Prati nas

Povjerljivo

Nevjerojatno marljiva

‘Ni ne potrošim tih 320 eura mirovine, u trgovinu idem svaka dva mjeseca’

Gospođa Lada iz Gorskog kotara prima oko 320 eura mirovine. Živi sama, pa kad plati režije, ostane joj oko 250 za život. Ljeti joj ostane gotovo cijeli taj iznos – ne zato što je škrta, već zato što marljivo sadi i radi.

Objavljeno

|

Samoniklo bilje koje možemo jesti
ilustracija: mj/mojevrijeme

Gotovo sve što gospođa Lada iz Gorskog kotara na stol iznosi ljeti, dolazi iz prirode. Kad joj dođu kćeri s obiteljima, tada sprema i prave delicije. Ne mogu se njezini iz Zagreba, kaže, načuditi otkud joj toliko snage, znanja i dobre volje da privredi tolika čuda.

“U trgovini od hrane na proljeće kupim samo po pet kilograma brašna, zobene pahuljice, palentu, rižu, ulje, suhi kvasac, a ako više nemam domaćeg, kupim i crveni luk, koji limun, sol, šećer. Rijetko još nešto. Po mlijeko i svježi sir odem kod jedne žene u selu, ali samo jednom do dvaput mjesečno, pa si rasporedim. Imam i par kokoši, meni je dovoljno i jaje dnevno.”

Oglas

“Nabavim i maslinovo ulje, ove godine kupila mi ga je kći, jer od njega radim namaze i pripravke. Sve ostalo uzimam iz malog, zbilja malog vrta. Najviše berem samoniklo bilje. S proljećem tako uglavnom jedem koprivu, medvjeđi luk i maslačak”, povjerila nam je.

Kopriva je zakon

Iznenadilo nas je koliko jela priprema upravo od koprive. “Svaki dan za ručak radim varivo. Stavim jedan luk, jedan dan dodam pola batata, drugi dan koji krumpir, i veliku šaku do dvije kopriva. Na to ide dosta začinskog bilja, na kraju dodam pesto od medvjeđeg luka. To je na mom stolu često s ranim proljećem, dok još nema ni listova cikle i korabice koje sadim. Jedino što mi na njivi ostane preko zime, to je raštika, pa kako ju često jedem zimi, do proljeća mi ju je već navrh glave”, priznaje nam.

Često radi i koprivu “na špinat”, uz pire krumpir ili palentu, te pečeno jaje. “Od kopriva radim i pitu sa sirom, to je delicija”, naglašava. Cijelo proljeće, baš svaki dan, jede i svježu salatu od maslačka. Ponekad u nju doda malo kuhanog krumpira, ponekad kuhano jaje, ali te salate na jelovniku, kaže, uvijek mora biti.

Čuda od medvjeđeg luka

Tijekom proljeća više puta ode na stanište medvjeđeg luka, a nešto si ga je, otkriva nam, presadila i po vrtu. “Taj što mi raste po vrtu jedem sirov na salatu, to mi je dostatno za sirove salate. A veće količine skupljam samo kad radim pesto, pitu, ili ga konzerviram u ulju”, otkriva.

Pesto radi u blenderu – nareže medvjeđi luk, doda maslinovog ulja, i neki od orašastih plodova. “Imam domaći orah pa radim s njim, ali češće radim i sa sjemenkama suncokreta, malo su blaže i neutralnije od oraha, a nisu skupe kao primjerice badem. Kad radim s bademom, to je samo za posebne prilike.”

“Pestu dodam još samo sol i papar, ako imam sira koji mi je otvrdnuo, naribam ga unutra da ga na taj način potrošim. I to je to – pohranim u podrumu i drži mi do idućeg proljeća, ako se prije ne pojede. Uvijek mi je staklenka pri ruci – kada dođu gosti, svi obožavaju moj pesto na toplom kruhu. Ono za što je meni taj zdravi umak najdragocjeniji, to je za moja variva – dodajem im barem jednu žlicu, tamo pred kraj kuhanja.”

Pelinkovac

Proljeće je vrijeme i kad gospođa Lada radi svoj pelinkovac. “Nekome se izrada čini mukotrpna i skupa, ali ja ne kupujem drugi alkohol. A računam i na to da ga radim za lijek, a lijekovi koštaju puno više. Idite kupiti takav domaći pelinkovac, pola litre koštat će kao mojih 6 litara. Kupim dakle šest litara vina i jedan med. To me košta otprilike 25 eura, za cijelu godinu uživanja i posluživanja izvrsnog pića. Budući da se vino kratko prokuha, to nije jako alkoholno piće, udio alkohola ostane minimalan, a moći pelinkovca su ogromne”, otkriva. Sama izrada, kaže, traje pola dana, ali piće je nepogrešivo ukusno i zdravo.

Sirupi od smreke i trputca

S ranim proljećem naša sugovornica bere i vrškove smreke, pa u veću staklenku naniže red vršaka, red šećera, i tako ostavi na suncu dok se ne napravi sirup koji potom puni u bočicu i čuva za zimske dane – čim nekoga u obitelji stisne prehlada, osobito grlobolja i kašalj, taj je lijek uvijek pri ruci. Sirup za kašalj radi i od korijena trputca, koji je u nekim slučajevima, osobito kod djece, tvrdi, još djelotvorniji.

Srpanjske radosti

Kad dođe srpanj, gospođa Lada često odlazi u šumu – sezona je borovnica, a ona, osim što ih jede sirove i od njih radi pite i kolače, sprema ih u škrinju. “Cijelu zimu vadim po malu šaku borovnica, stavljam si ih u zobene pahuljice za doručak ili si ih miksam s jabukom i ako imam, bananom. Ako radim biskvit, obavezno dodam jogurtov lončić borovnica, ukusnije je i dekorativnije. Sve to isto radim i s malinama, koje imam u vrtu. Njih najviše zamrzavam, jer su moje tri unuke lude za njima, pa kad dođu, one to sve pojedu u svim mogućim oblicima.”

Za unuke bere i šumske jagode, ali to je mukotrpno brati u većim količinama jer one ne rastu na jednom staništu kao borovnice. “Bez borovnica ne bih mogla, one mi baš puno znače. S kasnim ljetom berem i kupine”, doznajemo.

Sokovi

Prvi sok koji dođe na red za pravljenje bude sok od bazge. “Tu sam se već izvještila, tog soka od cvjetova bazge napravim puno, jer ga šaljem unukama u Zagreb. Tijekom ljeta napravim i sok od koprive, mente i limuna, ponekad, ako imam više matičnjaka, napravim i od njega. I još je jedan sok ljeti obavezan – susjeda nikad ne pobere svoje trnošljive, pa ih ustupi meni. Na tom jednom stablu bude ih za tri, četiri kante. Od njih je sok izvrstan, gusti. Naravno da susjeda dobije svoje dvije litrice”, kaže nam gospođa Lada kroz široki osmijeh.

I da se dogodi da nema gotov sok pri ruci, a dođu joj gosti, kaže, ne trči u trgovinu već ga smisli ga za tili čas. “Naberem vani – ako nemam domaće, onda divlje – poljske metvice, istučem to u mužaru, stavim malo limuna i smeđeg šećera, par bobica nekog voća, odmah je to drugačije, zdravije i ukusnije od kupovnih sirupa.”

Jesen je vrijeme za pekmeze

Kad dođe jesen, gospođa Lada spremna je za berbu jabuka, dunja, šljiva, kestena i oraha. “Jabuke samo skladištim za jelo, tek desetak ih dodam u marmeladu od dunja. Dunje su mukotrpne za izradu jer imaju veliku tvrdu jezgru u sredini, no trud se isplati. Kuham ih s par jabuka i dodam im limuna, na kraju pasteriziram”, doznajemo.

Od pekmeza obavezno radi i onaj od šljiva, a već niz godina radim i od hokaido bundeve. “Nikad ne kupujem pekmeze, ne sjećam se da sam je kupila zadnjih 15 godina”, odaje.

Dragocjeni kesteni

Namuči se, kaže, brati i nositi kestene, nekad joj pomognu kćeri i unuke. “Zamrznem toliko kestena, da mogu svaki dan od njega napraviti gustu zimsku juhu. Luk, kesteni, začini, na vrh malo pesta od medvjeđeg luka i obrok je to savršen i hranjiv. Znate, mesa jedem malo, jednom dvaput tjedno, i to kupim malo junetine kad čujem da netko prodaje u ovom kraju. I dva do tri pileta godišnje kupim od prijateljice, koja ih uzgaja za prodaju”, govori nam.

Čudo od jednog drvca ruže

Uz kuću, na južnoj strani, gospođa Lada ima veliku, starinsku mirisnu ružu. Od nje radi čuda, baš čuda. “Od latica ruža napravim si ružinu vodicu za lice, čisti koncentrat ili pak hidrolat za osvježenja lica. Onda u drugoj turi radim slatko od latica – red smeđeg šećera, red latica, pa to koristim za u sokove i kolače. I treće, latice sušim jer ih dodajem u mješavinu domaćeg čaja.”

Za čajeva bere i stolisnik, lipu, gospinu travu, šipak, glog, kadulju, jaglac, mentu, komorač. Od začina pak suši kim, vlasac, origano, trputac, celer, peršin, ljupčac.

Radi od jutra do navečer

Da bi sve to stigla, vrijedna gospođa Lada diže se rano ujutro, a liježe oko 23 sata. Prije spavanja opušta se uz televizor. Još uvijek se, kaže, osjeća zdravom, a ovako puno će raditi, kaže, dok god bude mogla.

“To me puni energijom, zimi, ako nam zapadne snijeg i okuje nas led, pa ne mogu van, to je za mene mučenje. Nisam od onih koji mogu sjediti u miru, gledati sapunice. Volim raditi, volim kuhati, volim biti u prirodi. Puno radim, ali zadovoljna sam.”

“Kad vidim kako neki svaki dan šeću do dućana, ja se pitam što nose u tim vrećicama. Ja si i kruh ispečem, ne trebam ništa. U podrumu uvijek imam tu litru dvije ulja više, i brašna. I dok je suprug bio živ, ja sam jednako privređivala kod kuće i jednako kuhala. Njemu je doduše trebala koja šnicla ili kobasica uz ručak, ali ja si meso nadomještam i grahom. Zbilja čovjek, osobito na selu, a vjerujem i u gradu ako se dobro organizira, ne mora svaki dan u trgovinu. Važnije je osmisliti si život, pa mu to neće biti oblik razonode”, uvjerena je naša sasvim posebna sugovornica Lada.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

Oglas