Umirovljenici spremni na prosvjed: ‘Nemamo što izgubiti!’

Tko će nas izvesti na ceste? Pitanje je koje postavlja gospodin Mate, jedan od bezbroj takozvanih prijevremenih umirovljenika. Njega je, baš kao i stotine drugih koji su nam se javili u zadnjih desetak dana, u mirovinu otjerala nesposobna uprava tvrtke u kojoj je radio, da bi ga država potom penalizirala i gurnula u siromaštvo.

Kaže Mate da više nema što izgubiti, jer život koji živi ne može se nazvati životom. Oskudica ga ponižava, iako je, dodaje, “natukao” čak 39 godina staža.

Umirovljenica Ljiljana Krizmanić nam pak govori da je u mirovinu otišla s 36 godina neprekinutog staža i 56 godina starosti. “Radila sam kao rukovoditelj gradilišta, projekt manager i na posljetku kao tehnički direktor i nisam imala loša primanja.”

Penalizirana zbog – moždanog udara

2013. godine je, nažalost, doživjela moždani udar, da bi, dok je bila na bolovanju, u srpnju iste godine njen poslodavac otišao u stečaj. Dobila je još mjesec dana bolovanja, a nakon toga čekanje na Zavodu za zapošljavanje do prvih uvjeta za mirovinu uz penalizaciju od 15 posto. I upravo je u tome detalju nepravda koju je doživjela. Naime, objašnjava gospođa Krizmanić, kad tvrtka ode u stečaj, radnici idu u prijevremenu mirovinu bez penalizacije. “Ali samo ako su odabrani. Jer, uvjet je da budeš na Zavodu za zapošljavanje 2 godine!”

“Naravno, danas država svima pomaže raznim energetskim dodacima. I onima koji su radili i onima koji nisu. Treba ljudima pomoći, jer mirovine su mizerne. Srećom, još ne spadam u grupu koja je ugrožena, ali, nastavi li se ovako, neće proći puno vremena prije nego i mene dohvati ta ugroza.”

“Zapravo sam jako žalosna zbog stvarne nepravde koja je nanesena nama koji smo čestito uplaćivali sve doprinose, poreze i sva davanja u svom poprilično dugom radnom vijeku, pa čak i sada plaćamo porez iz mirovine, a oduzeto nam je ono što smo pošteno zaradili i uplaćivali godinama. Isto se odnosi i na zdravstveno osiguranje i naš zdravstveni sustav. Da ne spominjem da mi nismo majke, a imamo djecu. Bili smo zakinuti za rad na 4 sata, no to je ispravljeno pa sam i tu još odradila koju godinu, ali ne dovoljno za novi izračun mirovine.”

Ljiljana, kao i većina drugih umirovljenika, očekuje da penalizacija prestane kad takozvani prijevremeni umirovljenici navrše 65 godina života. Pomaže se, kaže svima, i braniteljima i uživateljima obiteljskih mirovina, a na prijevremene umirovljenike nitko ne misli i nikako da dođu na red.

Ljuta na udovice i političare

“I sama sam poslana na biro nakon privatizacije firme, da ne kažem lopovluka, a zatim i prijevremenu mirovinu. Naravno, ne svojom voljom”, sažima svoju umirovljeničku priču Slavica. Nezadovoljna je, dodaje, što svi imaju veća prava, pa čak i kad nemaju nikakav staž. “Osoba koja nikad nije radila prima obiteljsku mirovinu koja je veća od moje, a ja sam 32 godine plaćala doprinose. Vrijeme je da i mi zakinuti budemo obeštećeni, ali kako?” pita Slavica.

“Ni nakon 70 godina starosti nemam pravo na starosnu mirovinu automatski. I socijalne naknade su nekima veće od moje zarađene mirovine. Da ne kažem koliko je udovica lažnih vojnih invalida i branitelja koje primaju visoke mirovine. A tko će odgovarati za aferu Žalac, za Inu? Tko će vratiti pokradeno? Možda bi se naše mirovine mogle pokriti s tim”, zaključuje.

Podsjetimo, uvjeti za prijevremeno umirovljenje često su se mijenjali. Prema važećem zakonu, polazni faktor za određivanje prijevremene starosne mirovine trajno se smanjuje za 0,2 posto za svaki mjesec ranijeg ostvarivanja prava na mirovinu prije navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, neovisno o dužini mirovinskog staža.