Prati nas

Mozaik

Ne haju za tradiciju

Oni ne želi grobove ni grobnice, ovo su njihovi razlozi i ispovijedi

‘Shvaćam da gledam stvari malo drugačije od većine ljudi. No, meni je tijelo samo sredstvo koje koristim da prođem kroz ovaj život. Kada umrem, postaje bezvrijedno za mene’, među najčešćim je objašnjenjima.

Objavljeno

|

Zašto ljudi žele kremiranje?
ilustracija: S. Bura/mj

Komu je namijenjena sahrana i čemu služi ukop? Mnogi će se složiti da je ovaj ritual opraštanja i zbrinjavanja zemnih ostataka nešto što se iz brojnih razloga organizira za žive, dok je mrtvima – posve svejedno. Pa ipak, mnogi razmišljaju o svojem posljednjem počivalištu, pripremaju ga za života do najsitnijih detalja i tek im treba uklesati godinu smrti pod slikom koju su već davno sami sebi stavili na nadgrobni spomenik.

U novije vrijeme sve su popularniji alternativni načini zbrinjavanja zemnih ostataka, a i sve je više Hrvata koji ne žele klasičan grob. I u Zagrebu je sve češće kremiranje uz rasipanje pepela na zato predviđenoj livadi. Razlozi su brojni. Na tom je tragu umjetnica Vlasta Delimar izrazila želju postati prva kompostirana Hrvatica. Zašto neki ne žele običan zemljani grob ili grobnicu, objasnili su sudionici rasprave na platformi za dijeljenje znanja Quora.

Sama ideja je odurna, kremacija je jedina ispravna

“Groblja su užasno neekološko rasipanje prostora. Osim toga, ne sviđa mi se ideja raspadanja ili postajanja saponificiranom mumijom. Odvratno. Osim toga, grobovi nisu nikakva vječna počivališta. Većina pokopanih ostataka se iskopa prije ili kasnije i odloži u zajedničku grobnicu. Kremacija mi se čini učinkovitijim i higijenskim načinom zbrinjavanja mrtvog tijela”, napisala je sudionica rasprave koja kaže da je po obrazovanju doktorica patologije i čiji je odgovor ocijenjen najboljim.

Suludo trošenje novca

“Nikada to nisam u potpunosti razumio. Istina je da ne možemo imati svijet pun trulih tijela posvuda. No, zašto ljudi žele velike i skupe pogrebe koje na kraju obitelj plaća, samo da bi bili smješteni u preskupi lijes i zakopani u zemlju? I da bi bili zaboravljeni u godinama koje dolaze?” drugi je najbolje ocijenjen odgovor.

Neka novac potroše na sebe

“Shvaćam da gledam stvari malo drugačije od većine ljudi. No, meni je tijelo samo sredstvo koje koristim da prođem kroz ovaj život. Kada umrem, postaje bezvrijedno za mene. Barem više neću imati koristi od njega. Zašto bih onda brinuo što će se s njime dogoditi? Već sam rekao svojoj obitelji: ‘Ne brinite se kako ćete me sahraniti. Učinite što god je najjeftinija i legalna stvar s kojom možete proći. Uzmite moje životno osiguranje i kupite si nešto što ste oduvijek željeli. Ali, nemojte trošiti gomilu novca na iskorišteno mrtvo tijelo.’ To više nisam ja. To je samo ljuska u kojoj sam boravio dok sam bio na Zemlji”, stoji u trećem odgovoru.

Što kad netko ne želi grob?
ilustracija: S. Bura/mj

Bez lijesa, bez kemikalija

“Bit ću mrtav. I zaklinjem se svime što je sveto, ako potroše novac na grobno mjesto, lijes i slične gluposti, vratit ću se i progonit ću ih. Moj će se tijelo predati znanosti, za onu znanost kojoj najbolje odgovara. Ako me znanost ne želi, onda iskopajte rupu na zemlji koju posjedujemo i bacite me tamo. Bez lijesa. Bez kemikalija. Posadite drvo, možda crvenu paprat (nemam pojma hoće li crvena paprat tamo rasti). Učinite to ekonomično i ekološki prihvatljivo. No, nemojte me stavljati na groblje. To je ogromno rasipanje resursa”, još je jedan odgovor ekološki osviještene osobe.

Moj pepeo bacite u zahod

“Ne želim biti pokopan kada umrem. Želim samo da mi ostaci budu kremirani. Stvarno me nije briga gdje će moj pepeo biti raspršen. Bit ću mrtav. Prestat ću postojati. Nije mi važno ako netko pomiješa moj pepeo s gnojivom od životinjskog izmeta. Nije mi važno ako moj pepeo isperu niz WC. Nemam prigovora. Čak ni ne mogu prigovoriti jer više nisam ovdje na Zemlji. Da, želim to zapisati u svojoj oporuci, ali me moj odvjetnik odgovorio od toga. Ako to zapišem, mogu otvoriti Pandorinu kutiju kad umrem”, stoji u obrazloženju koje su mnogi ocijenili razumnim.

Sve, samo ne u grobnicu s članovima obitelji

“Zapravo, već imam obiteljski grob, no nemam namjeru ikada ući u njega. Zato što je prilično odvratno raspadati se u lijesu. Zato što su groblja nevjerojatno rasipanje prostora i zahtijevaju ogromne količine resursa za održavanje. Nemam želju biti ‘s obitelji’ na groblju, jer mi se to čini prilično beskorisnim. Nije da bi mi posmrtni život bio ugodniji, ako me zakopaju pored ujaka Iveka”, napisao je komentator kojemu očito nije stalo do obiteljskih druženja u vječnosti.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.