Moja mi je pokojna susjeda više puta u razgovoru rekla da je njezin bivši suprug bio “gad gadni”, ali da ga je trpjela dok kći nije završila srednju školu. Bila sam mlada pa mi je to kroz jedno uho ušlo unutra, kroz drugo van – nisam to uopće osvijestila, niti je pitala zašto je godinama trpjela.
Kad mi je gotovo dvadeset godina kasnije gotovo istu rečenicu izgovorila prijateljičina majka Melita, zaintrigirala me. Pomislih, pa to možda i nije tolika rijetkost. Gospođa Melita mi je potom objasnila zašto je donijela takvu odluku i kako je uspjela još punih sedam godina trpjeti nesretnu bračnu zajednicu.
Za kći je razvod bio – smak svijeta
“Najprije želim reći da moja kći, dok nije sazrjela do tamo nekih 16, 17 godina, nije htjela ni čuti da bi se mi mogli razvesti. Ona je vidjela da su svađe česte, da ja često plačem, da često postavljam pitanja bez odgovora, iniciram štošta bez reakcije mog muža, da kumim i da molim, a da on ne pristaje na kompromise niti pokazuje interes za popravljanje situacije. Pa opet, nije htjela ni čuti da bi se razveli, to su bile drame. Ona je baš morala sazrjeti da mi kaže – Mama, idi, spasi se. Ja ću s tobom, iako ja svog oca na svoj način volim pa ću mu dolaziti”, rekla je gospođa Melita.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Upitam je tada oko čega su se svađali i kako je moguće izdržati sedam godina u braku bez braka. “Bilo je uspona i padova u našem braku, ali svako malo je eskaliralo – svađali bi se oko kućanskih poslova, odgoja kćeri, raspodjele novca, gdje ćemo na odmor. To su stvari oko kojih se možete svađati svaki dan. Svaki dan sam bila uzrujana! U jednom trenutku shvatila sam koliko me to iscrpljuje.”
“A on bi ležao na kauču, pred televizorom, svaki dan, svaki vikend, kao da je u hotelu, a ja sam kuharica i spremačica. Na moje prigovore uzvraćao je napadom, tako se branio. I što govoriti, tu nije bilo ni sloge, ni ljubavi, ni pažnje. Ja sam pregorjela, on prstom nije mrdnuo da nešto popravi. Užas gdje čovjeku odu godine”, napomenula je.
Odu godine…
Na razvod se odlučila kad je shvatila da više nema nikakve nade da se stvari promijene, da je previše ogorčenosti i visokih tonova.
“Nakon godina takvog života, samo puknete i shvatite da se morate maknuti. Kći je ulazila u pubertet, došle su nove brige. Potom je upisivala srednju pa joj nisam htjela remetiti red i mir, imala je ovdje svoju sobu, a ja sam se vidjela u garsonijeri. Zbog kćeri sam odlučila da ću otići kad ona završi srednju školu. To sam si zacrtala i to me držalo da tako preživim. Nekome može zvučati nevjerojatno, ali kad se čovjek zainati, evo sve je moguće”, govori mi.
Pokušala je otići i prije
Suprugu je, kaže, i prije govorila da se želi mirno razvesti, ali nije pristajao na pregovore. “Kćeri nisam htjela priuštiti drame, a prijetio mi je, ako ja odem, nek idem bez kćeri. Igrao je tamo gdje sam bila najslabija, govorio da sam nemajka. Kći je znala da sam nezadovoljna, ali nije vidjela dubinu moje patnje. Ona je u pubertetu znala govoriti da izmišljam probleme, da samo cmizdrim, da samo nešto zahtijevam od njega, da ga ne puštam na miru. Bila sam kriva za sve”, objašnjava.
Pokazala naposljetku i zube
S vremenom je kći shvatila da u kući vlada lažno primirje, a da roditelji guraju život bez ikakvih emocija. “Znala mi je reći da nisamo kao drugi roditelji, da nas nikad nije vidjela da se držimo za ruke. Znali smo na kraju oboje da smo potpuno spremni za razvod”, rekla je. Kad je kći upisala fakultet, to ljeto je gospođa Melita pronašla svoj mir.
“Bih li danas napravila to isto? Počnimo od toga da bih u mladosti pametnije birala partnera za život”, odgovorila je. Danas je u mirovini, živi sama, ima partnera, ali ne dijele stambene kvadrate.
“Viđamo se kad nam odgovara, sretna sam ovako. Puno šećemo, kuhamo zajedno, on ima vikendicu na moru pa smo ljeti tamo. Sada sam shvatila što znači kad si nekome važan, kad se netko osmjehne svaki put kad te vidi. To je tako malo, a tako puno znači! Joj, koja sam ja budala bila, na kraju sam shvatila da bi možda ipak i za kći bilo bolje da je ranije prebrodila naš razvod i imala sretnu majku”, zaključila je gospođa Melita.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
