Rudolf (72): U mirovini sam se odrekao eura. Kad sve poplaćam, više ih ne vidim!

Kakvi su vrsni žongleri naši umirovljenici kad je u pitanju baratenje mirovinom, uvjerimo se svaki put kad ih nazovemo za čašicu razgovora! Ovaj put otkrili su nam da im je novčanik još prazniji otkad je uveden euro, da je onima na selu sve dragocjenjija njiva, da opet peku kruh. Drago nam je bilo čuti i da su neki prestali piti i pušiti jer to financijski ne bi mogli podnijeti.

Darinka (75), Zagreb

“Ne samo da zaobilazim pojedine artikle, nego sad zaobilazim i neke dućane, poput ovih poznatijih drogerijskih lanaca. Znači, nekad sam si tu kupovala kreme za stopala, prašak za rublje, sapune. Sada to zaobilazim, kupim u dućanima gdje su veće akcije. Gledam neki dan ovaj tekući gel za rublje, tri litre 12 eura. Ja si to ne mogu priuštiti. Sada uzmem jedan prašak i to imam za sve, i crno i bijelo i šareno rublje. Pa neke su stvari nama penzionerima stvarno luksuz. Evo, i omekšivač si razrijedim s octom, još je i bolji”, savjetovala nas je gospođa Darinka.

Mirna i Željko, Zagreb

Umirovljenici, bračni par iz Zagreba Mirna i Željko, rekli su nam da imaju minimalne mirovine i više si ne mogu priuštiti stan od 87 kvadrata u centru. “Da sin ne plaća režije, a mi samo hranu, morali bi prodati stan i ići u neki manji. Zimi bi nam samo grijanje pojelo jednu penziju, gdje su ostale režije, bez da nam se nešto pokvari po stanu. Ja svaki dan kuham pa onda i raspoređujem naše penzije, uglavnom sve ode na hranu. Rijetko si priuštimo odlazak u kazalište ili u grad na kavu i kolače, ali kad idemo, to nam je kao svečani dan. No, ne žalim se, čujem od drugih da im je i gore”, rekli su nam.

Janja (78), Zabok

Gospođa Janja iz Zagorja potom nam je rekla da je u posljednje vrijeme postala još kreativnija u smišljanju menija za sebe i supruga. Za života je bila domaćica pa kako kaže, rasteže muževu penziju. “Brašno je skupo, ali ga kupim na vreće, pa čuvam na hladnom. Pečem kruh, radim rezance, tjesteninu, godinama to nisam radila. Baš sam pričala sa susjedom, vratit ćemo se svi navikama naših predaka, nužda će nas natjerati, umirovljenike već je. Mi imamo vremena, uz pojačan trud možemo si složiti neki pristojan jelovnik, barem mi koji živimo na selu na selu. Ali treba raditi, ništa ne pada s neba. Molim se da me zdravlje posluži da si mogu i nešto malo posaditi, ne znam kako prežive penzioneri koji moraju po svaku sitnicu u trgovinu. Mi ne bi izvukli mjesec”, kaže gospođa Janja.

Ivan (80), Osijek

“Ja sam nekad pušio i dok su mi prijatelji bili živi, volio sam ići po birtijama. I sad kad čujem tamburaše, poletio bi. Ali sad i da hoću i da me zdravlje još malo služi, ne mogu si to priuštiti. Ispalo je to što nemam novaca u penziji još i dobro za mene, kažem vam”, iskren je gospodin Ivan.

Nena (76), Sesvete

“Kruh moram kupiti, uzmem neki jeftiniji, polubijeli koji mi onda potraje nekoliko dana. Peciva više uopće ne uzimam. Meso jedem samo nedjeljom, rijetko kad u tjednu, radije si kupim malo srdela. A i ne treba nam meso svaki dan, nisam ga željna. Kuham si variva, stavljam u njih više toga prema tome čega već imam u frižideru, a grah i punjene paprike uvijek radim za dva dana. Maslac, sir, jogurte, sve uzimam na akciji. Sama sam pa mi ne treba puno, ali sam sigurna da je puno teže izgurati mjesec s jednom penzijom, previše ode na režije. Gdje ih je dvoje, tu se već može malo opustiti”, rekla je gospođa Nena.

Rudolf (72), Delnice

Iako se inače voli šaliti, sasvim ozbiljno shvatili smo i gospodina Rudolfa, koji nije dvojio što bi rekao o stezanju remena s penzijom u eurima. “Čega sam se odrekao? Odrekao sam se eura, jer kad dođe penzija i kad sve poplaćam i kupim osnovno, ja ih više uopće ne vidim.”