Očekivala sam šok kad mi izračunaju mirovinu, ali ne ovakav!

Čak i oni koji misle da su se dobro pripremili na šok po izračunu mirovine, dožive šok. Naravno da veći šok očekuju oni koji imaju manje staža i otišli su u prijevremenu, ali oni koji su odradili 42 godine i čekali 65. rođendan za svoje umirovljenje, baš i ne bi trebali strahovati.

Upravo prestravljena bila je naša čitateljica Slavenka koja nikako nije mogla doći k sebi od šokantne cifre koju je pokazivao izračun – uvjete je imala odlične, ali je unatoč tome brojka koja pokazuje iznos mirovine, svjedoči, bila manja od zakonom propisane minimalne. U Hrvatskoj bi tako minimalac iznosio oko 400 eura, ali unatoč dobim plaćama za života, nije dobila ni toliko jer je velik dio staža ostvarila u BiH pa joj izračun srazmjerne mirovine nije išao na ruku.

Strašna spoznaja

“S napunjenih 65 godina života predala sam zahtjev za mirovinu, nadajući se osrednjoj, jer sam cijeli radni vijek imala prosječnu plaću, ili nešto višu od prosjeka. To što sam vidjela na papiru kad je došao izračun, nisam mogla shvatiti”, povjerila nam je. I potom opisala kako je tekao njezin radni vijek.

“Nakon ratnih strahota u Bosni, gdje sam rođena, odrasla i školovala se, preselili smo u Hrvatsku. Iako sam već bila prešla pedesetu, uspijevala sam se u Hrvatskoj zaposliti, ali na određeno vrijeme, kao sezonac. Zadnjih tri godine, do napunjenih 65 godina, imala sam stalni radni odnos. Skupila sam tako ukupno 12 godina radnog staža u Hrvatskoj, a u Bosni sam imala 30. To su 42 godine staža i 65 godina života! Kako shvatiti tako mali izračun srazmjerne mirovine, manji čak i od propisanog minimalca u zemlji u kojoj živim?”, u nevjerici je naša čitateljica Slavenka. 

Pita se, kako preživjeti nakon svih tih godina rada na poslu koji je zahtijevao maksimalnu koncentraciju i uključivao rad s ljudima kojih, ističe, ima svakakvih.

Tri godine u ratu ne poznaju se na izračunu

“Osim toga, bila sam angažirana u ratu od strane Hrvatske vojske, s radnom obvezom, i to aktivno sve tri i pol godine. Te godine rata mi jesu priznate u dvostrukom trajanju, ali od toga ja pri izračunu mirovine nisam dobila ništa”, tvrdi naša čitateljica.

Da tragedija bude veća, prvi dan u mirovini slomila je nogu. Za dobrodošlicu. “To mi je otežalo ionako loš budžet. Svakodnevno sam morala na fizikalne terapije… a to nosi i određene troškove”, napominje.

Za kraj je s nama podijelila još jedno ne baš ohrabrujuće, ali realno razmišljanje. “I onda, nakon svih ovih godina rada, pitam se što savjetovati djeci, unucima, mladima!? Jedino odlazak van, i to što dalje!”, zaključila je gospođa Slavenka.