovom trenutku u Hrvatskoj i Srbiji umirovljeničke udruge inzistiraju da se penaliziranje prijevremenih umirovljenika prekine kada isti navrše 65 godina.
Do kakve nepravde i bijede u starosti dovodi sustav doživotnog penaliziranja prijevremenih umirovljenika objašnjava naša čitateljica Lili. U trenutku kada je propala tvrtka u kojoj je radila, imala je 58 godina života i čak 38 godina staža. “Kolegica s 16 godina staža i dovoljnim brojem godina života ima veću mirovinu, zar je to pravedno? Kažnjena sam jer sam premlada počela raditi. Isto tako, iako sam rodila dvoje djece, nisam majka, jer sam otišla u mirovinu par mjeseci prije donošenja zakona o dodatnom stažu za svako dijete.”
tekst se nastavlja ispod oglasa
Štedi na svemu, na grijanju i lijekovima
Lili za sebe kaže da je gubitnica po više osnova. “Najgore od svega su nepravda, poniženje, gubitak dostojanstva. S 420 eura mirovine, moj život je golo preživljavanje. Štedim na hrani, grijanju, lijekovima. Jadno i preteško.”
Ova umirovljenica misli da je rješenje u razdvajanju blagajni iz kojih se isplaćuju mirovine. “Jedan fond za stvarno uplaćene doprinose, a drugi iz državnog proračuna za sve ostale povlaštene mirovine. Želim pravedan obračun mirovina i život dostojan čovjeka. Treba nam pomoć u pokretanju akcije za promjene koje bi nam vratile dostojanstvo u starosti”, zaključuje.
Nismo dobile i šest mjeseci za svako dijete
“Bila sam tehnološki višak sa 27 godina staža. Na Zavodu sam bila do ispunjenja prvih uvjeta za mirovinu. Sama sam plaćala mirovinsko osiguranje za taj staž svaki mjesec 580 kuna tijekom 4 pune godine. Otišla sam u mirovinu sa 57 godina. Međutim, uz penalizaciju, nisu mi priznali ni šest mjeseci za svako dijete. Sada se nalazim u grupi s najnižim mirovinama i sramim se reći iznos jer primaju više osobe koje su socijalni slučajevi ili udovice, a nemaju nijedan dan radnog staža”, kaže umirovljenica Mira.
I Jasna podržava inicijativu da se penalizacija poništi kada umirovljenik navrši 65 godina života. “U mirovini sam već šest godina. Zbog bolesti sam otišla u prijevremenu mirovinu. Imam završen fakultet i 34 godine staža. Mirovina mi iznosi 400 eura, a penalizacija mi je 18 posto. Voljela bih, kao i drugi, da se ukine penalizacija nakon navršenih 65 godina života. Mnogi imaju manje staža, a nemaju penalizaciju.”
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa